Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5445/25 (D.G.)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5445/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger, te sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP 5445/25, rješavajući zahtjev D. G. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev koji je podnio D. G. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. D. G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Damir Sprečo, advokat iz Doboja, podnio je 16. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 76 0 I 039513 24 Gž od 26. septembra 2025. godine. Istovremeno, apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se naložilo odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu Osnovnog suda u Prijedoru broj 76 0 I 039513 25 I 2 do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.

2. Apelant i banka (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) bili su u međusobnom poslovnom odnosu po osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu od 30. oktobra 2006. godine po kojem je apelantu odobren i isplaćen kredit u iznosu od 348.948,24 KM, s rokom otplate od 20 godina. Tražilac izvršenja je svoje ukupno novčano potraživanje iz navedenog ugovora osigurao upisom hipoteke na apelantovim nekretninama u javnim evidencijama. Apelant obaveze iz ugovora nije uredno izmirivao (posljednju uplatu rate kredita izvršio je 4. septembra 2013. godine) tako da je 4. septembra 2015. godine ugovor raskinut, čime je cjelokupno potraživanje dospjelo na naplatu u ukupnom iznosu od 996.155,08 KM.

3. Tražilac izvršenja je 12. aprila 2024. godine pokrenuo izvršni postupak protiv apelanta na osnovu izvršne isprave. Osnovni sud u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio je 19. aprila 2024. godine rješenje o izvršenju kojim je odredio izvršenje zabilježbom izvršenja, utvrđivanjem vrijednosti i prodajom založenih nekretnina radi namirenja potraživanja. Rješenjem Osnovnog suda broj 76 0 I 039513 24 I od 17. juna 2024. godine odbijen je apelantov prigovor. U odnosu na navod o zastarjelosti potraživanja sud se pozvao na odredbe člana 371. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) koji propisuje rok od deset godina, te na član 170. Zakona o stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZSP) koji propisuje da pravo povjerioca da traži izvršenje prava na založenoj stvari ne zastarijeva.

4. Rješenjem Okružnog suda broj 76 0 I 039513 24 Gž od 26. septembra 2025. godine odbijena je apelantova žalba protiv rješenja iz prethodne tačke. Obrazloženo je da su neosnovani apelantovi navodi da ugovor nije raskinut jer mu dopis o raskidu ugovora nije dostavljen zbog pogrešne adrese. U vezi s tim, obrazloženo je da tražilac izvršenja nije imao razloga da sumnja da adresa koja je naznačena u ugovorima nije apelantova adresa, niti je apelant dokazao suprotno. Osim toga, kako je navedeno, s obzirom na to da se radi o fiksnom ugovoru, neispunjenjem ugovornih obaveza ugovor je raskinut po samom zakonu. Okružni sud je naveo da je u dispozitivu Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru broj 076-0-I-06-001 212 od 10. novembra 2006. godine, na osnovu kojeg je pokrenut izvršni postupak, navedeno da rješenje ima snagu sudskog poravnanja i izvršnog naslova na osnovu kojeg tražilac izvršenja može zahtijevati prodaju založene nekretnine. U vezi s tim, obrazloženo je da tražiocu izvršenja to pravo pripada u slučaju da izvršenik ne ispuni svoje ugovorom preuzete obaveze. Budući da je to rješenje postalo pravosnažno, da je ugovor raskinut i da je apelantova obaveza dospjela, aktivirana je izvršnost sudske odluke. Obrazloženo je da je neosnovan žalbeni navod da to rješenje nije izvršno.

5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ukazuje na proizvoljnu primjenu Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) i ZOO-a. Navodi da do raskida ugovora nije moglo doći jer mu pismeni otkaz ugovora nije dostavljen na adresu prebivališta. Posebno je naglasio da je u konkretnom slučaju nastupila zastarjelost potraživanja te da rješenje Osnovnog suda u Prijedoru od 10. novembra 2006. godine ne predstavlja izvršnu ispravu. Apelant se pozvao na Odluku Ustavnog suda broj AP-3682/09 te na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u kontekstu kršenja načela pravne sigurnosti. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je ponovio razloge koje je iznio u navodima apelacije, naročito u odnosu na prigovor zastarjelosti potraživanja. Također je naveo da su sudovi proizvoljno odredili iznos potraživanja navodeći da je tražilac izvršenja pokrenuo parnični postupak iz istog osnova u kojem je vještačenjem utvrđeno da je iznos duga niži (parnični postupak nije pravosnažno okončan).

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud je brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke i druge zakonom određene izvršne isprave predstavlja dio prava na „pristup sudu“, što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-2534/23 od 17. jula 2023. godine, tačka 7, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke ili zakonom određene izvršne isprave mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je posebno neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3941/23 od 28. septembra 2023. godine, tačka 11, dostupna na www.ustavnisud.ba).

10. U vezi s donošenjem privremene mjere, apelant, osim razloga koji se tiču merituma spora, te informacije iz neokončanog parničnog postupka u odnosu na utvrđenu visinu duga, nije ponudio razloge koji bi opravdali donošenje privremene mjere. Pri tome, Ustavni sud ponovo naglašava da razlozi koji se odnose na meritum spora ne mogu biti relevantan osnov za usvajanje zahtjeva. U okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio razloge i dokaze koji bi bili osnov za donošenje privremene mjere iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je podneseni zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5445/25 (D.G.) | Sudska praksa | Aktio