Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-36/25 (M. U. i drugi)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Povrat u prijašnje stanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-36/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-36/25, rješavajući apelacije koje su podnijeli Milko Ujić, vlasnik STR „Dijana“ Rogatica, i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka
a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Milko Ujić, vlasnik STR „Dijana” Rogatica, protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 61 0 Ps 015626 24 Pž od 28. novembra 2024. godine,
Grad Tuzla protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ip 041287 23 Pž 2 od 8. augusta 2023. godine,
Robert Đukić protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Pr 119721 25 Pžp od 23. aprila 2025. godine i
Radenko Mališ protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 P 043412 25 Gž od 2. septembra 2025. godine zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-36/25
1. Milko Ujić, vlasnik STR „Dijana“ Rogatica (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Pavle Crnogorac, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. januara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 61 0 Ps 015626 24 Pž od 28. novembra 2024. godine.
2. Rješenjem Okružnog privrednog suda u Istočnom Sarajevu od 31. januara 2024. godine odbijen je apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje. Rješenjem Višeg privrednog suda od 28. novembra 2024. godine odbijena je apelantova žalba, te je potvrđeno prvostepeno rješenje.
3. U obrazloženju osporenog rješenja Viši privredni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je prvostepeni sud donio presudu kojom je odbijen apelantov tužbeni zahtjev, a koja je dostavljena apelantovom punomoćniku 19. marta 2024. godine. Također je naveo da je apelantov punomoćnik 11. aprila 2024. godine dostavio sudu prijedlog za povrat u pređašnje stanje uz izjavljenu žalbu. U vezi s tim, ukazao je da je pravilan zaključak prvostepenog suda da je apelantov punomoćnik imao rok od 15 dana da sačini žalbu, te da „pogoršano zdravstveno stanje“ apelantovog punomoćnika trinaestog dana roka za žalbu ne predstavlja opravdanje za propuštenu radnju. Također, ukazao je da je, osim navedenog punomoćnika, apelant ovlastio još dva punomoćnika da ga zastupaju, te da je jedan od njih mogao izjaviti žalbu u zakonskom roku. Imajući u vidu navedeno, Viši privredni sud je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti da se dozvoli povrat u pređašnje stanje u smislu odredbe člana 328. Zakona o parničnom postupku.
2. AP-1931/25
4. Grad Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Gradsko pravobranilaštvo Tuzla, podnio je 29. aprila 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Ip 041287 23 Pž 2 od 8. augusta 2023. godine.
5. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli od 21. aprila 2023. godine odbačen je kao nedopušten apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje. Rješenjem Kantonalnog suda od 8. augusta 2023. godine odbijena je apelantova žalba, te je potvrđeno prvostepeno rješenje.
6. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je odredbom člana 14. stav 2. Zakona o izvršnom postupku propisano da je povrat u pređašnje stanje dozvoljen samo zbog propuštanja roka za prigovor i žalbu na izvršno rješenje. U vezi s tim, ukazao je da je apelant prijedlog zasnovao na tvrdnji da mu kao suvlasniku nekretnine na kojoj se provodi izvršenje nije omogućeno da iskoristi zakonsko pravo preče kupovine. Imajući u vidu da apelant u konkretnom slučaju nije podnio prijedlog zbog razloga zbog kojih se može tražiti povrat u pređašnje stanje, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je donio pobijano rješenje.
3. AP-2517/25
7. Robert Đukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Branko Ristić, advokat iz Doboja, podnio je 29. maja 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Pr 119721 25 Pžp od 23. aprila 2025. godine.
8. Rješenjem Osnovnog suda u Doboju od 4. marta 2025. godine odbijen je apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje, te je ostalo na snazi rješenje tog suda od 10. januara 2024. godine kojim je određeno da je prekršajni nalog od 31. oktobra 2023. godine konačan i izvršan. U obrazloženju rješenja sud je naveo da je odredbom člana 134. stav 3. Zakona o prekršajima propisano da će sud usvojiti prijedlog za povrat u pređašnje stanje ako okrivljeni dokaže da je propuštanje pojavljivanja na pretresu nastalo zbog opravdanih razloga i da mu nije uredno uručen poziv. S obzirom na to da apelant u molbi za odgađanje nije naveo zbog kojih „ranije preuzetih obaveza“ je bio spriječen da dođe na zakazani pretres niti je o tome dostavio dokaze uz prijedlog za povrat u pređašnje stanje, taj sud je zaključio da apelant nije dokazao da je do propuštanja pojavljivanja na pretresu došlo usljed opravdanog razloga.
9. Rješenjem Okružnog suda od 23. aprila 2025. godine odbijena je apelantova žalba, te je potvrđeno prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno ukazao da apelant uz prijedlog za povrat u pređašnje stanje nije dostavio dokaze kojima potvrđuje navode da nije mogao pristupiti na zakazani pretres povodom zahtjeva za sudsko odlučivanje, niti su oni dostavljeni uz molbu za odgađanje pretresa.
4. AP-4837/25
10. Radenko Mališ (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče podnio je 6. novembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 94 0 P 043412 25 Gž od 2. septembra 2025. godine.
11. Rješenjem Osnovnog suda u Foči od 4. aprila 2025. godine odbačen je kao neblagovremen apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje. Rješenjem Okružnog suda od 2. septembra odbijena je apelantova žalba, te je potvrđeno prvostepeno rješenje.
12. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je apelant podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje zbog neurednog dostavljanja presude zbog propuštanja Osnovnog suda u Foči od 10. januara 2025. godine. U vezi s tim, ukazao je da je odredbom člana 330. stav 2. Zakona o parničnom postupku propisano da povrat u pređašnje stanje nije dopušten ako se propuštanje stranke može pripisati povredi postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je zaključio da je navedeni prijedlog trebalo odbaciti kao nedozvoljen u smislu odredbe člana 330. stav 2. Zakona o parničnom postupku, a ne kao neblagovremen, ali da to nije od utjecaja na odluku jer su posljedice odbacivanja iste.
13. S obzirom na to da sve navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-36/25.
14. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant u predmetu broj AP-1931/25 ukazuje na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Zatim, apelant u predmetu broj AP-2517/25 ukazuje na povredu prava na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Osim toga, apelant u predmetu broj AP-36/25 ukazuje na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
16. Razmatrajući pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana
6. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke u kojima se odlučivalo o prijedlozima za povrat u pređašnje stanje. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se u konkretnim postupcima nije odlučivalo o „građanskim pravima ili obavezama“ ili o „krivičnoj optužbi“ protiv apelanata, već samo o tome jesu li ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dozvoli povrat u pređašnje stanje. Također, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta u predmetu broj AP-1931/25. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su apelacije u odnosu na navodno kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-73/02 od 25. jula 2003. godine i AP-1007/22 od 6. jula 2022. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
17. Također, Ustavni sud ukazuje da su navodi o kršenju ostalih prava na koja su se pozvali pojedini apelanti (vidi tačku 14. ove odluke), ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman