Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3157/24 (R. B.)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Nadležnost suda
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3157/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-3157/24, rješavajući apelaciju Ramiza Bajraktarevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ramiza Bajraktarevićapodnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 09 0 Ps 045579 24 R od 23. aprila 2024. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ramiz Bajraktarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 23. jula 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 Ps 045579 24 R od 23. aprila 2024. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-Reg-23-001903 od 26. septembra 2023. godine. Apelant je podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio postupak brisanja subjekta („Energoinvest-armature“ d.o.o.) iz sudskog registra u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09-0-Reg-045579 23 Pž do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
2. Rješenjem Vrhovnog suda od 23. aprila 2024. godine odbijen je apelantov prijedlog za „svrsishodnu delegaciju Kantonalnog suda u predmetu broj 09-0-Reg-045579 23 Pž nadležnom sudu u drugom kantonu“.
3. Vrhovni sud je u obrazloženju osporenog rješenja naveo da apelant kao razloge za delegaciju nadležnosti navodi da Kantonalni sud ignorira pravomoćne i izvršne odluke na njegovu štetu. Vrhovni sud je ukazao na odredbu člana 50. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) kojom je propisano da Vrhovni sud može, na prijedlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa stvarno nadležan sud u drugom kantonu ako je očigledno da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. Pri tome, istakao je da razlozi za delegaciju nadležnosti drugom sudu moraju biti od izuzetnog značaja jer samo takvi opravdavaju odstupanje od Ustavom Federacije BiH razgraničene teritorijalne nadležnosti sudova u kantonalnom uređenju sudske vlasti u Federaciji BiH. U vezi s tim, ukazao je da navedeno nepravilno postupanje Kantonalnog suda, pogrešna primjena prava, te po apelantovoj ocjeni kršenje zakonskih ovlaštenja i donošenje odluka na njegovu štetu nije opravdan razlog za određivanje drugog stvarno nadležnog kantonalnog suda u Federaciji BiH. Naime, ukazao je da se takvi eventualni propusti suda mogu sanirati izjavljivanjem pravnih lijekova.
4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Također, pozvao se i na čl. 7. i 17. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, čl. 2, 14. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, te čl. I/2, II/2. i II/6. Ustava Bosne i Hercegovine.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom Vrhovnog suda odlučivalo samo o ispunjenosti zakonskih uvjeta za određivanje drugog stvarnog nadležnog suda, a ne o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-4852/24 od 27. novembra 2025. godine i AP-3235/14 od 6. novembra 2014. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Također, Ustavni sud ukazuje da se u postupku u kojem se odlučivalo o ispunjenosti zakonskih uvjeta za određivanje nadležnosti drugog suda nije odlučivalo ni o ostalim pravima na koja se apelant pozvao (vidi tačku 4. ove odluke). S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju tih prava ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima nije sadržana u Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega u odnosu na prava iz navedene deklaracije Ustavni sud apelantu ne može pružiti ustavnu zaštitu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4566/20 od 20. oktobra 2021. godine, tačka 25, dostupna na www.ustavnisud.ba).
10. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman