Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-350/25 (M.M.)

Odluka donesena 26. 03. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-350/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

26. 03. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. marta 2026. godine, u predmetu broj AP-350/25, rješavajući zahtjev M. M. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev M. M. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. M. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srpca, kojeg zastupa advokat Goran Babić iz Gradiške, podnio je 25. januara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 K 088862 23 Kž 2 od 4. novembra 2024. godine i Presude Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 K 088862 23 K 2 od 23. avgusta 2023. godine. Apelant je podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio „primjenu Odluke Okružnog suda broj 72 0 K 088862 23 Kž 2 od 4. novembra 2024. godine do konačne odluke u ovoj pravnoj stvari“.

2. Presudom Osnovnog suda broj 72 0 K 088862 23 K 2 od 23. avgusta 2023. godine (u daljnjem tekstu: prvostepena presuda) apelant je proglašen krivim da je počinio u sticaju dva krivična djela izbjegavanja izdržavanja iz člana 192. stav (1) Krivičnog zakonika Republike Srpske. Za navedena krivična djela apelantu je izrečena uslovna osuda u trajanju od pet mjeseci i istovremeno određeno da se utvrđena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko apelant u roku provjere od dvije godine po pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo, kao i ukoliko u roku od jedne godine po pravosnažnosti presude isplati N. I. (majci i zakonskoj zastupnici dvoje maloljetne djece) sve dospjele obroke izdržavanja po osnovu pravosnažne presude Osnovnog suda od 5. aprila 2019. godine i da redovno plaća izdržavanje. U obrazloženju je navedeno da je sud nakon sprovedenog dokaznog postupka utvrdio da apelant u inkriminisanom periodu nije plaćao izdržavanje za maloljetnu djecu, a što mu je naloženo pravosnažnom presudom, odnosno da je za cijeli precizirani period uplatio nešto više od jedne polovine jednog mjesečnog davanja. Sud je posebno ukazao da je apelantova obaveza izdržavanja bila izražena u odnosu na maloljetnog Ž. M. koji je teško bolestan i koji zahtijeva 24-časovnu brigu majke-oštećene, koja zbog toga nije u stanju da radi i ostvaruje bilo kakve prihode. Pri tome je zaključeno da je apelant u izvršenju krivičnog djela postupao s direktnim umišljajem.

3. Presudom Okružnog suda broj 72 0 K 088862 23 Kž 2 od 4. novembra 2024. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđena je prvostepena presuda. U obrazloženju su odbijeni kao neosnovani apelantovi žalbeni prigovori o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, te je, između ostalog, konstatovano da sve dok egzistira pravosnažna presuda Osnovnog suda – po kojoj je apelant obavezan davati doprinose za maloljetnu djecu – apelant je obavezan poštovati navedenu odluku i izvršavati obaveze upravo kako je to i utvrđeno u prvostepenoj presudi.

4. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz čl. II/3.e), f), j), k) i

m) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6, 8. i 12. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Takođe je ukazao i na kršenje člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i pravo iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Zahtjevom za donošenje privremene mjere apelant je tražio odlaganje primjene osporene drugostepene presude Okružnog suda od 4. novembra 2024. godine do konačne odluke u ovoj pravnoj stvari. Apelant smatra da je određivanje privremene mjere bitno za zaštitu apelantovih prava tokom trajanja postupka, održavanje statusa quo dok se ne donese konačna odluka, te postojanja ozbiljne pravne i činjenične sumnje u zakonitost osporenih odluka.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra datreba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere, već smatra da njegovi navodi o višestrukom kršenju prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. U vezi s tim, Ustavni sud prvo podsjeća da se u konkretnom slučaju ne radi o privremenoj mjeri koja se tiče upućivanje na izdržavanje kazne zatvora ili prekid izdržavanja kazne zatvora budući da je osporenom prvostepenom presudom apelantu izrečena uslovna osuda. Istovremeno, osporenim presudama apelantu je naloženo da oštećenoj i zakonskoj zastupnici maloljetne djece isplati sve dospjele obroke izdržavanja i da nastavi redovno plaćati izdržavanje. Radi se dakle o apelantovoj obavezi koja je imovinskopravnog karaktera, a koja prevashodno predstavlja ispunjavanje ranije utvrđenih apelantovih novčanih obaveza na osnovu pravosnažne presude donesene u drugom/građanskom postupku. Budući da se razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere tiču merituma konkretnog predmeta i ranije/pravosnažne presude, Ustavni sud smatra da apelant nije dokazao da su ispunjeni uslovi iz član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-350/25 (M.M.) | Sudska praksa | Aktio