Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-590/25 (O. K.)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-590/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-590/25, rješavajući zahtjev Olega Krautblata za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Olega Krautblata za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Oleg Krautblat (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 11. februara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 048010 24 Kps od 24. januara 2025. godine, pri čemu ukazuje i na kršenja prava na suđenje u razumnom roku. Apelant je također podnio Ustavnom sudu i zahtjev za donošenje privremene mjere na način kako je to prezentirano u tački 7. ove odluke. Apelant je 24. februara 2025. godine dopunio apelaciju, osporivši obavijest Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 0009631 25 od 10. januara 2025. godine.
2. Apelant je 13. mart 2024. godine (dopunjeno 13. avgusta 2024. godine) podnio Tužilaštvu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) krivične prijave protiv određenih lica (tužitelji, sudije i advokati), koje je navedenu krivičnu prijavu dostavilo na daljnje nadležno postupanje Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo).
3. Federalno tužilaštvo je svojim aktom broj T11 0 KTA 0009631 25 od 10. januara 2025. godine obavijestilo apelanta da je glavni federalni tužitelj (uvažavajući prijedlog Kantonalnog tužilaštva za prijenos mjesne nadležnosti) donio rješenje broj T11 0 KTA 0009631 25 i odlučio da se postupanje po apelantovoj prijavi povjerava Kantonalnom tužilaštvu Zeničko-dobojskog kantona, kojem je i dostavljena apelantova krivična prijava. U obavijesti Federalnog tužilaštva je na kraju navedeno da će Kantonalno tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona obavijestiti apelanta o postupanju o podnesenoj prijavi.
4. Kantonalno tužilaštvo je 10. decembra 2024. godine optužilo apelanta i dr. lica za krivično djelo porezne utaje. Optužnica je potvrđena 16. decembra 2024. godine. Apelant je 30. decembra 2024. godine zajedno sa ostalim optuženima podnio prethodne prigovor protiv optužnice.
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 K 048010 24 Kps od 24. januara 2025. godine odbijeni su kao neosnovani prethodni prigovori protiv optužnice.
6. Apelant smatra da su mu u krivičnom postupku koji se vodi protiv njega prekršena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije. Osim ukazivanja na (ne)zakonitost dokaza, apelant smatra da mu je prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku, navodeći da je optužnica protiv njega podignuta nakon više od pet i pol godina vođenja istrage. Navodi i da mu je prekršeno pravo na odbranu, jer nije imao priliku da bude informisan o detaljima optužbe protiv njega, te da nije imao dovoljno vremena za pripremu odbrane. Također ukazuje i na kršenje presumpcije nevinosti zbog izjava postupajuće tužiteljice na press konferenciji u njegovom predmetu. U dopuni apelacije, apelant je naveo i da mu je uskraćeno pravo na djelotvornu istragu pred Tužilaštvom BiH.
7. U zahtjevu za donošenje privremene mjere, apelant je tražio od Ustavnog suda naloži Tužilaštvu da „odmah i neizostavno donese rješenje o prekidu, te da se u skladu sa odredbom člana 248. a sazove predraspravno ročište u kojem će se odlučivati o prigovoru nezakonitosti dokaza na koje apelant ukazuje“. Privremenom mjerom je dalje traženo i da se naloži „Kantonalnom sudu da po okončanju predraspravnog ročišta i po odluci po prigovoru zakonitosti, iz spisa izdvoji sve dokaze za koje nalazi da nezakoniti po prigovoru apelanta i da se isti zapečate u posebnu kovertu“. Konačno, privremenom mjerom je traženo da se naloži „Kantonalnom sudu da donese rješenje o prestanku prekidu postupka i da se od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) traži da se predmet delegira drugom stvarno nadležnom sudu za postupanje“, te da se naloži „Tužilaštvu da od Federalnog tužilaštva traži da se predmet delegira u rad drugom tužilaštvu“ i da se „zabrani svako daljnje postupanje po ovom predmetu do odluka Vrhovnog suda i Federalnog tužiteljstva“.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
10. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere, već smatra da njegovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. U vezi s tim, Ustavni sud prvo podsjeća da se u konkretnom slučaju radi o krivičnom postupku protiv apelanta koji nije okončan i u prema stanju spisa slijedi zakazivanje glavnog pretresa. S druge strane, privremenom mjerom, na način kako je to navedeno u tački 7. ove odluke, se traži od Ustavnog suda da interveniše u pravna pitanja koja a priori spadaju u nadležnost redovnih sudova i tužilaštava u vezi sa ocjenom zakonitosti pojedinih dokaza, odnosno o pitanju delegacije nadležnosti o kojim pitanjima Ustavni sud ne može odlučivati jer bi time uzurpirao nadležnost Kantonalnog suda odnosno Tužilaštva. Dakle, radi se o pravnim pitanjima koja se tiču merituma konkretnog predmeta, zbog čega se ne radi o razlozima niti dokazima koji bi ukazivali da je u konkretnom predmetu donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman