Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4312/24 (A. K.)
Odluka donesena 26. 03. 2026.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4312/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 03. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. marta 2026. godine, u predmetu broj AP-4312/24, rješavajući apelaciju koju je podnio Anto Kovačević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač.
c) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Anto Kovačević protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 031111 22 Gvlž od 16. decembra 2022. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Anto Kovačević protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 031111 16 Gž od 16. marta 2017. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Anto Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa ZAK Mustafa Cerovac i Damir Cerovac iz Tešnja, podnio je 25. oktobra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 39 0 P 031111 22 Gvlž od 16. decembra 2022. godine, Rješenja Kantonalnog suda broj 39 0 P 031111 22 Gvl 2 od 10. oktobra 2022. godine, Presude Kantonalnog suda broj 39 0 P 031111 16 Gž od 16. marta 2017. godine i Presude Općinskog suda u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 39 0 P 031111 13 P od 30. augusta 2016. godine.
2. Presudom Općinskog suda od 30. augusta 2016. godine utvrđeno je da su tužioci H. Š. i M. Š. stekli pravo suvlasništva i suposjeda na nekretninama pobliže opisanim u izreci presude, te je obavezan apelant da prizna i dozvoli da se tužioci upišu kao suposjednici, odnosno suvlasnici konkretnih nekretnina s dijelom od po ½. Presudom Kantonalnog suda od 16. marta 2017. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena je prvostepena presuda.
3. Rješenjem Kantonalnog suda od 10. oktobra 2022. godine, koje je potvrđeno rješenjem tog suda od 16. decembra 2022. godine, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka. Kantonalni sud je u obrazloženju osporene odluke naveo da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je apelant podnio prijedlog za ponavljanje postupka koji je okončan pravomoćnom presudom Općinskog suda od 30. augusta 2016. godine, te da je prijedlog zasnovao na odredbi člana 255. stav (1) tačka 9) Zakona o parničnom postupku (daljnjem tekstu: ZPP), uz obrazloženje da posjeduje nove dokaze, i to uvjerenje o činjenicama iz službene evidencije i izjave tri svjedoka. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno odbio apelantov prijedlog za ponavljanje postupka cijeneći da navedeni dokazi ne predstavljaju nove dokaze kojima se dokazuju nove činjenice u smislu odredbe člana 255. stav (1) tačka 9) ZPP-a jer se ne radi o činjenici, odnosno dokazu koji apelant nije mogao znati u toku ranijeg postupka budući da je oba dokaza mogao pribaviti i ranije, te ih provesti u postupku pred prvostepenim sudom. Stoga je zaključio da nije ispunjen uvjet za ponavljanje postupka u smislu odredbe člana 255. stav (1) tačka 9) ZPP-a.
4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 18. stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; Protek roka – u odnosu na presudu Kantonalnog suda od 16. marta 2017. godine
8. Ustavni sud zapaža da apelant osporava presudu Kantonalnog suda od 16. marta 2017. godine. Također, Ustavni sud zapaža da je apelant u apelaciji naveo da je osporenu presudu primio 8. aprila 2017. godine, dok je apelaciju podnio 25. oktobra 2024. godine. Budući da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje predviđen odredbom člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navedenu presudu Kantonalnog suda neblagovremena, odnosno da je podnesena nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu odluku.
Dopustivost ratione materiae – u odnosu na rješenje Kantonalnog suda od 16. decembra 2022. godine
9. Ustavni sud zapaža da je navedena odluka Kantonalnog suda od 16. decembra 2022. godine donesena u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka. Rješavajući brojne ovakve apelacije, Ustavni sud je konstantno ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka u kojem je prijedlog za ponavljanje odbačen ili odbijen, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju „građanska prava i obaveze“, tj. ne raspravlja se o meritumu spora, nego se samo odlučuje o postojanju uvjetā da se odobri ponavljanje postupka (vidi Ustavni sud, između ostalih, Odluka o dopustivosti broj AP-4717/23 od 19. juna 2024. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Samo kada se u takvom postupku, s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja, radi o utvrđivanju apelantovih „građanskih prava i obaveza“ može se utvrditi da su takve apelacije dopustive.
10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnog slučaja u postupku po apelantovom prijedlogu za ponavljanje postupka nije odlučivalo o njegovim „građanskim pravima i obavezama“ u smislu člana 6. Evropske konvencije, već samo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti za ponavljanje postupka. Stoga, takav postupak ne ulazi u obim prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje, a u odnosu na osporenu odluku Kantonalnog suda od 16. decembra 2022. godine, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom postupku nije odlučivalo ni o apelantovim imovinskim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te su stoga apelantovi navodi o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. S obzirom na navedeno, Ustavni sud ukazuje da su i apelantovi navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi s pravom na pravično suđenje također ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu s navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman