Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3184/25 (G. S.)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3184/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-3184/25, rješavajući zahtjev Gorana Stojisavljevića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Gorana Stojisavljevića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Goran Stojisavljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške podnio je 7. jula 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 040900 25 Kž 2 od 10. aprila 2025. godine i S1 2 K 040900 23 K od 20. novembra 2024. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se određuje odlaganje izdržavanja kazne zatvora u trajanju od tri godine po navedenoj osporenoj presudi Suda BiH do okončanja postupka o apelaciji.
2. Presudom Suda BiH broj S1 2 K 040900 23 K od 20. novembra 2024. godine (u daljnjem tekstu: prvostepena presuda) apelant je oglašen krivim da je: radnjama opisanim u tački 1. izreke presude počinio krivično djelo organizovanje grupe ljudi ili udruživanje za krijumčarenje ili rasturanje neocarinjene robe iz člana 215. stav (1) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH) u vezi sa krivičnim djelima krijumčarenje iz člana 214. stav (2) KZBiH i nedopušten promet akciznih proizvoda iz člana 210a. KZBiH; a radnjama opisanim u tački 2. presude počinio krivično djelo pranje novca iz člana 209. stav (1) KZBiH. Za navedena krivična djela apelantu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci. Presudom su od apelanta trajno oduzeti precizirani predmeti (automobil i mobitel), te imovinska korist u preciziranom novčanom iznosu koja je pribavljena krivičnim djelom i koju je apelant dužan uplatiti u budžet Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude. Konačno, presudom je apelant obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka o čemu će sud odlučiti posebnim rješenjem.
3. Presudom Suda BiH, u vijeću Apelacionog odjeljenja, broj S1 2 K 040900 25 Kž 2 od 10. aprila 2025. godine odbijene su kao neosnovane žalbe koje su podnijeli apelant i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, te potvrđena prvostepena presuda.
4. Apelant smatra da su mu osporenim presudama prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Negira da je počinio krivična djela, te u vezi s tim ukazuje na kršenje načela in dubio pro reo i „jednakosti oružja“, kao i prava na obrazloženu sudsku odluku. Također smatra i da je visina protivpravne imovinske koristi utvrđena proizvoljno. Apelant je podnio Ustavnom sudu i zahtjev za donošenje privremene mjere na način opisan u tački 1. ove odluke.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) i (5) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. (5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.
8. Apelant traži od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru o odlaganju izvršenja sudske presude koja je predmet apelacije. Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera – službeni prečišćeni tekst („Službeni glasnik BiH“, broj 22/16) uređuje, između ostalog, postupak odgađanja izdržavanja kazne zatvora. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da apelant nije, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda ni naveo niti dokazao da je tražio odgađanje izvršenja kazne zatvora od nadležnog organa, iako se to pokazuje kao neophodan preduvjet za razmatranje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere. Osim toga, Ustavni sud zapaža da apelant nije naveo bilo kakve razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere, u okolnostima konkretnog slučaja, u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman