Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3872/25 (Z. S.)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3872/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-3872/25, rješavajući zahtjev Zijada Srabovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Zijada Srabovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Zijad Srabović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa advokat Šaban Mujčinović iz Tuzle, podnio je 20. avgusta 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 1 K 021677 24 Krž od 26. maja 2025. godine i S1 1 K 021677 19 Kri od 10. oktobra 2024. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se utvrđuje kršenje apelantovih prava u krivičnom postupku koji je vođen protiv njega.

2. Presudom Suda BiH S1 1 K 021677 19 Kri od 10. oktobra 2024. godine (u daljnjem tekstu: prvostepena presuda) apelant je, zajedno sa ostalim optuženima, oglašen krivim da je radnjama opisanim u tački 1. izreke presude počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav (1) u vezi sa čl. i 30. stav (2) Krivičnog zakona SFRJ, a radnjama opisanim u tački 2. izreke presude krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 140. stav (1) u vezi sa čl. 22. i 30. st. (1) i (2) navedenog zakona. Za navedena krivična djela mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest godina.

3. Presudom Suda BiH, vijeće Apelacionog odjeljenja, broj S1 1 K 021677 24 Krž od 26. maja 2025. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Tužilaštva Bosne i Hercegovine i branilaca optuženih uključujući apelantovu žalbu, te potvrđena prvostepena presuda.

4. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz čl. II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također ukazuje i na kršenje prava iz čl. 7. i 13. Evropske konvencije, kao i člana 4. stav 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Negira da je počinio krivična djela, navodeći da nije imao efektivnu vojnu kontrolu u inkriminisanom periodu, a koja kontrola je neophodna za komandnu odgovornost. U vezi s tim ukazuje na kršenje načela in dubio pro reo, kao i kršenje principa jednakosti stranaka u postupku. Apelant također ukazuje i na prekoračenje optužbe u njegovom slučaju, te smatra da je postupak pred prvostepenim sudom nerazumno trajao zbog čega mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

5. Zahtjevom za donošenje privremene mjere apelant je tražio od Ustavnog suda da utvrdi kršenje naprijed navedenih prava, da ukine osporenu drugostepenu presudu Suda BiH od 26. maja 2025. godine, te da se naloži vraćanje predmeta Sudu BiH da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa pravom na pravično suđenje. Pri tome je apelant ukazao da nije, u smislu stava (5) člana

64. Pravila Ustavnog suda, tražio odgađanje izvršenja osporenih odluka redovnih sudova iz razloga što ne ispunjava nijednu okolnost po članu 145. st. 1-9. Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera. Također je naveo da je 19. avgusta 2025. godine stupio na izdržavanje kazne zatvora.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere, već smatra da njegovi navodi o višestrukom kršenju prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. U vezi s tim, Ustavni sud prvo podsjeća da se u konkretnom slučaju ne radi o privremenoj mjeri koja se tiče upućivanja apelanta na izdržavanje kazne zatvora ili prekida izdržavanja apelantove kazne zatvora. Iz apelantovih navoda proizlazi da se on već nalazi na izdržavanju kazne zatvora temeljem osporenih presuda Suda BiH, te da u kontekstu prekida izdržavanja kazne zatvora po vlastitom priznanju nije koristio dostupna pravna sredstva u smislu Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera. Shodno tome, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere, a koji se tiču isključivo merituma konkretnog predmeta o kojim Ustavni sud ne može odlučivati u ovoj fazi postupka, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je u konkretnom predmetu donošenje privremene mjere neophodno radi sprečavanja neotklonjivih štetnih posljedica odnosno da je u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3872/25 (Z. S.) | Sudska praksa | Aktio