Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4633/24 (J. K.)
Odluka donesena 26. 03. 2026.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Procesna odluka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4633/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 03. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednica Valerija Galić i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. ožujka 2026. godine, u predmetu broj AP-4633/24, rješavajući apelaciju koju je podnio Janjko Kapetanović, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Janjko Kapetanović protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 49 0 P 008898 16 Rev od 22. kolovoza 2024. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Janjko Kapetanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Fojnice podnio je 19. studenog 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 49 0 P 008898 16 Rev od 22. kolovoza 2024. godine.
2. Rješenjem Vrhovnog suda od 22. kolovoza 2024. godine odbačen je kao nedopušten apelantov podnesak označen kao „prijedlog za dopuštanje revizije“. Vrhovni sud je u obrazloženju osporene odluke naveo da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je Općinski sud u Kiseljaku presudom od 22. siječnja 2016. godine odbio tužbeni zahtjev tužitelja, među kojima je bio i apelant, kojim su tražili da se obveže tužena (Federacija BiH) da im na ime naknade nematerijalne štete isplati novčane iznose navedene u izreci te presude. Također je istakao da je navedena prvostupanjska presuda potvrđena presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku od 17. lipnja 2016. godine, te da je Vrhovni sud odbio reviziju koju su izjavili tužitelji, uključujući i apelanta, protiv drugostupanjske presude. Stoga, kako apelant konkretnim podneskom suštinski traži preispitivanje donesene odluke o reviziji, te kako odredbama Zakona o parničnom postupku nije propisan pravni lijek protiv odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji, Vrhovni sud je zaključio da je nedopušten apelantov podnesak označen kao „prijedlog za dopuštanje revizije“.
3. Apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i povredu „Ženevske konvencije iz 1949. godine“.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.
5. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:b)Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
6. Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obvezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obveza“ (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom postupku odlučivalo samo o procesnom pitanju, tj. o procesnoj dopustivosti apelantovog podneska označenog kao „prijedlog za dopuštanje revizije“. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije raspravljano o apelantovim „građanskim pravima ili obvezama“, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi kojima ukazuje na povredu prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine. U odnosu na apelantovo ukazivanje na povredu „Ženevske konvencije iz 1949. godine“, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom postupku nije ni odlučivalo o apelantovim pravima zagarantiranim ženevskim konvencijama I.–IV. o zaštiti žrtava rata iz 1949. godine, već samo o procesnom pitanju, kako je to već navedeno.
8. U skladu s navedenim te imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman