Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1632/25 (N.N.)

Odluka donesena 26. 03. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1632/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

26. 03. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. marta 2026. godine, u predmetu broj AP-1632/25, rješavajući zahtjev N. N. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev N. N. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. N. N. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Senka Nožica i Nejra Suljić, advokati iz Sarajeva, podnio je 11. aprila 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjā Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 034060 25 Kž 2 od 3. aprila 2025. godine i S1 2 K 034060 25 Kv 5 od 20. marta 2025. godine. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud ukinuo osporena rješenja Suda BiH i naložio da apelant odmah bude pušten na slobodu.

2. Rješenjem Suda BiH od 20. marta 2025. godine, koje je potvrđeno rješenjem apelacionog vijeća Suda BiH od 3. aprila 2025. godine, apelantu je produžen pritvor iz zakonskih razloga predviđenih članom 132. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine.

3. Apelant je podneskom od 23. juna 2025. godine obavijestio Ustavni sud da mu je rješenjem Suda BiH od 16. maja 2025. godine ukinut pritvor i da su mu određene mjere zabrane iz člana 126. stav 2. i člana 126a. stav 1. tač. c) i d) Zakona o krivičnom postupku BiH.

4. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelant smatra da su sudovi propustili da u odluci o produženju mjere pritvora preispitaju postoji li osnovana sumnja u odnosu na krivično djelo zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 315. stav 2. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ) budući da je za sva ostala krivična djela za koja je osnovano sumnjiv zaprijećena kazna zatvora manja od deset godina. Naveo je da, s obzirom na to da je zakonski uvjet za produženje pritvora nakon tri mjeseca upravo činjenica da postoji osnovana sumnja za krivično djelo za koje kazna zatvora prelazi deset godina, a jedino djelo koje je apelantu stavljeno na teret i koje ispunjava taj uvjet je upravo navedeno krivično djelo, proizlazi da upravo od ocjene postojanja osnovane sumnje za to djelo direktno zavisi zakonitost njegovog lišenja slobode. Apelant je ukazao da u odnosu na krivično djelo zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja u naredbi o provođenju istrage nije (niti u naznakama) opisana radnja izvršenja djela niti su dostavljeni dokazi na kojima bi sud mogao zasnivati svoju odluku o postojanju osnovane sumnje. Dalje, apelant je naveo da su sve službeničke radnje koje je apelant navodno preduzeo opisane isključivo u kontekstu krivičnog djela primanja mita iz člana 315. stav 2. KZ-a, ali da niti jedna od tih radnji u naredbi o provođenju istrage nije opisana kao službenička radnja koja bi predstavljala radnju izvršenja tog krivičnog djela. Ako ne postoji opisana radnja izvršenja, onda se ne može utvrditi ni postojanje osnovane sumnje za to krivično djelo. Apelant je naveo da je to isticao i u žalbi protiv prvostepenog rješenja, te da apelaciono vijeće Suda BiH nije ponudilo adekvatno obrazloženje u pogledu utvrđenja osnovane sumnje u odnosu na krivično djelo zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja. Zahtjev za donošenje privremene mjere apelant nije posebno obrazlagao, nego taj zahtjev zasniva na istim razlozima koji se odnose na meritum predmeta.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni zapaža da je apelant svoj zahtjev za donošenje privremene mjere zasnovao na činjenici da apelaciju „smatra osnovanom“, odnosno da su mu u postupku povrijeđena određena prava, što je obrazložio u apelaciji. Međutim, Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je apelant obavijestio Ustavni sud da mu je rješenjem Suda BiH od 16. maja 2025. godine ukinut pritvor. Imajući u vidu činjenicu da je apelantu pritvor ukinut, što je apelant u zahtjevu za privremenu mjeru tražio i od Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da odlučivanje o predloženoj privremenoj mjeri ne bi bilo svrsishodno.

9. Stoga, budući da u ovom trenutku ne nalazi okolnosti koje bi prima facie ukazale na neophodnost intervencije, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1632/25 (N.N.) | Sudska praksa | Aktio