Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-128/26 (P. L.)
Odluka donesena 26. 03. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-128/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
26. 03. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. marta 2026. godine, u predmetu broj AP-128/26, rješavajući zahtjev Predraga Lažetića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Predraga Lažetića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Predrag Lažetić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gacka, kojeg zastupa advokat Branko Karadeglić iz Čapljine, podnio je 12. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 15 0 K 004152 25 Kž 5 od 21. oktobra 2025. godine i Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 15 0 K 004152 24 K 2 od 24. februara 2025. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se „privremeno odgađa izvršenje kazne zatvora do donošenja konačne odluke Ustavnog suda s obzirom da je prethodno od Osnovnog suda u Trebinju traženo odgađanje izvršenja kazne zatvora od strane apelanta“.
2. Presudom Okružnog suda broj 15 0 K 004152 24 K 2 od 24. februara 2025. godine (u daljnjem tekstu: prvostepena presuda) apelant je proglašen krivim da je na način opisan u izreci presude počinio krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav (1) Krivičnog zakona SFRJ. Za navedeno krivično djelo apelantu je izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. U obrazloženju presude je, između ostalog, navedeno da su oštećeni o krivičnom događaju više puta davali iskaze, čiji su sadržaji ocijenjeni kao dovoljno konzistentni. Stoga je zaključeno da u konkretnom slučaju postoji dovoljno činjeničnih dokaza koji van svake razumne sumnje potvrđuju apelantovu krivicu.
3. Presudom Vrhovnog suda broj 15 0 K 004152 25 Kž 5 od 21. oktobra 2025. godine odbijene su kao neosnovane žalbe apelanta i postupajuće tužiteljice, te potvrđena prvostepena presuda. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je Okružni sud uz pravilnu analizu izvedenih dokaza otklonio svaku mogućnost da je inkriminisane radnje umjesto apelanta preduzimao njegov mlađi brat.
4. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da se 15. decembra 2025. godine apelant obratio Osnovnom sudu u Trebinju s molbom za odgađanje izvršenja kazne zatvora. Navedena molba je podnesena u smislu člana 79. stav (1) i člana 78. stav (1) tačka 1. Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija RS, a kao razlog podnošenja molbe je navedena „teža bolest“. Apelant nakon podnošenja apelacije nije obavijestio Ustavni sud o odluci Osnovnog suda u Modriči o njegovoj molbi.
5. Apelant smatra da su mu osporenim presudama prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Negira da je počinio krivično djelo, odnosno da inkriminisane radnje čine krivično djelo za koje mu je suđeno, pri čemu ističe da je i proizvoljan zaključak redovnih sudova u odnosu na postojanje njegovog psihološkog odnosa prema djelu. U vezi s tim ukazuje da su redovni sudovi propustili da primijene princip in dubio pro reo. U zahtjevu za privremenu mjeru apelant je tražio od Ustavnog suda da privremeno odgodi izvršenje kazne zatvora do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji s obzirom na to da je apelant prethodno od Osnovnog suda u Trebinju tražio odgađanje izvršenja kazne zatvora.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra da treba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere, već smatra da njegovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. U vezi s tim, Ustavni sud prvo podsjeća da se u konkretnom slučaju radi o privremenoj mjeri koja se tiče upućivanja apelanta na izdržavanje kazne zatvora. Iz stanja spisa predmeta nije moguće zaključiti da li se apelant već nalazi u nadležnoj javnoj ustanovi/zavodu za izdržavanje kazne zatvora. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelant obratio Osnovnom sudu u Trebinju s molbom za odgađanje izvršenja kazne zatvora. Međutim, apelant nakon podnošenja apelacije nije, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijestio Ustavni sud o ishodu tog postupka, odnosno o eventualnim promjenama u vezi sa svojim statusom izdržavanja kazne zatvora, zbog čega Ustavni sud odluku donosi prema stanju u spisu. Shodno tome, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere, a koji se tiču isključivo merituma predmeta, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je u datim okolnostima donošenje privremene mjere neophodno kako bi se spriječile neotklonjive štetne posljedice, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman