Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4960/25 (T. Z.)

Odluka donesena 26. 03. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4960/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

26. 03. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. marta 2026. godine, u predmetu broj AP-4960/25, rješavajući zahtjev Tomislava Zubaka za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Tomislava Zubaka za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Tomislav Zubak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, kojeg zastupa Krešimir Zubak, advokat iz Sarajeva, podnio je 17. novembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjâ Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine – Posebni odjel za korupciju, organizirani i međukantonalni kriminal (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) br. 70 1 K 000028 25 Kv od 11. novembra 2025. godine, 70 1 K 000028 25 Kpp 13 od 31. oktobra 2025. godine i 70 1 K 000028 25 Kpp 13 od 25. oktobra 2025. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere. Apelant je 19. novembra 2025. godine dopunio apelaciju.

Uvodne napomene

2. Pripadnici Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova – Federalne uprave policije Sarajevo (u daljnjem tekstu: FUP) 22. oktobra 2025. godine u 13 sati lišili su apelanta slobode. O apelantovom lišenju slobode sačinjen je Zapisnik broj 1211-2-140125.

3. Apelant je istog dana u prostorijama FUP-a ispitan u svojstvu osumnjičenog, o čemu je sačinjen Zapisnik broj 12/1-2-1262/25 od 22. oktobra 2025. godine. Iz zapisnika proizlazi da je ispitivanje obavila federalna tužiteljica, u prisustvu apelantovog branioca, stručnog savjetnika Federalnog tužilaštva i ovlaštenog službenog lica FUP-a. Tom prilikom apelant je obaviješten da se tereti za krivična djela zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav (3) u vezi sa stavom (1) i nedozvoljenog držanja oružja ili eksplozivnih materija iz člana 371. stav (2) u vezi sa stavom (1), sve u vezi sa članom 54. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ). Iz zapisnika proizlazi i da je apelant obaviješten o dokazima iz kojih proizlaze osnovi sumnje da je počinio krivična djela za koja se tereti. Ispitivanje je započeto u 17.15, a završeno u 18.05.

4. Federalno tužilaštvo Federacije Bosne i Hercegovine – Posebni odjel za suzbijanje korupcije, organiziranog i međukantonalnog kriminala (u daljnjem tekstu: POSKOK) podnijelo je 24. oktobra 2025. godine Vrhovnom sudu prijedlog za određivanje mjere pritvora za apelanta i dvije osumnjičene osobe te mjere zabrane za četvrtu osumnjičenu osobu. Iz prijedloga proizlazi da se među 183 dokaza nalazi i Naredba POSKOK-a broj T21 0 KTK 000045 25 od 23. oktobra 2025. godine o zadržavanju osobe lišene slobode – apelanta.

5. Sudija za prethodni postupak Vrhovnog suda je 24. oktobra 2025. godine u 16 sati zakazao i održao ročište radi utvrđivanja osnovanosti prijedloga za određivanje pritvora.

Osporena rješenja

6. Sudija za prethodni postupak Vrhovnog suda je rješenjem od 24. oktobra 2025. godine (koje je rješenjem od 31. oktobra 2025. godine ispravljeno u datumu donošenja rješenja) apelantu, koji je predat u nadležnost tužioca POSKOK-a, 23. oktobra 2025. godine u 12.45 odredio pritvor u trajanju od jednog mjeseca. Određeno je da se pritvor računa od 22. oktobra 2025. godine od 13 sati i može trajati najduže do 22. novembra 2025. godine do 13 sati ili do nove odluke suda. Pritvor je određen zbog postojanja osnovane sumnje da je apelant počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret, kao i zbog razloga iz člana 146. stav 1. tač. a), b) i c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP).

7. Vijeće Vrhovnog suda je osporenim rješenjem od 11. novembra 2025. godine odbilo kao neosnovanu žalbu apelantovog branioca. Vijeće je utvrdilo da je POSKOK, uz prijedlog za određivanje pritvora protiv četiri osumnjičena, dostavio precizno pobrojana 183 dokaza radi procjene zakonitosti pritvora i obavještavanja branilaca. POSKOK je, u skladu sa članom 61. ZKP-a, zatražio ograničenje uvida u zapisnike o saslušanju svjedoka i drugih osoba kako ne bi bila ugrožena istraga, što je sud prihvatio, dok su svi ostali dokazi bili dostupni odbrani. Vijeće je navelo da iz spisa i zapisnika s ročišta od 24. oktobra 2025. godine proizlazi da branioci nisu tražili uvid u dokaze ni prije ni tokom ročišta, niti su tražili prekid ročišta radi ostvarenja tog prava iako su imali takvu mogućnost. Stoga je zaključeno da sud nije onemogućio pravo odbrane na uvid u dokaze. Osim toga, Vijeće je utvrdilo da je sud odbrani omogućio konsultacije s branjenicima prije ročišta te da tokom ročišta nije traženo dodatno vrijeme za pripremu odbrane.

8. Dalje, Vijeće je razmotrilo navode apelantovog branioca da je apelant od 23. oktobra 2025. godine bio nezakonito lišen slobode te da je sudija za prethodni postupak trebao odbiti prijedlog za određivanje pritvora i apelanta pustiti na slobodu. Vijeće je ukazalo na odredbe člana 153. ZKP-a, prema kojima policijski organ može lišiti osobu slobode, ali ju je dužan najkasnije u roku od 24 sata provesti tužiocu, koji potom u istom roku odlučuje o puštanju na slobodu ili podnošenju prijedloga za pritvor. Vijeće je navelo da iz spisa proizlazi da je apelant lišen slobode 22. oktobra 2025. godine u 13 sati, da je 23. oktobra 2025. godine u 12.45 proveden tužiocu POSKOK-a, te da je obrazloženi prijedlog za određivanje pritvora dostavljen sudiji za prethodni postupak 24. oktobra 2025. godine u 12.19. Vijeće je zaključilo da su policijski organi i tužilac postupili u zakonom propisanim rokovima, zbog čega su navodi o nezakonitom lišenju slobode ocijenjeni neosnovanim.

9. Također je Vijeće navelo da iz pobijanog rješenja proizlazi da je sudija za prethodni postupak dao jasne i konkretne razloge o postojanju osnovane sumnje da je apelant počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret, zasnovane na dokazima objektivne i subjektivne prirode. Vijeće je prihvatilo te zaključke ocijenivši da su ispunjeni i svi zakonski uvjeti za određivanje pritvora iz člana 146. stav 1. tač. a), b) i c) ZKP-a.

Navodi iz apelacije i zahtjeva za privremenu mjeru

10. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.e) i d) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelant opisuje činjenice vezane za njegovo lišenje slobode, opisane u uvodnom dijelu ove odluke. Zatim, apelant ističe da je do kršenja navedenih prava došlo zbog arbitrarne primjene odredaba ZKP-a koje uređuju lišenje slobode i pritvor. Prema njegovim navodima, rok od 24 sata iz člana 153. stav (5) ZKP-a počeo je teći nakon završetka ispitivanja u FUP-u 22. oktobra 2025. godine u 17.30, te je istekao 23. oktobra 2025. godine u 17.30. Budući da je tužilac prijedlog za određivanje pritvora sudu podnio tek 24. oktobra 2025. godine u 12.19, apelant smatra da je nakon isteka tog roka bio nezakonito lišen slobode. Apelant dalje navodi da je Vijeće odbilo njegove žalbene navode, prihvativši zaključak da tokom ispitivanja još nije bio proveden tužiocu, što smatra pogrešnim. Također, ističe da nije izveden pred sudiju za prethodni postupak u zakonom propisanom roku od 24 sata, naglašavajući da samo podnošenje prijedloga za pritvor ne znači i faktičko izvođenje pred sudiju. Prema zapisniku s ročišta, apelant je pred sudiju za prethodni postupak izveden tek 24. oktobra 2025. godine poslije 16 sati, čime je, prema njegovom stavu, prekoračen rok iz člana 153. stav (5) ZKP-a. Osim toga, apelant ističe da Vijeće nije odgovorilo na njegov primarni žalbeni navod o povredi prava na odbranu jer mu prije prvog ispitivanja nije omogućen uvid u činjenice i dokaze koji ga terete. Apelant dalje navodi da se Vijeće, umjesto da se izjasni o tom prigovoru, pozvalo na odredbe člana 61. ZKP-a koje se odnose na prava branioca u toku istrage iako je riječ o pravu osumnjičenog prije prvog ispitivanja. Apelant navodi i da Vijeće nije izvršilo konkretnu ocjenu žalbenih navoda, nego je uputilo na obrazloženje rješenja o pritvoru, koje se, prema apelantu, zasniva na općim i neindividualiziranim frazama, bez uporišta u konkretnim okolnostima.

11. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti Vrhovnom sudu, da „preispita žalbene razloge apelanta na koje nije dao odgovor u svom rješenju kojom je žalbu odbio kao neosnovanu, u roku od 24 sata od prijema ove odluke.“ Apelant smatra da priroda, težina i brojnost kršenja apelantovih ustavom garantiranih prava u konkretnom postupku predstavlja opravdan razlog da Ustavni sud povodom ove apelacije usvoji prijedlog za donošenje privremene mjere. Osim toga, apelant je dodatno ukazao da je on, „[...] kako bi pomogao bratu koji je na zakonit način u procesu privatizacije stekao vlasništvo na dijelom imovine tvrtke 'Vitezit' d.o.o., koordinirao aktivnosti između njega i zaposlenika tvrtke WGD – Vitez. Ta tvrtka sa svojim zaposlenicima obavlja izuzetno osjetljivu djelatnost osiguranja imovine, objekata, strojeva, zaposlenika i okoline, a što zahtijeva stalni nadzor u pogledu budnosti, angažiranosti i stručnosti osoblja jer se radi o eksplozivnim materijalima. To je nadzirao apelant i njegovim pritvaranjem ozbiljno je ugrožena sigurnost u poslovanju te tvrtke.“

12. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

13. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

15. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Vrhovnom sudu da „preispita žalbene razloge apelanta na koje nije dao odgovor u svom rješenju kojom je žalbu odbio kao neosnovanu, u roku od 24 sata od prijema ove odluke“. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Ustavni sud zapaža da apelant zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva u jednom dijelu na navodima koji se tiču merituma apelacije, a u drugom dijelu na navodima da je zbog njegovog pritvaranja „ozbiljno ugrožena sigurnost u poslovanju tvrtke WGD – Vitez“ u kojoj je obavljao poslove koordiniranja aktivnosti između njega i zaposlenika tog privrednog društva. Međutim, Ustavni sud ukazuje da iako prvi navodi, eventualno, mogu pokrenuti ozbiljna ustavna pitanja, oni sami po sebi ne mogu predstavljati argument za donošenje privremene mjere. Osim toga, u pogledu drugih apelantovih navoda, Ustavni sud ukazuje da apelant nije dostavio nijedan dokaz iz kojeg bi proizlazila „ozbiljna ugroženost sigurnosti poslovanja u preduzeću WGD – Vitez“. Štaviše, apelant nije dostavio ni bilo kakav dokaz o svom statusu u tom privrednom društvu. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi ukazivalo da je u datim okolnostima donošenje privremene mjere neophodno kako bi se spriječile neotklonjive štetne posljedice, odnosno ništa što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

16. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4960/25 (T. Z.) | Sudska praksa | Aktio