Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4948/24 (J. K.)
Odluka donesena 26. 03. 2026.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4948/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 03. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. marta 2026. godine, u predmetu broj AP-4948/24, rješavajući apelaciju koju je podnijela Jasmina Kuduzović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Jasmina Kuduzović protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 353965 24 Rev od 10. jula 2024. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasmina Kuduzović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Lukavca, koju zastupa Forum NVO Sekcija za zaštitu ljudskih prava iz Lukavca, podnijela je 5. decembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 P 353965 24 Rev od 10. jula 2024. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 353965 20 Gž od 7. aprila 2023. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli od 21. jula 2020. godine odlučeno je da se apelanticina tužba od 11. marta 2019. godine smatra povučenom.
3. Rješenjem Kantonalnog suda od 7. aprila 2023. godine odbijena je apelanticina žalba i potvrđeno je prvostepeno rješenje.
4. Rješenjem Vrhovnog suda od 10. jula 2024. godine (vrijednost spora 195.000,00 KM) odbačena je apelanticina revizija izjavljena protiv drugostepene odluke. Vrhovni sud je u obrazloženju odluke naveo da je apelantica lično izjavila reviziju, zbog čega joj je taj sud uputio poziv da dostavi dokaz da ima položen pravosudni ispit u smislu odredbe člana 301b. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Naime, ukazao je da je navedenom zakonskom odredbom propisano da izuzetno reviziju može izjaviti i stranka lično ukoliko ima položen pravosudni ispit. Međutim, kako je apelantica izjavila reviziju lično, te kako nije dostavila dokaz o položenom pravosudnom ispitu, Vrhovni sud je odbacio apelanticinu reviziju shodno odredbi člana 247. stav (2) ZPP-a.
5. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio . (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila postupiti u skladu s odredbama člana 237. stav (1) u vezi sa članom 301b. ZPP-a, zbog čega je njena revizija odbačena kao nedopuštena. Dakle, apelanticina revizija je odbačena iz formalnih razloga budući da apelantica nije postupila u skladu s navedenim zakonskim odredbama, čime je propustila iscrpiti djelotvorne pravne lijekove. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već zaključio da zakonskim ograničenjem propisanim odredbom člana 247. stav (2) ZPP-a nije dovedeno u pitanje pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-382/17 od 10. maja 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman