Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2407/22 (V.T.)

Odluka donesena 02. 07. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2407/22

Apelacija

Odluka o meritumu

02. 07. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2407/22, rješavajući apelaciju V. T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 2. jula 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija V. T.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u pogledu Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 049700 20 Gž od 18. maja 2022. godine u dijelu odluke o troškovima postupka.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 049700 20 Gž od 18. maja 2022. godine u dijelu odluke o troškovima postupka.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. V. T. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Posušja, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Kebo & Guzin“ iz Mostara, podnijela je 28. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 P 049700 20 Gž od 18. maja 2022. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 P 049700 18 P od 15. jula 2020. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i advokata Jerka Gavrana, punomoćnika tuženih, zatraženo je 4. februara 2026. godine dostavljanje odgovora na apelaciju. Pozvani nisu dostavili odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

4. Rješenjem Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) utvrđeno je da je tužba u toj pravnoj stvari povučena, pa je apelantica obavezna da A. T., A. T., Lj. T., I. T. i V. T. (u daljnjem tekstu: tuženi) naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.362,25 KM.

5. Općinski sud je u obrazloženju rješenja, u relevantnom dijelu, naveo da se odluka o troškovima parničnog postupka zasniva na odredbi člana 390. stav (1) Zakona o parničnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZPP). Općinski sud je naveo da je punomoćniku tuženih dosudio troškove na ime zastupanja na pripremnom ročištu u iznosu od 1.009,80 KM i na ime zastupanja na uviđaju na licu mjesta u iznosu od 965,80 KM. Također, sud je naveo da je punomoćniku tuženih dosudio i troškove prijevoza na relaciji Posušje – Široki Brijeg – Posušje za pripremno ročište, te na ime prijevoza na uviđaj na relaciji Posušje – Rakitno – Posušje. Pri tome je obrazložio da je navedenu naknadu računao prema 35% od cijene benzina za svaki pređeni kilometar. U pogledu nagrade za odsustvo iz kancelarije Općinski sud je ukazao da je jedno ročište trajalo dva sata, dok je drugo ročište trajalo jedan sat. Općinski sud je ukazao da je navedenu nagradu obračunao u skladu s odredbama člana 26. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (u daljnjem tekstu: Tarifa).

6. Apelantica je protiv prvostepenog rješenja izjavila žalbu Kantonalnom sudu, u kojoj je, u suštini, navela da sud nije obrazložio odluku o troškovima postupka. Ujedno, apelantica je tražila naknadu troškova žalbenog postupka.

7. Rješenjem Kantonalnog suda djelimično je usvojena apelanticina žalba i prvostepeno rješenje je preinačeno u dijelu odluke o troškovima postupka, pa je apelantica obavezana da tuženima na ime troškova postupka isplati iznos od 2.188,60 KM.

8. Kantonalni sud je naveo da je Općinski sud pravilno obavezao apelanticu na naknadu troškova postupka, ali da punomoćniku tuženih nije mogao dosuditi navedene iznose na ime zastupanja na pripremnom ročištu i uviđaju na licu mjesta. U vezi s tim, ukazao je da je prvostepeni sud punomoćniku tuženih za pristup na navedena ročišta dosudio nagradu u iznosu koji prelazi jednomjesečni prosječni lični dohodak u FBiH u smislu člana 1. Zakona o izmjena i dopunama Zakona o advokaturi. Pri tome je istakao da je prosječna plaća u vrijeme preduzimanja radnje, u decembru 2019. godine, iznosila 958,00 KM, odnosno 934,00 KM u februaru 2020. godine. Osim toga, istakao je da bez obzira na to što je punomoćnik tuženih zastupao više lica, to mu, u smislu člana

27. Tarife, Općinski sud nije mogao dosuditi navedene iznose. Pored toga, Kantonalni sud je ukazao da je odluka koja se odnosi na odsustvo iz kancelarije i troškove prijevoza punomoćnika tuženih donesena u skladu s relevantnim odredbama ZPP-a i Tarife, za što je prvostepeni sud dao valjane razloge koje prihvata i taj sud.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

9. Apelantica ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te člana 25. Opće deklaracije o ljudskim pravima. Apelantica, u suštini, ponavlja navode koje je iznosila i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno primijenili relevantne propise. Apelantica osporava odluku o troškovima postupka. U tom pogledu, apelantica navodi da su punomoćniku tuženih rješenjem Općinskog suda dosuđeni troškovi na ime prijevoza i nagrada za odsustvo za vrijeme putovanja, za što taj sud nije dao obrazloženje. Pri tome navodi da je Kantonalni sud zanemario navode istaknute u žalbi i potvrdio je kao pravilno rješenje Općinskog suda u tom dijelu. Prema tome, smatra da su redovni sudovi trebali dati obrazloženje u pogledu dosuđenih troškova punomoćnika tuženih koji se odnose na troškove prijevoza i odsustvo iz kancelarije. Pored toga, navodi da joj nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka iako je djelimično uspjela u tom postupku.

V.Relevantni propisi

10. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi: Član 387. stav (1) (1) Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

Član 386. stav (2) (2) Ako stranka djelimično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj razmjeran dio troškova.

Član 397. stav (2) (2) Kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka.

11. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 22/04 i 24/04 – ispravka) u relevantnom dijelu glasi:

Naknada po utrošenom satu

Član 26. tačka 5.

Advokat ima pravo da obračuna nagradu po utrošenom vremenu i to po 10 bodova za svako započeto pola sata, u sljedećim slučajevima:

5. Za čekanje na raspravu ili za vrijeme vijećanja suda, za odsustvo iz kancelarije za vrijeme putovanja i sl. ali najviše 8 sati dnevno. Član 31. stav (4)

Za upotrebu vlastitog automobila, advokatu pripada nagrada od 35% važeće cijene benzina za svaki pređeni kilometar.

VI.Dopustivost i meritum

12. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, kao i da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana, u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

13. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. a)Pravo na pravično suđenje

14. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

15. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

16. Apelantica osporava odluku o troškovima postupka. U tom kontekstu navodi da su redovni sudovi dosudili naknadu na ime putnih troškova za prijevoz punomoćnika tuženih i nagradu za odsustvo iz kancelarije za vrijeme putovanja, ali da nisu dali obrazloženje kojim bi opravdali dosuđivanje tih troškova. Također, navodi da je Kantonalni sud djelimično uvažio njenu žalbu, ali da joj nije djelimično dosudio troškove žalbenog postupka.

17. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je njegov zadatak ispitati da li obrazloženja redovnih sudova ispunjavaju standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li obrazloženja jasno upućuju na to da sudovi nisu proveli procjenu na proizvoljan način, te da li su sudovi propustili razmotriti sve relevantne faktore bitne za odlučenje. U vezi s tim, Ustavni sud je, slijedeći praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), dosljedno isticao da pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje, te da član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke zato što nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovaraju na sve argumente koje stranke iznesu u postupku, odnosno u žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima. Koliko će biti široka obaveza suda da u obrazloženju odluke navede razloge kojima se vodio pri njenom donošenju zavisi od okolnosti i prirode svakog pojedinog slučaja – mjerilo dovoljnosti (vidi, npr. Evropski sud, Petrović i drugi protiv Crne Gore, presuda od 17. jula 2018. godine, predstavka broj 18116/15, tačka 41. s daljnjim referencama). S druge strane, razlozi navedeni u obrazloženju odluke u pravilu će se smatrati relevantnim ako jasno upućuju na to da sudovi nisu proveli procjenu na proizvoljan način, da nisu učinili neku drugu očiglednu pogrešku u prosuđivanju, pogrešno ocijenili postojanje nekog važnog faktora ili propustili razmotriti sve relevantne faktore i pravne elemente koji su objektivno relevantni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drugačije odluke itd. Dakle, razlozi navedeni u obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku – mjerilo relevantnosti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1791/22 od 18. oktobra 2022. godine, tačka 27, dostupna na www.ustavnisud.ba).

18. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud u predmetu Fajković i dr. protiv Bosne i Hercegovine ponovio da se domaća sudska odluka ne može okvalificirati kao proizvoljna u tolikoj mjeri da je ugrozila pravičnost postupka, osim ako nije obrazložena ili ako je dato obrazloženje zasnovano na očiglednoj činjeničnoj ili pravnoj pogrešci koju je počinio domaći sud, što je dovelo do „uskraćivanja pravde“. U tom predmetu, Evropski sud, imajući u vidu relevantne propise i obrazloženja sudova, nije utvrdio proizvoljnost u postupanju sudova kada su odbili zahtjeve aplikanata za naknadu putnih troškova njihovih punomoćnika budući da su sudovi smatrali da stranci koja je izgubila parnicu mogu narediti da stranci koja je uspjela u parnici nadoknadi samo njene nužne troškove (vidi Evropski sud, Fajković i dr. protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 11. februara 2020. godine, predstavka broj 38868/17, tač. 14. i 16).

19. Dovodeći navedene standarde u vezu s konkretnim predmetom, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja rješenja Općinskog suda slijedi da su punomoćniku tuženih dosuđeni troškovi na ime prijevoza za pripremno ročište na relaciji Posušje – Široki Brijeg – Posušje, kao i troškovi na ime prijevoza na uviđaj na relaciji Posušje – Rakitno – Posušje. Također, punomoćniku tuženih je dosuđena nagrada za odsustvo iz kancelarije za vrijeme putovanja na navedenim relacijama, u smislu člana 26. Tarife. Međutim, Ustavni sud zapaža da Općinski sud nije naveo razloge zbog kojih je smatrao da su navedeni troškovi bili neophodni za vođenje konkretnog postupka, niti je analizirao okolnosti koje bi, eventualno, opravdale njihovo dosuđivanje u konkretnom slučaju, u smislu člana 387. stav (1) ZPP-a. Također, Ustavni sud uočava da je apelantica u žalbi osporavala odluku o troškovima postupka, odnosno da je ukazala da prvostepeni sud nije obrazložio zbog čega smatra da je dosuđivanje navedenih troškova opravdano. Ustavni sud uočava da Kantonalni sud nije odgovorio na te apelanticine prigovore, iako je to predstavljalo njen ključni argument koji je u žalbi isticala u vezi s odlukom o troškovima postupka.

20. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da obrazloženja Općinskog suda i Kantonalnog suda ne zadovoljavaju standarde koje predviđa pravo na pravično suđenje, odnosno da u njihovim obrazloženjima nisu navedeni razlozi koji bi obuhvatili sve važne aspekte konkretnog slučaja.

21. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je pitanje naknade putnih troškova za prijevoz punomoćnika stranaka čije je sjedište van mjesta sjedišta suda razmatrano na Panelu za ujednačavanje sudske prakse iz građanske oblasti od 30. januara 2014. godine. Ustavni sud naglašava da se prema usaglašenom pravnom shvatanju putni troškovi za prijevoz advokata čije je sjedište van područja suda pred kojim se vodila parnica priznaju do visine troškova koje bi stranka imala da ju je zastupao advokat čije je sjedište u mjestu suda. Izuzetno, ti troškovi se mogu dosuditi ako su oni, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, bili opravdani sa stajališta odredbe člana 387. stav 1. ZPP-a. Dakle, te troškove u parnici, koji u principu nisu nužni, stranka koja parnicu izgubi nije dužna snositi. Međutim, od tog stava postoji izuzetak kada na području sjedišta suda u datom momentu stranka nije mogla angažirati kvalificiranog punomoćnika za zastupanje. Prilikom ocjene navedene mogućnosti cijene se kako objektivne tako i subjektivne okolnosti (npr. da na području suda nema advokata koji vrše tu samostalnu profesionalnu djelatnost ili su svi već angažirani u postupku na suprotnoj strani ili su odbili da pružaju pravnu pomoć stranci i sl.).

22. U vezi s tim, Ustavni sud naglašava da je u više navrata u svojoj dosadašnjoj praksi razmatrao apelacije apelanata kojima nisu priznati putni troškovi za prijevoz njihovih punomoćnika i nagrada za odsustvo iz kancelarije za vrijeme putovanja. U tim predmetima Ustavni sud nije utvrdio kršenje prava na pravično suđenje jer su redovni sudovi obrazložili razloge zbog kojih ti troškovi nisu bili nužni, odnosno potrebni pozivajući se na navedene stavove iz Panela (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-3510/20 od 5. oktobra 2021. godine, tač. 10. i 30, i AP-

20/21 od 8. jula 2022. godine, tač. 9, 12. i 38, kao i Odluku o dopustivosti broj AP-2582/22 od 23. marta 2023. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

23. Pored navedenog, Ustavni sud zapaža da je rješenjem Kantonalnog suda djelimično usvojena apelanticina žalba i prvostepeno rješenje preinačeno u dijelu odluke o troškovima postupka, te da je apelantica u žalbi tražila naknadu troškova žalbenog postupka (vidi činjenični dio odluke). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 397. stav 2. ZPP-a propisano da kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka. Međutim, iz obrazloženja presude Kantonalnog suda nije vidljivo da je taj sud imao u vidu navedeno.

24. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u dijelu osporenih odluka koji se odnosi na odluku o troškovima parničnog postupka. b)Ostala prava

25. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud ne smatra potrebnim posebno razmatrati apelanticine navode, u ovom dijelu, o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

26. U pogledu apelanticinih navoda o kršenju prava iz člana 25. Opće deklaracije o ljudskim pravima, Ustavni sud ukazuje da Opća deklaracija o ljudskim pravima nije sadržana u Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega u odnosu na prava iz navedene deklaracije Ustavni sud apelantici ne može pružiti ustavnu zaštitu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4566/20 od 20. oktobra 2021. godine, tačka 25, dostupna na www.ustavnisud.ba).

VII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u dijelu osporenih rješenja Općinskog suda i Kantonalnog suda koji se odnosi na odluku o troškovima parničnog postupka kada u obrazloženjima tih rješenja nisu navedeni razlozi koji bi obuhvatili sve važne aspekte konkretnog slučaja, odnosno kada iz obrazloženja Kantonalnog suda ne slijedi da je taj sud imao u vidu odredbe člana 397. stav 2. ZPP-a.

28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2407/22 (V.T.) | Sudska praksa | Aktio