Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5231/25 (AVIO EXPRESS d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5231/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-5231/25, rješavajući zahtjev AVIO EXPRESS d.o.o. Sarajevo za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev AVIO EXPRESS d.o.o. Sarajevo za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. AVIO EXPRESS d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hamza Kadrić advokat iz Sarajeva, podnio je 5. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ip 122081 25 Pž 3 od 3. oktobra 2025. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ip 122081 24 Ip 2 od 9. juna 2025. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje izvršenja rješenja o dosudi broj 65 0 Ip 122081 24 Ip 2, do donošenja odluke o apelaciji. Također, zatražio je da Ustavni sud naloži Općinskom sudu da upiše zabilježbu privremene mjere osiguranja kojom bi se zabranilo raspolaganje i opterećenje nekretnina koje su predmet rješenja o dosudi.
2. Ustavni sud je odlukom o privremenoj mjeri broj AP-5231/25 od 23. januara 2026. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
3. Apelant je 4. februara 2026. godine, putem punomoćnika Dine Imamovića advokata iz Sarajeva, podnio novi zahtjev za donošenje privremene mjere kojim je tražio da Ustavni sud naloži odlaganje izvršenja u dijelu stava II rješenja o dosudi broj 65 0 Ip 122081 24 Ip 2, odnosno da se odloži predaja u posjed nekretnina koje su predmet rješenja o dosudi. Također, zatražio je da se zabrani svako raspolaganje, uključujući prodaju, opterećenje i/ili prijenos prava na treća lica na spornim nekretninama, uz nalog ZK uredu da izvrši zabilježbu postojanja ove privremene mjere.
Činjenice vezane za izvršni postupak
4. U izvršnom postupku pokrenutom protiv apelanta, na osnovu izvršne isprave – Ugovora o zasnivanju hipoteke na apelantovim nekretninama od 19. septembra 2007. godine, banka (Addiko Bank d.d. Sarajevo) je predložila da se izvršenje provede na apelantovim preciziranim nekretninama (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine). Općinski sud je rješenjem broj 65 0 Ip 122081 10 Ipod 2. aprila 2010. godine dozvolio predloženo izvršenje.
5. Rješenjem Općinskog suda od 24. decembra 2014. godine izvršeno je subjektivno preinačenje rješenja o izvršenju, na način što je sud odredio novog tražitelja izvršenja - „Bora" d.o.o. Banjaluka.
6. Općinski sud je rješenjem od 17. maja 2023. godine, u skladu sa odredbom člana 30. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), dozvolio da „EOS MATRIX“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) stupi u izvršni postupak umjesto ranijeg povjerioca „Bora" d.o.o. Banjaluka, koji mu je ugovorom iz decembra 2022. godine ustupio potraživanja prema apelantu.
7. Nakon provedenog postupka prodaje, Općinski sud je donio rješenje broj 65 0 Ip 122081 24 Ip 2 od 9. juna 2025. godine kojim je sporne nekretnine dosudio kupcu – tražitelju izvršenja. Sud je obrazložio da su sporne nekretnine 22. februara 2022. godine na prvom ročištu za prodaju nekretnina prodate najpovoljnijem ponuđaču. Međutim, obzirom da kupci na poziv suda nisu uplatili prodajnu cijenu na depozitni račun suda prodaja je proglašenja nevaljalom uz konstataciju suda da su sporne nekretnine prodate drugom po redu ponuđaču – tražitelju izvršenja. Sud je istakao da tražitelj izvršenja nije bio u obavezi da uplati kupoprodajnu cijenu jer je visina njegovog potraživanja bila veća od iznosa kupoprodajne cijene, ali je po zaključku suda uplatio određeni iznos nakon čega je u skladu sa odredbom člana 93. ZIP-a odlučeno kao u izreci rješenja.
8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 122081 25 Pž 3 od 3. oktobra 2025. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno je prvostepeno rješenje o dosudi. Kantonalni sud je istakao da je prvostepena odluka pravilna i zakonita, kao i da nije došlo do povrede odredaba ZIP-a. Naveo je da je rješenje o izvršenju doneseno na osnovu izvršne isprave, te da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je sporne nekretnine dosudio tražitelju izvršenja koji je suprotno prigovorima zakonito stekao pravo na predmetnom potraživanju prema apelantu. Sud je obrazložio da je raniji povjerilac „Bora" d.o.o. Banjaluka, koji je učestvovao na ročištu za prodaju spornih nekretnina kao drugi najpovoljniji ponuđač, ugovorom ustupio tražitelju izvršenja svoja potraživanja prema apelantu kao i pravo koje proističe iz njegovog uspjeha na javnom nadmetanju. Sud je cijenio i ostale žalbene navode, ali je izostavio njihovo obrazloženje kao nepotrebno u smislu odredbe člana 231. Zakona o parničnom postupku.
Činjenice vezane za parnični postupak
9. Apelant, B. Č. i I. C. (osnivači apelanta) su 24. oktobra 2019. godine pokrenuli parnični postupak protiv Addiko Bank d.d. Sarajevo i „Bora" d.o.o. Banjaluka, radi poništenja. Tužba je podnesena radi proglašenja ništavosti rješenja Općinskog suda o uknjižbi založnog prava u korist prvotuženog od 28. februara 2007. godine i Ugovora o zasnivanju hipoteke na apelantovim nekretninama od 19. septembra 2007. godine koji je zaključen između tuženih, a koji su bili pravni osnov na osnovu kojeg je pokrenut predmetni izvršni postupak.
10. U postupku je 15. septembra 2023. godine donesena prvostepena presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev i naloženo brisanje založnih prava u zemljišnoj knjizi, dok je tuženim zabranjeno da raspolažu spornim nekretninama. U međuvremenu, nakon što su tuženi izjavili žalbu protiv prvostepene presude, postupak je prekinut rješenjem Općinskog suda od 12. juna 2025. godine zbog otvaranja stečajnog postupka nad „Bora" d.o.o. Banjaluka. Protiv ovog rješenja apelant i ostali tužitelji su izjavili žalbu o kojoj Kantonalni sud još uvijek nije odlučio.
Dodatne napomene
11. Iz apelantovog novog zahtjeva za donošenje privremene mjere proizlazi da je rješenjem Općinskog suda od 21. januara 2026. godine provedena uknjižba prava vlasništva na spornim nekretninama u korist tražitelja izvršenja. Također, sud je dopisom od 16. januara 2026. godine obavijestio apelanta da je 17. februara 2026. godine zakazao provođenje rješenja o dosudi, odnosno predaju spornih nekretnina u posjed vlasniku-tražitelju izvršenja. Pored toga, iz zahtjeva proizlazi da je tražitelj izvršenja aktivno započeo sa prodajom spornih nekretnina.
Ranija privremena mjera
12. Apelant je u prethodnom zahtjevu naveo da su osporena rješenja „nezakonita i nepravilna, odnosno da su donesena proizvoljnom primjenom materijalnog prava na osnovu proizvoljno utvrđenog činjeničnog stanja“, te navodi da je u toku parnični postupak u kojem je prvostepenom presudom utvrđena ništavost izvršne isprave na osnovu koje je pokrenut izvršni postupak. U zahtjevu za donošenje privremene mjere je istakao da „ukoliko Općinski sud ne odloži izvršenje rješenja o dosudi i upiše zabilježbu privremene mjere osiguranja zabrane raspolaganja i otuđenja spornih nekretnina, za njega nastupiti nenadoknadiva šteta. Naime, apelant smatra da će se tražitelj izvršenja uknjižiti kao vlasnik spornih nekretnina, ući u posjed istih te ih eventualno otuđiti trećem licu a njega iseliti iz nekretnina. Navodi da će, ukoliko Kantonalni sud potvrdi da je ništava izvršna isprava na osnovu koje je pokrenut izvršni postupak, morati pokrenuti novi postupak radi utvrđenja ništavosti svih izvršnih radnji u ovom izvršnom predmetu“.
13. Ustavni sud je konstatovao da se apelantovi navodi za donošenje privremene mjere odnose na meritum apelacije, odnosno na osporavanje rješenjâ kojima su sporne nekretnine dosuđene tražitelju izvršenja te ukazivanje na nepravosnažno okončan postupak u kojem je utvrđena ništavost izvršne isprave. Navedeno je da u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku apelant ima mogućnost da, ukoliko izvršna isprava bude ukinuta, preinačena ili poništena, pokrene postupak protivizvršenja protiv tražitelja izvršenja. Ustavni sud je zaključio da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan, iz razloga što nisu navedeni relevantni razlozi i dokazi koji bi ukazivali da u datim okolnostima treba donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice.
Novi zahtjev za donošenje privremene mjere
14. U novom zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je naveo da su, nakon donošenja privremene mjere od 23. januara 2026. godine, nastupile nove okolnosti koje „mijenjaju činjenični i pravni okvir predmeta“ i opravdavaju njegov novi zahtjev za donošenje privremene mjere. Ističe da je provedena uknjižba prava vlasništva na spornim nekretninama u korist tražitelja izvršenja i da je 17. februara 2026. godine zakazana predaja nekretnina u posjed tražitelju izvršenja koji je aktivno započeo sa kampanjom prodaje spornih nekretnina (objavom oglasa na online platformi za promet nekretninama, članaka na online portalima i postavljanjem bilbord oglasa). Smatra da predaja u posjed, u kombinaciji sa provedenom uknjižbom i aktivnom prodajom spornih nekretnina, predstavlja neposrednu prijetnju nastanka nenadoknadive štete za njega. Ističe da bi bio lišen faktičkog posjeda spornih nekretnina za koje postoji realna mogućnost daljnjeg raspolaganja prema trećim licima, pa eventualno kasnije usvajanje apelacije ne bi moglo osigurati potpunu restituciju i povrat njegove imovine. Apelant navodi da bi za njega nastupila direktna šteta u iznosu preko 3.000.000,00 KM, te zbog mogućnosti otuđenja spornih nekretnina protivizvršenje neće biti izvodljivo već će morati pokrenuti parnični postupak protiv tražitelja izvršenja i eventualno trećeg lica (ako se nekretnine prodaju). Smatra da „novonastale okolnosti jasno ukazuju da je izvršenje dostiglo stepen koji nepovratno ugrožava djelotvornost apelacije, kao i ustavnu zaštitu prava na imovinu“, odnosno da naknadna pravna zaštita u ovim okolnostima ne bi predstavljala djelotvoran i efikasan pravni lijek.
15. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
16. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
17. Apelant kao razlog za donošenje privremene mjere u novom zahtjevu ističe da bi, ukoliko se ne odloži izvršenje rješenja o dosudi uz mjeru zabrane raspolaganja i otuđenja spornih nekretnina, za njega nastupiti štetne posljedice u iznosu preko 3.000.000,00 KM. Prvenstveno, Ustavni sud zapaža da apelant ukazuje na nezakonitost osporenih rješenjâ i njihovo daljnje provođenje u izvršnom postupku, odnosno ističe da je u nastavku izvršnog postupka na osnovu osporenih rješenja izvršena uknjižba prava vlasništva i zakazana predaja u posjed spornih nekretnina vlasniku-tražitelju izvršenja. Pored toga navodi da je tražitelj izvršenja otpočeo sa oglašavanjem odnosno prodajom spornih nekretnina, te ističe eventualnu mogućnost potvrđivanja prvostepene presude kojom je utvrđena ništavost izvršne isprave na osnovu koje je pokrenut ovaj izvršni postupak. U vezi sa navedenim, Ustavni sud primjećuje da apelantovi navodi vezano za uknjižbu i predaju spornih nekretnina predstavljaju radnju provođenja rješenja o dosudi koje apelant osporava apelacijom. Vezano za štetne posljedice zbog eventualne prodaje spornih nekretnina, na koje ukazuje apelant, Ustavni sud zapaža da je u konačnici osporenim rješenjima izmiren apelantov dug iz izvršne isprave. Naime, sporne nekretnine su formalno-pravno prodate tražitelju izvršenja za iznos od preko 4.000,000,00 KM. Također, iz informacije Općinskog suda i stanja spisa proizlazi da još uvijek nije okončan postupak radi utvrđivanja ništavosti izvršne isprave na osnovu koje je pokrenut ovaj izvršni postupak (vidi tačku 10. odluke). Pri tome, Ustavni sud zapaža da taj postupak apelant i ostali tužitelji ne vode protiv tražitelja izvršenja, odnosno da su tuženi u tom postupku Addiko Bank d.d. Sarajevo i „Bora" d.o.o. Banjaluka nad kojim je u međuvremenu otvoren stečajni postupak što je bio razlog za prekid tog postupka. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da apelant nije naveo relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da u datim okolnostima treba donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenje postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
18. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
19. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman