Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5163/25 (A.B.)

Odluka donesena 26. 03. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5163/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

26. 03. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. marta 2026. godine, u predmetu broj AP-5163/25, rješavajući zahtjev A. B. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev A. B. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. A. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Senad Kreho, advokat iz Sarajeva, podnio je 2. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjā Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 044329 25 Kv 19 od 21. novembra 2025. godine i S1 2 K 044329 Krn 63 od 3. novembra 2025. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se obustavlja vođenje krivičnog postupka protiv apelanta pred Sudom BiH po naredbi za provođenje istrage Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) broj T20 0 KTO 002240.

2. Pred Sudom BiH vodi se krivični postupak protiv apelanta i drugih osumnjičenih zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo organiziranog kriminala u vezi s krivičnim djelom neovlaštenog prometa drogama. Sud BiH je rješenjem od 23. decembra 2022. godine apelantu ukinuo pritvor i odredio precizirane mjere zabrane.

3. Rješenjem sudije za prethodni postupak Suda BiH broj S1 2 K 044329 Krn 63 od 3. novembra 2025. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje) utvrđeno je da i dalje postoje okolnosti koje opravdavaju primjenu mjera zabrane prema apelantu određenih rješenjem Suda BiH od 23. decembra 2022. godine (zabrana putovanja i zabrana sastajanja s određenim licima).

4. Rješenjem Suda BiH, u vijeću sastavljenom od troje sudija, br. S1 2 K 044329 25 Kv 19 od 21. novembra 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja.

5. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima Suda BiH prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 13. Evropske konvencije. Ističe da je istraga protiv njega prešla zakonski rok od ukupno dvije godine i šest mjeseci, zbog čega je nastupila procesna situacija prema kojoj je tužilaštvo moralo donijeti naredbu o obustavi istrage. Apelant smatra da je Tužilaštvo BiH u njegovom predmetu propustilo primijeniti odredbe člana 225. stav 5. u vezi sa članom 224. stav (1) tačka e) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine. Ukazuje da mu u krivičnom postupku nisu pružene sve garancije prava na pravično suđenje, uključujući i pravo na donošenje odluke u razumnom roku u krivičnom postupku. Shodno tome, apelant ističe da je donošenjem osporenih rješenja njegova sudbina usmjerena na dugotrajno i neizvjesno suđenje čija je istraga morala biti obustavljena u situaciji kada je njegova sloboda kretanja onemogućena nepune tri godine. S obzirom na navedeno, apelant smatra da mu je u postupku donošenja osporene odluke te nedonošenjem odluke o obustavi istrage nedvojbeno povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek.

6. Zahtjevom za donošenje privremene mjere apelant je tražio od Ustavnog suda da se naloži obustavljanje vođenja krivičnog postupka protiv njega. U vezi s tim je navedeno da okolnosti konkretnog slučaja otvaraju ozbiljna ustavna pitanja i da je zbog toga neophodno zadržati status quo do okončanja postupka pred Ustavnim sudom. Ističe da se produžavanjem mjera zabrane već smatra krivcem za krivično djelo povodom kojeg se istraga protiv njega morala obustaviti.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio obustavljanje krivičnog postupka protiv njega, a posljedično tome i ukidanje osporenih rješenja Suda BiH kojima su prema apelantu produžene precizirane mjere zabrane umjesto prvobitno određenog pritvora. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere, već smatra da njegovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje (uključujući i pravo na donošenje odluke u razumnom roku) i prava na djelotvoran pravni lijek predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Pri tome, apelant u kontekstu dužine trajanja istrage i izrečenih mjera zabrane, produženih na osnovu osporenih rješenja, na indirektan način ukazuje i na kršenje prava na slobodu kretanja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da iako takvi navodi eventualno mogu pokrenuti ozbiljna ustavna pitanja, oni sami po sebi ne mogu predstavljati argument za donošenje privremene mjere, tim prije što apelant postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere u vezi s provođenjem istrage, na način kako je to prezentirano u tački 1. ove odluke, zapravo traži da Ustavni sud „uzurpira“ nadležnost Suda BiH odnosno Tužilaštva BiH, koja je propisana relevantnim odredbama važećih propisa. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ničega što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga Ustavni sud smatra neosnovanim apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5163/25 (A.B.) | Sudska praksa | Aktio