Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4934/25 (J.R.)

Odluka donesena 26. 03. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4934/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

26. 03. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. marta 2026. godine, u predmetu broj AP-4934/25, rješavajući zahtjev J. R. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev J. R. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. J. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, kojeg zastupa advokat Goran Dragović iz Sarajeva, podnio je 17. novembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine – Posebni odjel za korupciju, organizovani i međukantonalni kriminal (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) br. 70 1 K 000028 25 Kv od 11. novembra 2025. godine, 70 1 K 000028 25 Kpp 13 od 31. oktobra 2025. godine i 70 1 K 000028 25 Kpp 13 od 25. oktobra 2025. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere.

2. Rješenjem sudije za prethodni postupak Vrhovnog suda broj 70 1 K 000028 25 Kpp 13 od 25. oktobra 2025. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje) apelantu i ostalim osumnjičenima je određen pritvor zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlašćenja i krivično djelo neovlašćenog držanja oružja ili eksplozivnih materija. Pritvor je određen na osnovu člana 146. stav (1) tač. b) i c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da dokazi potvrđuju međusobni dogovor osumnjičenih, koji je rezultirao nezakonitom kupovinom preciziranog preduzeća. U vezi s tim je navedeno da je apelant kao osumnjičeno lice i odgovorno lice u tom preduzeću pokrenuo proces uništavanja pogona i objekata na kojima se zasnivala proizvodnja praškastog i plastičnog eksploziva. Pri tome je navedeno da su te radnje preduzimane u kontinuitetu i sistematski. Vrhovni sud je istakao da osnovana sumnja proizlazi iz mnogobrojnih materijalnih i subjektivnih dokaza. U odnosu na postojanje koluzione opasnosti, Vrhovni sud je istakao da se istraga nalazi u ranoj i osjetljivoj fazi, te da u daljnjem toku istrage treba prikupiti i ostale dokaze s ciljem njihovog dokumentovanja. Zbog toga je Vrhovni sud uvažio stav Tužilaštva da postoji osnovana bojazan da će apelant i ostali osumnjičeni boravkom na slobodi uticati na svjedoke od kojih se pojedini nalaze u zavisnom položaju u odnosu na njih, te da će ometati tok postupka skrivanjem, uništavanjem, krivotvorenjem dokaza ili tragova važnih za krivični postupak. U odnosu na iteracijsku opasnost ukazano je na prirodu krivičnih djela za koja se apelant i ostali sumnjiče, način navodnog počinjenja krivičnih djela, te okolnosti vezane za ličnost osumnjičenih. Shodno tome je istaknuto da bi apelant i ostali osumnjičeni, ukoliko bi se našli na slobodi, mogli neometano uništiti preostale pogone i mašine za proizvodnju, a kojima nezakonito raspolažu.

3. Rješenjem sudije za prethodni postupak Vrhovnog suda broj 70 1 K 000028 25 Kpp 13 od 31. oktobra 2025. godine ispravljeno je prvostepeno rješenje tako da umjesto datuma 25. oktobar 2025. godine treba da stoji 24. oktobar 2025. godine. U preostalom dijelu je odlučeno da rješenje ostaje neizmijenjeno.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 70 1 K 000028 25 Kv od 11. novembra 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja, ispravljenog rješenjem od 31. oktobra 2025. godine.

5. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da nije imao mogućnost da efikasno i informisano osporava osnovanu sumnju. Takođe ukazuje na povredu prava na obrazloženu sudsku odluku u vezi s osnovanom sumnjom, smatrajući da su redovni sudovi propustili da izvrše analizu dokaza Tužilaštva koji upućuju na postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo. Isto tako, apelant ističe da postojanje koluzione i iteracijske opasnosti u konkretnom slučaju nije potkrijepljeno dokazima, već se radi samo o pretpostavkama suda, odnosno izostanku individualizacije i konkretizacije u odnosu na svakog pojedinog osumnjičenog. Navodi i da je izreka osporenog prvostepenog rješenja nerazumljiva.

6. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je naveo da „osporene odluke (u svojoj sveukupnosti i sadejstvu) proizvode takve posljedice da su neotklonjive, a tiču se temeljnih apelantovih prava, njegovog zdravstvenog stanja, poslova koje obavlja u sklopu kompanije koja se bavi posebnom djelatnošću, te činjenice da su apelantu u ovoj fazi postupka bila uskraćena skoro sva prava (osim kontakta sa njegovim braniocem), a sve temeljem neobrazloženih i arbitrarnih odluka utemeljenih na nepravu“. Pri tome je apelant naveo da je svjestan da svaki krivični postupak nosi stanovita ograničenja po osumnjičena lica, posebno na početku postupka, ali da su priroda povrede i posljedice koje on trpi (i dalje će trpjeti) takve da apelaciju i privremenu mjeru smatra osnovanom.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra datreba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud podsjeća da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U vezi s tim Ustavni sud, prije svega, konstatuje da apelant, osim što je naveo da traži donošenje privremene mjere i razloge za njeno donošenje, uopšte nije naveo kakvu intervenciju Ustavnog suda traži u vezi s osporenim rješenjima o određivanju pritvora. Nadalje, Ustavni sud zapaža da apelant zahtjev za donošenje privremene mjere „neodređenog sadržaja“ zasniva na navodima koji se u jednom dijelu apelacije tiču merituma apelacije, a u drugom dijelu na navodima da je zbog njegovog pritvaranja ugroženo njegovo zdravlje, kao i daljnji rad preciziranog preduzeća koje se bavi posebnom djelatnošću. Međutim, Ustavni sud ukazuje da iako navodi koji se tiču merituma apelacije, eventualno, mogu pokrenuti ozbiljna ustavna pitanja, oni sami po sebi ne mogu predstavljati argument za donošenje privremene mjere. Osim toga, u pogledu drugog dijela apelantovih navoda, Ustavni sud ukazuje da apelant nije dostavio nijedan dokaz kojim bi opravdao svoje tvrdnje u tom dijelu odnosno koji bi ukazivali da je potrebno donijeti privremenu mjeru kako bi se otklonile štetne posljedice. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da apelant nije dokazao da su ispunjeni uslovi iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4934/25 (J.R.) | Sudska praksa | Aktio