Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2900/25 (S. N.)

Odluka donesena 16. 04. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2900/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

16. 04. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 16. aprila 2026. godine, u predmetu broj AP-2900/25, rješavajući zahtjev Saliha Nožinovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Saliha Nožinovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Salih Nožinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, kojeg zastupa Jasmin Škahić, advokat iz Srebrenika, podnio je 26. juna 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) „zbog izvršenja sudskih odluka“. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere.

2. Osnovni sud je tokom 2023. godine protiv apelanta vodio tri krivična postupka, koji su okončani pravomoćnim presudama, u kojima je apelant proglašen krivim te osuđen na kazne zatvora. Osnovni sud je u prvom postupku, Presudom broj 83 0 K 053938 22 K od 24. februara 2023. godine (u daljnjem tekstu: presuda od 24. februara 2023. godine), apelanta proglasio krivim što je počinio krivično djelo ugrožavanja sigurnosti i osudio ga kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. U drugom postupku Osnovni sud je Presudom broj 83 0 K 049162 21 K od 10. marta 2023. godine (u daljnjem tekstu: presuda od 10. marta 2023. godine) apelanta proglasio krivim što je počinio krivično djelo napada na službeno lice u vršenju službene dužnosti i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. U trećem postupku sud je Presudom broj 83 0 K 059480 23 K od 15. juna 2023. godine (u daljnjem tekstu: presuda od 15. juna 2023. godine) apelanta proglasio krivim što je počinio krivično djelo tjelesne povrede u stjecaju s krivičnim djelom ugrožavanja sigurnosti i osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

3. Budući da je apelant bio nedostupan, za njim je raspisana međunarodna potjernica.

4. Odlukom Općinskog suda u Budimpešti, Mađarska, broj 138. Beü.20.657/2024/6. od 17. jula 2024. godine naložen je privremeni pritvor apelanta radi izručenja. U obrazloženju je navedeno da se apelant izručuje radi izvršenja pravomoćnih presuda od 10. marta i 15. juna 2023. godine. Navedeno je i da se apelant saglasio s izručenjem. Osim toga, navedeno je da se apelant nije odrekao svog prava na načelo specijalnosti. To znači da ne može biti krivično gonjen ili na drugi način lišen slobode za neko drugo krivično djelo koje nije ono na koje se odnosi potjernica, odnosno da ne može biti krivično gonjen, osuđen ili na drugi način lišen slobode za neko drugo krivično djelo koje je počinjeno prije izručenja, nego samo za krivično djelo na kojem se zasniva izručenje.

5. Dopisom broj 03-44/24 od 23. septembra 2024. godine KPZ je obavijestio predsjednika Osnovnog suda da je apelant 22. septembra 2024. godine primljen na izdržavanje kazne zatvora i da je započeo izdržavanje kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci po presudi od 24. februara 2023. godine, „po kojoj presudi nije izručen iz Mađarske“.

6. Predsjednik Osnovnog suda je aktom broj 83 0 K 053938 23 Iks od 30. aprila 2025. godine, naložio KPZ-u da se apelantovo izdržavanje kazne zatvora po presudi od 24. februara 2023. godine odmah prekine. Naloženo je da se vrijeme koje je po toj presudi apelant proveo na izdržavanju kazne zatvora ubuduće uračuna u izdržavanje kazne zatvora po presudi od 15. juna 2023. godine, a nakon što apelant izdrži tu kaznu, da nastavi izdržavanje kazne zatvora po presudi od 10. marta 2023. godine. U dopisu je navedeno i da će Osnovni sud od nadležnih organa Mađarske zatražiti saglasnost i za izdržavanje kazne zatvora po presudi od 24. februara 2023. godine.

7. Postupajući po zahtjevu apelantovog branioca, Osnovni sud je Presudom broj 83 0 K 049162 25 Kv od 8. maja 2025. godine, koja je postala pravomoćna 2. juna 2025. godine, u postupku nepravog ponavljanja krivičnog postupka, za izricanje jedinstvene kazne zatvora po presudama od 10. marta i 15. juna 2023. godine, apelantu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i sedam mjeseci.

8. Apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant opisuje da je u Bosnu i Hercegovinu izručen na osnovu odluke nadležnih organa Mađarske radi izvršenja kazni zatvora po presudama od 10. marta i 15. juna 2023. godine. Apelant smatra da je, nezakonito i suprotno Evropskoj konvenciji o ekstradiciji, lišen slobode u svrhu izvršenja presuda od 10. marta i 15. juna 2023. godine, odnosno sada u svrhu izvršenja kazne zatvora izrečene objedinjenom Presudom Osnovnog broj: 83 0 K 049162 25 Kv od 8. maja 2025. godine. U prilog tome ističe da je na trećoj strani odluke o izručenju navedeno: “Ipak okrivljeni nije prisustvovao jednom dijelu ročišta, ali su mu u međunarodnoj potjernici vlasti iz Moldavije garantovale novi proces. (Moldavija je greškom navedena obzirom da je jasno da se misli na vlasti RS-BiH, obzirom da vlasti Moldavije nemaju nikakve veze sa ekstradi[ci]jom u svrhu izvršenja dvije kazne zatvora prema presudama Osnovnog suda).“ Apelant napominje da mu je „u samoj međunarodnoj potjernici garantiran novi proces, a također napominje da je garancija novog procesa bila uvjet i razlog zbog kojeg je apelant pristao na pojednostavljeno izručenje.“ Apelant ističe da je 3. juna 2025. godine KPZ-u i Osnovnom sudu, uputio zahtjev za obustavu izvršenja kazne zatvora. Međutim, apelantu nije obustavljeno izvršenje te dvije presude odnosno izvršenje kazne zatvora i da se i dalje nalazi u KPZ-u. Apelant ističe i da je u Mađarskoj lišen slobode 15. juna 2024. godine, a da je na izdržavanje kazne zatvora u KPZ primljen tek 22. septembra 2024. godine, dakle nakon proteka više od 40 dana od dana lišenja slobode. Ukazuje da je i to protivno odredbama člana 16. stav 4. Evropske konvencije o ekstradiciji.

9. Zbog navedenih razloga apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će obustaviti postupak izvršenja presuda od 10. marta i 15. juna 2023. godine i Presude Osnovnog suda broj 83 0 K 049162 25 Kv od 8. maja 2025. godine.

10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

11. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

13. Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere, već smatra da njegovi navodi o kršenju prava na slobodu i sigurnost ličnosti i prava na pravično suđenje predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano usvojiti predloženu privremenu mjeru. Imajući u vidu da apelant zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na navodima koji se tiču merituma predmeta, Ustavni sud ukazuje da iako takvi navodi, eventualno, mogu pokrenuti ozbiljna ustavna pitanja, oni sami po sebi ne mogu predstavljati argument za donošenje privremene mjere. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ničega što bi ukazivalo da je u datim okolnostima donošenje privremene mjere neophodno kako bi se spriječile neotklonjive štetne posljedice, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga Ustavni sud smatra neosnovanim apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2900/25 (S. N.) | Sudska praksa | Aktio