Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-324/26 (O. I. i drugi)
Odluka donesena 26. 03. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-324/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
26. 03. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. marta 2026. godine, u predmetu broj AP-324/26, rješavajući zahtjev Ole Ivetić i Dajane Živković za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev koji su podnijele Ola Ivetić i Dajana Živković za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Ola Ivetić i Dajana Živković (u daljnjem tekstu: apelantkinje) iz Banjaluke, koje zastupa Njegoš Petrović, advokat iz Banjaluke, podnijele su 28. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 430757 25 Gž od 11. novembra 2025. godine. Istovremeno, apelantkinje su predložile donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo izvršenje koje se vodi kod Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 I 430757 24 I, koje je određeno Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 430757 24 I od 12. septembra 2024. godine na prijedlog tražioca izvršenja „Atos Bank“ d.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) protiv apelantkinja do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Apelantkinje su 27. februara 2026. godine dostavile urgenciju u kojoj su predočile nove dokaze i činjenice koje su nastale nakon podnošenja apelacije.
3. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 430757 24 I od 12. septembra 2024. godine dozvoljeno je predloženo izvršenje na jednosobnom stanu u susvojini apelantkinja (u daljnjem tekstu: sporni stan) radi namirenja potraživanja tražioca izvršenja u iznosu od 26.551,27 KM, zajedno s kamatama i troškovima izvršnog postupka.
4. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 430757 24 I od 27. juna 2025. godine odbio prigovor apelantkinja protiv rješenja o izvršenju. Sud je obrazložio da je prijedlog za izvršenje podnesen na osnovu sudskog rješenja iz marta 2008. godine kojim je određena uknjižba založnog prava u korist pravnog prednika tražioca izvršenja na osnovu sporazuma koji su zaključili apelantkinje i pravni prednik tražioca izvršenja na spornom stanu radi obezbjeđenja novčanog potraživanja po osnovu kreditnog zaduženja u iznosu od 35.000,00 KM. Sud je zaključio da su svi prigovori neosnovani, uključujući i prigovor zastarjelosti potraživanja, kao i prigovor da je dug isplaćen.
5. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 I 430757 25 Gž od 11. novembra 2025. godine žalba apelantkinja je djelimično usvojena i osporeno rješenje preinačeno i izmijenjeno na način da je određeno izvršenje radi namirenja potraživanja u iznosu od 14.904,83 KM, zajedno s troškovima izvršnog postupka, dok je osporeno rješenje preko navedenog iznosa na ime glavnog duga i kamata ukinuto, a postupak u tom dijelu obustavljen. U preostalom dijelu žalba je odbijena i rješenje o izvršenju potvrđeno u dijelu u kojem je održano na snazi u pogledu predmeta i sredstva izvršenja. Sud je obrazložio da je izvršni postupak pokrenut na osnovu izvršne isprave koja predstavlja valjan osnov za izvršenje, a da se u izvršnom postupku ne može osporavati njena zakonitost i pravilnost. Dalje je navedeno da je hipoteka upisana u javnim evidencijama, što predstavlja realno obezbjeđenje tražbine, kako je to predviđeno članom 368. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) i da se povjerilac može namiriti iz vrijednosti opterećenih stvari. Navedeno je da to pravilo ne važi za potraživanja kamata i drugih povremenih davanja, pa je u odnosu na ta potraživanja prigovor zastare potraživanja osnovan, zbog čega je djelimično izmijenjeno osporeno rješenje. Obrazloženo je da se izvršni sud ne može izjašnjavati o pitanju zastare samog potraživanja iz ugovora o kreditu jer o tome može da raspravlja samo parnični sud. Navedeno je da činjenica da su apelantkinje pokrenule parnični postupak protiv tražioca izvršenja radi utvrđenja da je izvršenje nedopušteno, te da su u tom postupku tražile određivanje mjere obezbjeđenja na način da se izvršni postupak odloži do pravosnažnog okončanja parničnog postupka ne može uticati na drugačije odlučenje.
6. Zaključkom Osnovnog suda broj 71 0 I 430757 24 I od 26. januara 2026. godine određeno je vještačenje za potrebe utvrđivanja tržišne vrijednosti spornog stana na dan procjene.
7. Apelantkinje smatraju da im je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Smatraju da Okružni sud nije odgovorio na žalbene navode kojima su ukazale da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uslovi za donošenje rješenja o izvršenju. Navode da u konkretnom slučaju ne postoji izvršna isprava zbog čega je izvršni postupak nezakonit, da sudovi taj prigovor nisu razmotrili, te su se u vezi s tim pozvale na proizvoljno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu prava. Navode da su sudovi proizvoljno odbili prigovor zastarjelosti potraživanja. U urgenciji je navedeno da su apelantkinje uvidom u spis predmeta 2. februara 2026. godine prvi put imale priliku da se upoznaju sa sadržajem spornog zapisnika Osnovnog suda od 14. marta 2008. godine, koji se nalazio u drugom predmetu koji je izvršni sud, bez zahtjeva stranaka, naknadno priklopio izvršnom predmetu. Zbog navedenog, kao i drugih propusta na koje su ukazale smatraju da se izvršni postupak sprovodi nezakonito, zbog čega je potrebna intervencija Ustavnog suda. U zahtjevu za privremenu mjeru apelantkinje su navele da su u navodima apelacije iznijele više nego dovoljno argumenata za donošenje privremene mjere. Još su navele da je donošenje privremene mjere neophodno jer se izvršenje sprovodi na spornom stanu u kojem žive te da ne posjeduju drugu nepokretnost. Navele su da bi prodajom spornog stana za njih mogla nastupiti nenadoknadiva šteta te da je donošenje privremene mjere u njihovom interesu. Pozvale su se na predmet broj AP-2055/23 u kojem je Ustavni sud, kako navode, u sličnim okolnostima donio privremenu mjeru. Navode da je u predmetu određeno vještačenje, što upućuje na zaključak da se izvršni postupak sprovodi i da je sljedeća radnja prodaja spornog stana, zbog čega apelantkinje traže hitno postupanje po zahtjevu za određivanje privremene mjere.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
10. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra da treba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud je brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke i druge zakonom određene izvršne isprave predstavlja dio prava na „pristup sudu“, što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-2534/23 od 17. jula 2023. godine, tačka 7, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke ili zakonom određene izvršne isprave mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je posebno neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-
3941/23 od 28. septembra 2023. godine, tačka 11, dostupna na www.ustavnisud.ba).
12. U vezi s donošenjem privremene mjere, apelantkinje, osim razloga koji se tiču merituma spora, navode da u spornom stanu žive, da je to njihov dom i da bi prodajom spornog stana, koja je sasvim izvjesna jer je određeno vještačenje za procjenu spornog stana, za njih nastupila nenadoknadiva šteta. Pri tome su se pozvale na predmet broj AP-2055/23 koji nije primjenjiv u konkretnom slučaju budući da se u tom predmetu radi o drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da argumentacijom koju su apelantkinje navele nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je podneseni zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman