Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4846/25 (A.T.)
Odluka donesena 26. 03. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4846/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
26. 03. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. marta 2026. godine, u predmetu broj AP-4846/25, rješavajući zahtjev A. T. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev A. T. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. A. T. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Predrag Krsmanović, advokat iz Tuzle, podnijela je 7. novembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 052619 25 Uvp od 15. oktobra 2025. godine. Istovremeno, apelantica je podnijela zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi se obustavilo izvršenje Rješenja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (u daljnjem tekstu: VSTVBiH) broj 04-07-3-2446-1/2025 od 10. jula 2025. godine, odnosno suspendiralo vršenje dužnosti imenovanog sudije Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji ili odredilo bilo koju drugu privremenu mjeru koja bi po ocjeni Ustavnog suda bila primjerena i djelotvorna u konkretnoj situaciji.
2. Rješenjem VSTVBiH broj 04-07-3-2446-1/2025 od 10. jula 2025. godine imenovan je M. T. za sudiju Kantonalnog suda. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 052619 25 U od 4. septembra 2025. godine odbijena je apelanticina tužba u upravnom sporu koji je pokrenula protiv rješenja VSTVBiH. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 052619 25 Uvp od 15. oktobra 2025. godine odbijen je apelanticin zahtjev za preispitivanje presude Suda BiH od 4. septembra 2025. godine.
3. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je naveo da je VSTVBiH pravilno postupio kada je, nakon provedene konkursne procedure, rješenjem imenovao prvorangiranog kandidata na poziciju sudije, pravilno ocijenivši da navedeni kandidat u potpunosti ispunjava uvjete za imenovanje propisane članom 43. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH.
4. Apelantica navodi da su joj osporenom odlukom prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Kršenje navedenih prava apelantica vidi u proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju, proizvoljnoj ocjeni dokaza i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava te kršenju prava na obrazloženu odluku, javnu raspravu i kontradiktoran postupak. Apelantica smatra da Ustavni sud treba da donese privremenu mjeru kojom bi se obustavilo izvršenje rješenja VSTVBiH, odnosno suspendiralo vršenje dužnosti imenovanog sudije Kantonalnog suda do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji ili da odredi bilo koju drugu primjerenu privremenu mjeru. U vezi s tim, apelantica traži da se hitno razmotri njen zahtjev za privremenu mjeru, a potom i apelacija, kako bi se spriječila daljnja povreda njenih prava i prava drugih učesnika na konkursima u kojima se primjenjuju Kriteriji za ocjenjivanje rada predsjednika sudova. Također navodi da je imenovani kandidat konkurirao i za poziciju predsjednika Kantonalnog suda, što usložnjava moguće posljedice koje bi nastupile u slučaju uvažavanja apelacije, kako za apelanticu i kandidata tako i za navedene sudove.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene tog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je za Ustavni sud neprihvatljivo da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine, tačka 10, dostupna na www.ustavnisud.ba).
9. Apelantica smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi se obustavilo izvršenje rješenja VSTVBiH, odnosno suspendiralo vršenje dužnosti imenovanog sudije Kantonalnog suda kako bi se spriječila daljnja povreda njenih prava i prava drugih učesnika na konkursima u kojima se primjenjuju Kriteriji za ocjenjivanje rada predsjednika sudova. Međutim, Ustavni sud ukazuje da navedene pretpostavke o mogućim povredama same po sebi ne mogu biti dovoljan osnov za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere, niti ukazuju da bi mogla nastati nenadoknadiva šteta za apelanticu. Prema tome, Ustavni sud smatra da argumentacijom koju je apelantica navela nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga Ustavni sud smatra da je apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.
12. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman