Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-306/25 (Rudnik uglja "Kreka" d.o.o. Tuzla)
Odluka donesena 26. 03. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Javna vlast
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-306/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 03. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. marta 2026. godine, u predmetu broj AP-306/25, rješavajući apelacije koje je podnio Rudnik uglja „Kreka“ d.o.o. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Rudnik uglja „Kreka“ d.o.o. Tuzla protiv presuda Kantonalnog suda u Tuzli br.:
- 32 0 Rs 436879 24 Rsž od 13. novembra 2024. godine;
- 32 0 Rs 436660 24 Rsž od 13. novembra 2024. godine;
- 32 0 Rs 440612 24 Rsž od 14. januara 2025. godine;
- 32 0 Rs 453204 24 Rsž od 18. marta 2025. godine;
- 32 0 Rs 451811 24 Rsž od 11. aprila 2025. godine;
- 32 0 Rs 445337 24 Rsž od 15. maja 2025. godine;
- 32 0 Rs 457352 24 Rsž od 15. jula 2025. godine i
- 32 0 Rs 463171 25 Rsž od 19. augusta 2025. godinezbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Rudnik uglja „Kreka“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je posredstvom ovlaštenih punomoćnika Adela Kopića, Anese Bajrić i Sejfudina Krnjića, advokata iz Sarajeva, odnosno Tuzle, apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), kako slijedi:
Red. br.
Broj apelacije Osporena odluka Kantonalnog suda
1. AP-306/25- 32 0 Rs 436879 24 Rsž od 13. novembra 2024. godine
2. AP-308/25- 32 0 Rs 436660 24 Rsž od 13. novembra 2024. godine
3. AP-614/25- 32 0 Rs 440612 24 Rsž od 14. januara 2025. godine
4. AP-1530/25- 32 0 Rs 453204 24 Rsž od 18. marta 2025. godine
5. AP-1991/25- 32 0 Rs 451811 24 Rsž od 11. aprila 2025. godine
6. AP-3336/25- 32 0 Rs 445337 24 Rsž od 15. maja 2025. godine
7. AP-4453/25- 32 0 Rs 457352 24 Rsž od 15. jula 2025. godine
8. AP-4454/25- 32 0 Rs 463171 25 Rsž od 19. augusta 2025. godine
2. U pojedinim predmetima apelant je protiv presuda Kantonalnog suda izjavio revizije Vrhovnom sudu Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) koje su rješenjima Vrhovnog suda odbačene kao nedopuštene. Imajući u vidu da su rješenjima Vrhovnog suda apelantove revizije odbačene kao nedopuštene, te da ne predstavljaju djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da su i u tim predmetima drugostepene presude navedene u tački 1. ove odluke (tabela) konačne odluke u tim postupcima.
Spajanje predmeta
3. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-306/25.
Činjenice
4. U postupcima koji su okončani osporenim presudama navedenim u izreci ove odluke apelant je obavezan da Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje za tužioce – apelantove uposlenike na ime razlike doprinosa uplati novčane iznose navedene u izrekama prvostepenih presuda.
5. Kantonalni sud je u obrazloženjima osporenih presuda naveo da je u prvostepenim postupcima utvrđeno da su tužioci bili apelantovi uposlenici u utuženim periodima, te da im je apelant isplaćivao plaće i uplaćivao doprinose. Zatim, na osnovu nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke, utvrđeno je da je apelant obračunate plaće umanjivao po osnovu tzv. negativne korekcije, te da je na tako umanjene plaće uplaćivao poreze i doprinose. Također je utvrđeno da je apelant nakon takvog postupanja vraćao tužiocima iznos „negativne korekcije“ kao naknadu za topli obrok. U vezi s tim, Kantonalni sud je istakao da je apelant navedeni isplaćeni dio bez zakonskog osnova prikazivao kao „negativnu korekciju“, te da se takva isplata ima tretirati kao plaća, a ne kao topli obrok. Stoga, ukazao je da su tužioci u utuženim periodima primali plaće u većem iznosu od iznosa na koji su im obračunati i uplaćeni doprinosi. Također, ukazao je da način na koji je apelant evidentirao plaće ne može utjecati na pravo tužilaca da im se na isplaćene plaće uplate doprinosi. S obzirom na to da je apelant za tužioce uplaćivao samo dio doprinosa na ime ostvarenih i isplaćenih plaća, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da tužiocima pripada pravo na uplatu razlike doprinosa koje je apelant propustio uplatiti, u smislu odredbe člana 11. stav (1) Zakona o doprinosima.
Apelacioni navodi
6. U svim predmetima apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok se u pojedinim predmetima apelant pozvao i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupaka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. S obzirom na to da apelant ima status javnog preduzeća (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-635/24 od 22. januara 2026. godine, tačka 19, dostupna na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud podsjeća na svoju praksu prema kojoj državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ali ne i iz Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, tač. 14. i 15, i AP-
3444/19 od 7. aprila 2021. godine, tačka 28, objavljene na www.ustavnisud.ba). Međutim, standardi koji se primjenjuju prilikom ispitivanja tih prava su jednaki.
9. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
10. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi prava odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama objavljena na www.ustavnisud.ba).
11. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju svojih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je taj sud, odlučujući o identičnim apelantovim navodima, u obrazloženjima osporenih odluka dao jasne razloge o neosnovanosti tih navoda, te da je odgovorio na sva pitanja koja su bila ključna za donošenje odluka. Osim toga, Ustavni sud ne zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na apelantovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
12. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim također nije utvrdio kršenje ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-635/24 od 22. januara 2026. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
13. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“, u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman