Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-287/26 (M. B.)

Odluka donesena 26. 03. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-287/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

26. 03. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. marta 2026. godine, u predmetu broj AP-287/26, rješavajući zahtjev Muharema Begića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Muharema Begića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Muharem Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 26. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 437872 25 Rev 3 od 23. decembra 2025. godine. Istovremeno, apelant je podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi mu se po ranijim pravomoćnim presudama isplatile plaće i uplate doprinosa za period od 26. marta 2015. godine do 28. septembra 2022. godine. Apelant je 18. februara 2026. godine dopunio zahtjev za privremenu mjeru tako što je zatražio i vraćanje na posao od 26. marta 2015. godine. Apelant je 10. marta 2026. godine dopunio zahtjev za privremenu mjeru tako što je tražio da se „obustavi i vrati prinudna naplata (povrat 150.000,00 KM)“.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 437872 23 Rs 3 od 15. novembra 2023. godine poništena su kao nezakonita precizirana rješenja Federacije Bosne i Hercegovine – Sudska policija Federacije Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Sarajevu (u daljnjem tekstu: tužena) i obavezana tužena da apelantu uspostavi radnopravni status za period od 1. juna 2014. godine do 26. marta 2015. godine, te za taj period isplati naknadu plaće i uplati doprinose. Odbijen je apelantov tužbeni zahtjev za vraćanje na posao za period počevši od 27. marta 2015. godine, naknadu plaće i uplatu doprinosa za period od 27. marta 2015. godine do 31. maja 2023. godine, te troškove putovanja privatnim autom. Odbačena je apelantova tužba u pogledu zahtjeva za uplatu poreza na dohodak i isplatu regresa. Rješenjem Općinskog suda od 7. februara 2024. godine odbijen je apelantov prijedlog za dopunu prvostepene presude.

3. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 437872 24 Rsž 5 od 4. juna 2024. godine odbijene su žalbe i potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda. Rješenjem Kantonalnog suda od 15. jula 2025. godine potvrđeno je prvostepeno rješenje kojim je odbijen apelantov zahtjev za ponavljanje postupka okončanog presudom Općinskog suda od 15. novembra 2023. godine.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 437872 25 Rev 3 od 23. decembra 2025. godine odbijene su revizije apelanta i tužene izjavljene protiv presude, odbačena apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda od 15. jula 2025. godine, te odbačena apelantova dopuna revizije kao neblagovremena.

5. U postupku je utvrđeno da je apelantu 26. marta 2015. godine prestao radni odnos po sili zakona zbog navršenih 40 godina staža osiguranja i da je 8. oktobra 2022. godine navršio 65 godina života, pa bi vraćanje apelanta na posao predstavljalo kršenje odredbi Zakona o sudskoj policiji FBiH i Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH. Tužba je odbačena u preciziranom dijelu zbog postojanja negativnih procesnih pretpostavki, a zahtjev za naknadu troškova putovanja odbijen zbog nedokazanosti.

6. Apelant navodi da su mu osporenom odlukom prekršena prava iz člana II/3.a), b), d), e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2, 3, 5 i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te „pravo na zdravstveno liječenje“ i „pravo da ne bude potčinjen“. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju, proizvoljnoj ocjeni dokaza i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Apelant smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi mu se po ranijim pravomoćnim presudama isplatile plaće i uplatili doprinosi za precizirani period, da se vrati na posao, te da se „obustavi i vrati prinudna naplata (povrat 150.000,00 KM)“ jer već sedam godina nema nikakva osnovna ljudska prava, od prava na obavezno osiguranje do prava na plaće i penzije, te će pretrpjeti nenadoknadivu štetu. Ističe da je protivustavna i neodrživa osporena presuda i da je pravomoćnim presudama bila presuđena ista stvar.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je za Ustavni sud neprihvatljivo da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine, tačka 10, dostupna na www.ustavnisud.ba).

11. Apelant smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi mu se po ranijim pravomoćnim presudama isplatile plaće i uplatili doprinosi za precizirani period, da se vrati na posao,te da se „obustavi i vrati prinudna naplata (povrat 150.000,00 KM)“ jer već sedam godina nema nikakva osnovna ljudska prava, od prava na obavezno osiguranje do prava na plaće i penzije, te da će pretrpjeti nenadoknadivu štetu, kao i da je osporena presuda protivustavna. Međutim, Ustavni sud ukazuje da navedene tvrdnje same po sebi ne mogu biti dovoljan osnov za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere, niti zahtjev za privremenu mjeru apelant može zasnivati na navodima koji se tiču merituma predmeta. Prema tome, Ustavni sud smatra da argumentacijom koju je apelant naveo nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

12. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.

14. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-287/26 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio