Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3497/25 (E. i D. S.)
Odluka donesena 26. 03. 2026.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3497/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 03. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. marta 2026. godine, u predmetu broj AP-3497/25, rješavajući apelaciju Edina Spahića i Dude Spahić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a), člana 58. i člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Edina Spahića i Dude Spahić podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 042002 25 Uvp od 21. novembra 2025. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Na osnovu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, prestaje pravno djelovanje Odluke o privremenoj mjeri broj AP-3497/25 od 8. oktobra 2025. godine.
OBRAZLOŽENJE
1. Edin Spahić i Duda Spahić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Fuad Kačapor, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 28. jula 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 042002 24 Uvl od 26. maja 2025. godine. Apelanti su dopunom apelacije od 17. marta 2026. godine osporili Presudu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 042002 25 Uvp od 21. novembra 2025. godine, koju su i dostavili.
2. Ustavni sud je Odlukom broj AP-3497/25 od 8. oktobra 2025. godine usvojio zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.
3. Učesnik u postupku pred Ustavnim sudom A. P. je 10. marta 2026. godine dostavio Ustavnom sudu „zahtjev za hitno izuzeće predsjednika Suda Mirsada Ćemana i zahtjev za hitno preispitivanje/poništenje odluke o privremenoj mjeri od 8. oktobra 2025. godine“ s prilozima.
4. Predsjednik Ustavnog suda Mirsad Ćeman nije učestvovao u radu i odlučivanju u ovom predmetu iz razloga propisanih članom 90. stav (1) tačka c) Pravila Ustavnog suda.
5. Rješenjem Službe za inspekcijske poslove Općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) broj 04-19-7379/21 od 7. oktobra 2021. godine apelantima je naređeno da sruše bespravno dograđeni i nadograđeni dio stambenog objekta u ulici Varaždinska broj 9 u Sarajevu, čiji su oni investitori, a koji postupak je inicirao učesnik u postupku pred Ustavnim sudom A. P. (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva).
6. Zaključkom Službe broj 04-19-7379/21 od 10. novembra 2021. godine dozvoljeno je navedeno izvršenje.
7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 U 042002 22 Uz od 9. februara 2023. godine, u postupku zaštite sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije BiH, uvažen je zahtjev podnosioca zahtjeva i Službi je zabranjeno vršenje nezakonite radnje neizvršavanjem zaključka o dozvoli izvršenja od 10. novembra 2021. godine.
8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 U 042002 24 Uvl od 26. maja 2025. godine tužba apelanata za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Kantonalnog suda od 9. februara 2023. godine je odbačena. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja, pored ostalog, citirao odredbe čl. 47. i
48. Zakona o upravnim sporovima koje se tiču ponavljanja postupka. Ukazao je da iz navedenih odredbi „proizlazi da postoji subjektivni rok od 30 dana, koji se računa od saznanja stranke za razlog ponavljanja, i objektivni rok od pet godina, u kojem se može uopće tražiti ponavljanje postupka“. Kantonalni sud je u vezi s tim obrazložio da su apelanti saznali za razlog za ponavljanje postupka već 22. novembra 2023. godine kada ih je Služba telefonskim putem obavijestila o postojanju spornog rješenja Kantonalnog suda. Ukazano je da su tu činjenicu naveli i sami apelanti u tužbi. Budući da su tužbu za ponavljanje postupka apelanti podnijeli 31. decembra 2024. godine, Kantonalni sud je zaključio da je očigledno da je tužba podnesena nakon proteka roka od 30 dana od dana saznanja za razlog ponavljanja. S obzirom na to da je utvrdio da je tužba za ponavljanje postupka neblagovremena u smislu relevantnih odredbi Zakona o upravnim sporovima, Kantonalni sud je odbacio tužbu apelanata za ponavljanje postupka.
9. Presudom Vrhovnog suda broj 09 0 U 042002 25 Uvp od 21. novembra 2025. godine zahtjev apelanata za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda od 26. maja 2025. godine je odbijen. Vrhovni sud je u obrazloženju presude naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je tužbu za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Kantonalnog suda od 9. februara 2023. godine odbacio, ali ne iz razloga neblagovremenosti tužbe, već zato što podnošenje takve tužbe uopće nije dozvoljeno odredbama čl. 69. i 70. Zakona o upravnim sporovima. Dalje, Vrhovni sud je ukazao da su apelanti također protiv Službe podnijeli zahtjev za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije BiH kojim su pobijali navedeni zaključak od 10. novembra 2021. godine o dozvoli izvršenja rješenja „o rušenju – uklanjaju bespravno izgrađenih dijelova“ objekta apelanata te da je taj zahtjev odbijen rješenjem Kantonalnog suda od 14. januara 2025. godine, odnosno presudom Vrhovnog suda od 17. aprila 2025. godine. Pri tome je Vrhovni sud naveo da je taj zahtjev odbijen iz razloga što su apelanti u tom postupku propustili pobijati zakonitost navedenog rješenja Službe od 7. oktobra 2021. godine, s tim da protiv navedenog zaključka Službe od 10. novembra 2021. godine uopće nisu izjavili žalbu nadležnom drugostepenom organu. Dakle, Vrhovni sud je istakao da je odlučio kao u izreci presude primjenom člana 46. stav 2. Zakona o upravnim sporovima jer pobijanim rješenjem nije došlo do povrede zakona na štetu apelanata, a niti povrede prava zajamčenih relevantnim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
10. Apelanti navode da im je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti u dopuni apelacije, u suštini, ponavljaju navode koje su već istakli u apelaciji.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
12. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
14. Ustavni sud ukazuje da se navodi apelanata o povredi ustavnih prava odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o njihovoj tužbi za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Ustavni sud je, rješavajući brojne slične apelacije, konzistentno ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojima postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju „građanska prava i obaveze“. Dakle, ne raspravlja se o meritumu spora (npr. o osnovanosti tužbenog zahtjeva), nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponavljanje postupka (vidi, između ostalih, Odluku Ustavnog suda broj AP-2980/23 od 15. decembra 2025. godine s ukazivanjem na drugu praksu, dostupnu na www.ustavnisud.ba). Samo kada se u takvom postupku, s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja, radi o utvrđivanju apelantovih „građanskih prava i obaveza“, može se utvrditi da su takve apelacije dopustive.
15. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju u postupku po tužbi apelanata za ponavljanje postupaka nije odlučivalo o njihovim „građanskim pravima i obavezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti o pravu na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao ni o pravu na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti za ponavljanje postupka. Naime, o tim pravima je odlučeno rješenjem Službe od 7. oktobra 2021. godine kojim je apelantima naređeno da sruše bespravno dograđeni i nadograđeni dio stambenog objekta. Taj postupak je okončan rješenjem Kantonalnog suda od 9. februara 2023. godine (vidi tač. 5, 6. i 7. ove odluke), a te odluke nisu predmet ove apelacije. Stoga, takav postupak ne ulazi u obim prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, niti pokreće pitanje prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga je apelacija u konkretnom slučaju ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. Prema članu 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluke o privremenim mjerama su obavezujuće do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, prestaje pravno djelovanje Odluke o privremenoj mjeri broj AP-3497/25 od 8. oktobra 2025. godine.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić