Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1339/23 (J. D.)
Odluka donesena 16. 04. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1339/23
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 04. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1339/23, rješavajući apelaciju Jelke Danić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sudija
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sudijana sjednici održanoj 16. aprila 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnijela Jelka Danić u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku koji se vodi pred Zavodom zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine radi refundacije novčanih sredstava plaćenih na ime pružene zdravstvene usluge ugradnje bajpasa od 27. oktobra 2017. godine u Zdravstvenoj ustanovi „Centar za srce BH“ Tuzla.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Jelka Danić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Drvara, koju zastupa Marko Medarević, advokat iz Sarajeva, podnijela je 15. marta 2023. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u ponovnom postupku, koji se, nakon donošenja presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 24. novembra 2021. godine, vodi pred Zavodom zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) radi refundacije novčanih sredstava plaćenih na ime pružene zdravstvene usluge ugradnje bajpasa od 27. oktobra 2017. godine u Zdravstvenoj ustanovi „Centar za srce BH“ Tuzla. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Federalnog ministarstva zdravstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i prvostepenog organa zatraženo je 31. marta 2023. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Ministarstvo i prvostepeni organ su dostavili odgovore na apelaciju, koji su dostavljeni apelantkinji radi izjašnjenja. Apelantkinja u ostavljenom roku nije dostavila izjašnjenje.
4. Ustavni sud je 4. septembra i 19. novembra 2025. godine zatražio od Ministarstva da dostavi informaciju o statusu postupka po apelantkinjinom zahtjevu. Tražena informacija je 3. aprila 2026. godine dostavljena.
5. Ustavni sud je 29. januara 2026. godine od prvostepenog organa zatražio da dostavi informaciju o statusu postupka po apelantkinjinom zahtjevu, koja je 5. februara 2026. godine dostavljena. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
7. Apelantkinja je 7. novembra 2017. godine prvostepenom organu podnijela zahtjev za refundaciju novčanih sredstava plaćenih za pružene zdravstvene usluge „ugradnja bajpasa“, apelantkinjinom preminulom suprugu od 27. oktobra 2017. godine, u Zdravstvenoj ustanovi „Centar za srce BH“ Tuzla.
8. Rješenjem prvostepenog organa od 27. marta 2018. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva od 31. maja 2018. godine, apelantkinjin zahtjev je odbijen kao neosnovan.
9. Presudom Kantonalnog suda od 24. novembra 2021. godine uvažena je apelantkinjina tužba, poništene su odluke organa uprave i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.
10. Kantonalni sud je u obrazloženju presude ukazao na sadržaj odredbi čl. 8. i 141. stav 3. Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP), te je ocijenio osnovanim apelantkinjine navode da postupak pred organima uprave nije sproveden u skladu s navedenim odredbama ZUP-a. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da iz spisa proizlazi da apelantkinji tokom postupka nije dostavljen odgovor Zdravstvene ustanove „Centar za srce“, broj 214/18 od 9. februara 2018. godine na apelantkinjin predmetni zahtjev, kao ni drugi dokazi, radi izjašnjenja. Cijeneći da je apelantkinja i u žalbi protiv prvostepenog rješenja isticala navedeni prigovor, Kantonalni sud je zaključio da apelantkinji tokom postupka nije data mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima, shodno odredbama čl. 8. i 141. stav 3. ZUP-a. Stoga, Kantonalni sud je poništio osporeno rješenje Ministarstva od 31. maja 2018. godine i prvostepeno rješenje od 27. marta 2018. godine, te predmet vratio na ponovni postupak, uz nalog prvostepenom organu da ponovni postupak sprovede u skladu s primjedbama tog suda i relevantnim odredbama čl. 8. i 141. stav 3. ZUP-a, te donese pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku.
11. Iz odgovora Ministarstva od 17. aprila 2023. godine i prvostepenog organa od 5. februara 2026. godine proizlazi da je nakon donošenja Presude Kantonalnog suda od 24. novembra 2021. godine predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak, koji je još uvijek u toku pred prvostepenim organom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelantkinja smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo iz člana 12. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Apelantkinja ističe da postupak „od podnošenja zahtjeva 7. novembar 2017. godine do 2023. godine“ traje skoro šest godina jer prvostepeni organ u ponovnom postupku „odbija da ispoštuje“ presudu Kantonalnog suda od 24. novembra 2021. godine. Takođe, apelantkinja predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud smatra da nisu povrijeđena apelantkinjina prava na koja se u apelaciji poziva, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
14. U odgovoru na apelaciju Ministarstvo je opisalo hronologiju postupka navodeći da je postupak u toku pred prvostepenim organom radi postupanja po presudi Kantonalnog suda od 24. novembra 2021. godine. Ministarstvo ističe da je u žalbenom postupku postupalo u zakonskim rokovima, te da pred tim organom nije bilo kršenja ustavnih prava na koja se apelantkinja pozvala.
15. Prvostepeni organ je u odgovoru od 5. februara 2026. godine opisao hronologiju postupka navodeći da je taj organ u ponovnom postupku, postupajući po Presudi Kantonalnog suda od 24. novembra 2021. godine, pozvao 15. decembra 2021. godine apelantkinju posredstvom njenog punomoćnika advokata Bojana Veselinovića da dostavi izjašnjenje na odgovor Centra za srce BH Tuzla od 9. februara 2018. godine u vezi s predmetnim apelantkinjinim zahtjevom, koje nije dostavljeno. Takođe je navedeno da je prvostepeni organ 27. oktobra 2022. godine dostavio urgenciju apelantkinjinom punomoćniku radi dostavljanja traženog izjašnjenja koje ponovo nije dostavljeno.
16. Prvostepeni organ je dalje naveo da apelantkinjin punomoćnik Bojan Veselinović nije osporio svoju punomoć za zastupanje apelantkinje u konkretnom predmetu niti je apelantkinja obavijestila taj organ da advokat Bojan Veselinović više nije njen punomoćnik u predmetnom postupku, odnosno da se pismena dostavljaju na njenu adresu ili adresu drugog advokata. Na kraju, prvostepeni organ je naveo da je 30. januara 2026. godine zatražio apelantkinjino učešće u postupku posredstvom njenog punomoćnika advokata Bojana Veselinovića, kojem je dostavljena relevantna dokumentacije radi izjašnjenja, a sve u skladu s presudom Kantonalnog suda od 24. novembra 2021. godine s ciljem donošenja odluke o njenom zahtjevu. Prvostepeni organ je obavijestio Ustavni sud da je usvojio apelantkinjin zahtjev i donio odluku o refundaciji troškova liječenja apelantkinjinog supruga od 26. februara 2026. godine, koju je u prilogu i dostavio.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98, 48/99 i 61/22)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst propisa sačinjen u Ustavnom sudu BiH, kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Načelo saslušanja stranke
Član 8. (1) Prije donošenja rješenja stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja. (2) Rješenje se može donijeti bez prethodnog izjašnjenja stranke samo u slučajevima kad je to zakonom dopušteno.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve sto je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Organ je dužan po službenoj dužnosti pribavljati podatke o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija.
Član 141. stav (3) (3) Službena osoba koja vodi postupak dužna je da pruži mogućnost stranci: da se izjasni o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima i ponuđenim dokazima, da učestvuje u izvođenju dokaza i da postavlja pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe koja vodi postupak, a s njenom dozvolom i neposredno, kao i da se upozna s rezultatom izvođenja dokaza i da se o tome izjasni. Nadležni organ ne može donijeti rješenje prije nego što stranci pruži mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima na kojima treba da se zasniva rješenje a o kojima stranci nije bila data mogućnost da se izjasni.
18. Zakon o upravnim sporovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi: Član 55. Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
19. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost i meritum
20. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, da ispunjava i ostale razloge dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
21. Apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo iz člana
12. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
24. Ustavni sud ponavlja da se opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterijume: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, presuda od 7. februara 2002. godine, predstavka broj 53176/99, tačka 38. i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).
25. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pred prvostepenim organom pokrenut 7. novembra 2017. godine, kada je podnesen zahtjev za refundaciju novčanih sredstava plaćenih na ime zdravstvene usluge, te da je u toku ponovni postupak pred prvostepenim organom, kojem je vraćen predmet na ponovno odlučivanje. Dakle, relevantni period koji će Ustavni sud uzeti u obzir je osam godina i tri mjeseca. Dalje, s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo utvrditi i raspraviti, Ustavni sud smatra da se nije radilo o naročito složenom predmetu.
26. Analizirajući ponašanje organa uprave i redovnog suda, Ustavni sud zapaža da su nakon podnošenja zahtjeva (7. novembar 2017. godine) u periodu od oko šest mjeseci pred organima uprave donesene dvije odluke (rješenje prvostepenog organa od 27. marta 2018. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva od 31. maja 2018. godine), dakle bez nepotrebnog odugovlačenja. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svoju presudu donio nakon tri godine i šest mjeseci, što jest nešto duži period, koji je u izvjesnoj mjeri uticao na ukupnu dužinu trajanja postupka. Međutim, sagledavajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da u daljnjem periodu od četiri godine i tri mjeseca prvostepeni organ uprave, nakon što je Kantonalni sud vratio predmet na ponovni postupak i odlučivanje, kontinuirano nastoji i da obezbijedi preduslove za donošenje odluke o apelantkinjinom zahtjevu, odnosno da pribavi apelantkinjino izjašnjenje na navode zdravstvene ustanove i relevantnu dokumentaciju u skladu s uputama Kantonalnog suda. S tim ciljem triput je pozivao apelantkinju posredstvom njenog punomoćnika, ali njen punomoćnik – advokat čija je punomoć u spisu – ne odgovara. Takođe, Ustavni sud zapaža da apelantkinja nije obavijestila prvostepeni organ da je opozvala punomoć advokatu, odnosno nije dostavila adresu na koju će joj se vršiti dostava akata po predmetnom zahtjevu. Pored navedenog, Ustavni sud zapaža da apelantkinja nije dostavila ni Ustavnom sudu izjašnjenje na odgovor na apelaciju kojim bi eventualno osporila navode iz odgovora na apelaciju ili opravdala svoju pasivnost pred organima uprave.
27. Dakle, posmatrajući predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da su organi uprave i Kantonalni sud u relativno razumnim rokovima donosili svoje odluke i da prvostepeni organ kontinuirano nastoji da postupi po uputama Kantonalnog suda te omogući apelantkinji da učestvuje u postupku, odnosno da se očituje na navode zdravstvene ustanove i tuženog organa. S druge strane, apelantkinja je kontinuirano pasivna jer ne odgovara na pozive prvostepenog organa koji nastoji da joj omogući učestvovanje u postupku i očitovanje na navode zdravstvene ustanove i tuženog organa. Takođe, apelantkinja je pasivna i u postupku pred Ustavnim sudom jer ne nudi izjašnjenje na navode iz odgovora na apelaciju niti eventualno opravdanje za svoju pasivnost.
28. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da apelantkinja svojim ponašanjem u odlučujućoj mjeri utiče na tok i dužinu postupka, što se ni u kojem slučaju ne može staviti na teret nadležnim organima uprave ni Kantonalnom sudu.
29. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelantkinjino pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
30. S obzirom na ovakvu odluku, Ustavni sud zaključuje da apelantkinji ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
Ostala prava
31. Apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno i pravo iz člana 12. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantkinja tvrdnje o povredi tog prava u suštini zasniva na istim navodima koje je istakla u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku, koje je Ustavni sud već razmatrao u prethodnim tačkama ove odluke. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ničega iz čega bi se moglo zaključiti da su ta apelantkinjina prava došla u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud ta prava posebno ispita prema standardima iz člana 12. Međunarodnog pakta. VII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da nije došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je u okolnostima konkretnog slučaja apelantkinja svojim nepostupanjem i pasivnošću u odlučujućoj mjeri doprinijela dužini trajanja postupka.
33. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman