Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4953/24 (R. S.)

Odluka donesena 26. 03. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4953/24

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

26. 03. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. marta 2026. godine, u predmetu broj AP-4953/24, rješavajući zahtjev Rajka Sočice za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Rajka Sočice za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Rajko Sočica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupa Marko Medarević, advokat iz Sarajeva, podnio je 5. decembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 89 1 P 052306 24 Rev od 9. oktobra 2024. godine. Apelant je 11. februara 2026. godine podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom se zabranjuje, odnosno obustavlja ispražnjenje i predaja u posjed preciziranog stana (u daljnjem tekstu: sporni stan) do donošenja odluke o apelaciji. Apelant je 2. marta 2026. godine dopunio zahtjev za privremenu mjeru.

2. Presudom Osnovnog suda u Sokocu, Odjeljenje u Palama, broj 89 1 P 052306 22 P od 11. januara 2023. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 1 P 052306 23 Gž od 4. oktobra 2023. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da sporni stan predstavlja njegov dom i imovinu, u smislu člana II/3. f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 8. i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), što je tuženi „Mega-projekt“ d.o.o. Istočna Ilidža (u daljnjem tekstu: tuženi) dužan priznati i trpjeti da se sporni stan upiše na apelantovo ime. Odbijen je i apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je apelant isplatio ugovorenu cijenu spornog stana i da se upiše kao njegov vlasnik, što je tuženi dužan priznati i trpjeti. Presudom Vrhovnog suda broj 89 1 P 052306 24 Rev od 9. oktobra 2024. godine odbijena je apelantova revizija, a odbačena apelantova dopuna revizije.

3. Sudovi su u postupku utvrdili da su u drugom parničnom postupku, koji je okončan presudom Okružnog suda od 16. decembra 2021. godine, odbijeni apelantovi tužbeni zahtjevi da se utvrdi da je stekao valjan pravni osnov za stjecanja prava vlasništva na spornom stanu, upiše apelantovo vlasništvo i sklopi kupoprodajni ugovor s tuženim, a naloženo apelantu da tuženom preda sporni stan u posjed, uz obavezu tuženog da apelantu vrati isplaćeni iznos. Također je obrazloženo da je tuženi u postupku izvršenja navedene presude na depozit Osnovnog suda uplatio precizirani novčani iznos. Osim toga, utvrđeno je da se pred Osnovnim sudom vodi izvršni postupak za izvršenje navedene presude Okružnog suda i da je u tom postupku doneseno rješenje o izvršenju kojim je apelantu naloženo da tuženom preda u posjed sporni stan. Dalje su utvrdili da sporni stan ne predstavlja apelantovu postojeću imovinu, niti je apelant stvorio dovoljno jake i trajne veze da bi se sporni stan smatrao njegovim domom.

4. Apelant navodi da su mu osporenom odlukom prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.

5. Apelant smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom se zabranjuje, odnosno obustavlja ispražnjenje i predaja u posjed spornog stana do donošenja odluke o apelaciji. Kao razlog za donošenje privremene mjere apelant navodi da se u konkretnom predmetu radi o teškom kršenju njegovih prava na dom i imovinu. Također ističe da je star i bolestan, da je dao posljednja novčana sredstva za kupnju spornog stana i da „treba izaći na ulicu a nema sredstava ni za život ni za lijekove“. U prilogu zahtjeva apelant je dostavio zaključak Osnovnog suda u Sokocu od 23. decembra 2025. godine iz izvršnog postupka, kojim je određeno ročište na licu mjesta za 19. februar 2026. godine radi provođenja radnje izvršenja – ispražnjenje i predaje u posjed spornog stana. Apelant je 2. marta 2026. godine dopunio zahtjev za privremenu mjeru dostavom zaključka Osnovnog suda od 20. februara 2026. godine, kojim je određeno ročište na licu mjesta za 27. februar 2026. godine radi provođenja radnje izvršenja – ispražnjenje i predaja u posjed spornog stana.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavni sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu, Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“, što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.

10. Apelant smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom se zabranjuje, odnosno obustavlja ispražnjenje i predaja u posjed spornog stana zbog kršenja njegovih prava na dom i imovinu i teških zdravstvenih i materijalnih prilika. Međutim, Ustavni sud ukazuje da navedene tvrdnje same po sebi ne mogu biti dovoljan osnov za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere, niti apelant može zahtjev za privremenu mjeru zasnivati na navodima koji se tiču meritumu predmeta (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1770/20 od 4. juna 2020. godine, tačka 25, dostupna na www.ustavnisud.ba). Prema tome, Ustavni sud smatra da u argumentaciji koju je apelant naveo nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.

13. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4953/24 (R. S.) | Sudska praksa | Aktio