Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-489/26 (S. B.)

Odluka donesena 14. 05. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-489/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 05. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-489/26, rješavajući zahtjev Slaviše Boškovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Slaviše Boškovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Slaviša Bošković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, podnio je 9. februara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 P 003236 24 I 7 od 13. januara 2026. godine. Apelant je istovremeno podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom je predložio da Ustavni sud zabrani prodaju apelantovih nepokretnosti određenih osporenim zaključkom, do donošenja odluke o apelaciji. Apelant je 17. aprila 2026. godine dopunio apelaciju.

2. Iz stanja spisa proizlazi da je presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 33 0 P 003236 14 Rev od 20. augusta 2014. godine obavezan apelant da tužitelju „Kristal“ d.o.o. Živinice (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) isplati iznos od 101.200,00 KM.

3. Na osnovu te presude, Općinski sud je rješenjem o izvršenju broj 33 0 P 003236 14 I 2 od 22. decembra 2014. godine dozvolio izvršenje na apelantovim nekretninama upisanim kao vlasništvo 1/1 (kućište i oranica; u daljnjem tekstu: sporne nekretnine) radi naplate potraživanja od 101.200,00 KM. Rješenje je postalo pravosnažno 7. jula 2015. godine.

4. Zaključkom Općinskog suda od 2. oktobra 2015. godine apelantova supruga, Željka Bošković, kao treće lice, upućena je na parnicu radi utvrđenja prava suvlasništva na spornim nekretninama i radi proglašenja izvršenja nedopuštenim u tom dijelu.

5. Podneskom od 27. oktobra 2021. godine tražilac izvršenja je obavijestio Općinski sud da je parnični postupak, pokrenut tužbom Željke Bošković, pravosnažno okončan presudom tog suda broj 33 0 P 066637 15 P od 30. augusta 2016. godine. Tom presudom je usvojen tužbeni zahtjev i utvrđeno da je Željka Bošković, kao bračnu stečevinu, stekla pravo suvlasništva na spornoj nekretnini u dijelu od ½. Tražilac izvršenja je navedenim podneskom predložio nastavak izvršnog postupka.

6. Općinski sud je rješenjem o nastavku postupka broj 33 0 P 003236 24 I 7 od 25. februara 2025. godine prihvatio prijedlog tražioca izvršenja i odredio nastavak izvršnog postupka, pri čemu je odredio da će se izvršenje provesti na apelantovom suvlasničkom dijelu spornih nekretnina od ½.

7. Općinski sud je zaključkom o prodaji nepokretnosti broj 33 0 P 003236 24 I 7 od 9. decembra 2025. godine odredio prvo ročište za usmeno javno nadmetanje radi prodaje apelantovog suvlasničkog dijela nekretnina za 12. januar 2026. godine. Konstatirano je da je vrijednost suvlasničkog dijela apelanata iznosi 195.319,60 KM (½ procijenjene vrijednosti nekretnine) te da nekretnina na prvom ročištu ne može biti prodata ispod ½ utvrđene vrijednosti.

8. Općinski sud je zaključkom o prodaji nepokretnosti broj 33 0 P 003236 24 I 7 od 13. januara 2026. godine odredio drugo ročište za usmeno javno nadmetanje radi prodaje apelantovog suvlasničkog dijela nekretnina za 16. mart 2026. godine.

9. Iz dopune apelacije proizlazi da je Općinski sud zaključkom o prodaji nepokretnosti broj 33 0 P 003236 24 I 7 od 2. aprila 2026. godine odredio drugo izvršno ročište usmenim javnim nadmetanjem radi prodaje apelantovog suvlasničkog dijela nekretnina za 30. april 2026. godine.

10. Apelant navodi da mu je osporenim zaključkom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi da se pred Općinskim sudom već duži niz godina vodi izvršni postupak po prijedlogu tražioca izvršenja, u kojem je određeno izvršenje na nekretnini koja predstavlja njegov jedini dom. Navodi da je prvostepenom sudu dostavio podnesak sa dokazima u kojem je tražio da se sporne nekretnine izuzmu od izvršenja, pozivajući se na odredbe Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), kojima je regulisano izuzeće od izvršenja. Međutim, prvostepeni sud o tom podnesku nikad nije odlučio, nego je odredio i proveo prvo ročište, na kojem je odredio i termin drugog ročišta, na kojem može doći dao prodaje njegove nekretnine, a time i do nesagledive štete i posljedica za njega. Predložio je da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se zabranila prodaja njegovih nepokretnosti koje predstavljaju njegov jedini dom, te da se sporna nekretnina izuzme od izvršenja, sve do donošenja odluke Ustavnog suda po apelaciji.

11. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

12. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavnih sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu, Ustavni sud je brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-2534/23 od 17. jula 2023. godine; dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži zabrana prodaje njegovih nekretnina određenih osporenim zaključkom Općinskog suda broj 33 0 P 003236 24 I 7 od 13. januara 2026. godine, mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Pri tome, iz dopune apelacije proizlazi da je Općinski sud zaključkom o prodaji nepokretnosti od 2. aprila 2026. godine odredio drugo izvršno ročište putem usmenog javnog nadmetanja radi prodaje apelantovog suvlasničkog dijela nekretnina za 30. april 2026. godine. U okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da se izvršenje provodi na apelantovom suvlasničkom dijelu spornih nekretnina od ½ a ne na cijeloj nekretnini. Ustavni sud dalje konstatuje da je izvršni postupak pokrenut na osnovu presude Vrhovnog suda broj 33 0 P 003236 14 Rev od 20. augusta 2014. godine, te da bi njegovo dalje odgađanje predstavljalo nesrazmjerno zadiranje u pravo tražioca izvršenja na djelotvorno sudsko odlučivanje i mirno uživanje imovine. Navedeno posebno imajući u vidu da je rješenje o izvršenju doneseno 22. decembra 2014. godine. Prema tome, Ustavni sud ukazuje da takvom argumentacijom apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere.

13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-489/26 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio