Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-191/26 (T.K.)
Odluka donesena 16. 04. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-191/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
16. 04. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 16. aprila 2026. godine, u predmetu broj AP-191/26, rješavajući zahtjev T. K. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev T. K. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. T. K. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Amer Ramić, advokat iz Brčkog, podnijela je 13. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 P 169497 25 Mož 3 od 6. januara 2026. godine i Rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovi sud) broj 96 0 P 169497 Mo 3 od 26. septembra 2025. godine. Apelantica je dostavila i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Apelacionom sudu i Osnovnom sudu da u predmetima koji se vode pod br. 96 0 P 169497 25 P i 96 0 P 169497 25 Mo 3 izuzmu iz dokaznog materijala nalaze i mišljenja poimenično navedenih stalnih sudskih vještaka neuropsihijatrije i psihologije.
Uvodne napomene
2. Apelantica je 2024. godine podnijela tužbu za razvod braka protiv M. K. U tom postupku M. K. je zatražio da sud donese privremenu mjeru kojom bi njihovo zajedničko maloljetno dijete bilo smješteno kod njega do okončanja brakorazvodne parnice. U postupku odlučivanja o privremenoj mjeri izvršeno je neuropsihijatrijsko i psihološko vještačenje stranka te je utvrđeno da apelantica boluje od teške psihičke bolesti zbog koje nije sposobna brinuti o djetetu. Maloljetno dijete je povjereno na staranje M. K. do okončanja brakorazvodne parnice. Rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 P 165538 24 P od 12. decembra 2024. godine primljeno je na znanje da je apelantica povukla tužbu za razvod braka.
3. Nakon toga, M. K. (u daljnjem tekstu: tužilac) je 27. januara 2025. godine podnio tužbu protiv apelantice radi razvoda braka. Predmet je registriran pod brojem 96 0 P 169497 25 P. Tužilac je zatražio donošenje privremene mjere o smještaju maloljetnog djeteta kod njega do okončanja brakorazvodne parnice. Osnovni sud je Rješenjem broj 96 0 P 169497 25 Mo od 31. januara 2025. godine odbio prijedlog, uz obrazloženje da privremena mjera iz prethodnog predmeta, u kojem je apelantica povukla tužbu, nikad nije stavljena van snage te nema osnova za donošenje nove privremene mjere. Apelacioni sud je Rješenjem broj 96 0 P 169497 25 Mož od 9. aprila 2025. godine ukinuo navedeno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak.
Osporena rješenja
4. Rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 P 169497 25 Mo 3 od 26. septembra 2025. godine usvojen je tužiočev prijedlog i određena je privremena mjera smještaja i izdržavanja maloljetnog djeteta kod tužioca do okončanja postupka razvoda braka u kojem je dijete rođeno. U postupku je izvršena nova psihodijagnostička eksploracija apelantice i tužioca. Za apelanticu je utvrđeno da se radi o licu s psihičkim poteškoćama, te je predložen i pregled neuropsihijatra. Za tužioca je utvrđeno da nema uočenih psiholoških odstupanja. Procjenu je također izvršio i Pododjel za socijalnu zaštitu te je utvrdio da je u interesu djeteta da do okončanja brakorazvodne parnice boravi kod tužioca. Taj pododjel je preporučio da se apelantici omogući da viđa maloljetno dijete u vanjskoj sredini. Imajući u vidu navedeno te odredbe člana 402. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), Osnovni sud je donio navedeno rješenje, pri čemu je naglasio da se takvim rješenjem koje je procesne prirode ne prejudicira pitanje dodjele roditeljskog prava u glavnom postupku koji se odnosi na razvod braka.
5. Rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 P 169497 25 Mož 3 od 6. januara 2026. godine odbijen je apelanticin prigovor i prvostepeno rješenje je potvrđeno. Taj sud je naveo da iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je u interesu maloljetnog djeteta da do okončanja brakorazvodne parnice bude povjereno tužiocu, a da apelantica takav zaključak ničim nije dovela u pitanje.
6. Apelantica navodi da joj je osporenim rješenjima prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Kršenje tih prava apelantica vidi u proizvoljnoj primjeni prava i pogrešno utvrđenim činjenicama. Apelantica tvrdi da sporni nalazi dvojice vještaka o njenom psihičkom stanju na osnovu kojih je donesena privremena mjera nisu istiniti, da ti vještaci nisu saslušani te da su osporena rješenja donesena s ciljem da se legalizira nezakonito odvajanje maloljetnog djeteta od apelantice. Ona navodi da nikada nije bolovala od dijagnoza koje su navedene u spornim nalazima. Također navodi da je u ovom (kao ni u ranijem postupku koji je vođen po njenoj tužbi i u kojem je povukla tužbu) redovni sud nije na vrijeme obavještavao o preduzetim radnjama o kojima je saznanje dobila iz CMS sistema. Smatra da je takvim postupanjem dovedena u podređeni položaj zbog navedenih nalaza vještaka, pa traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi naredio izuzimanje dva navedena nalaza vještaka iz spisa predmeta pod br. 96 0 P 169497 25 P i 96 0 P 169497 25 Mo 3.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijetiu interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. Ustavni sud smatra da se apelanticini navodi kojima osporava nalaze vještaka tiču merituma predmeta te da oni, bez bilo kakvih drugih konkretnih dokaza koji bi ukazivali da je zaista neophodno donijeti privremenu mjeru, sami po sebi ne mogu predstavljati dovoljan razlog za uvažavanje apelanticinog zahtjeva za donošenje privremene mjere. Osim toga, apelantica razloge za donošenje privremene mjere vezuje za kršenje ustavnih prava na pravično suđenje i dom, što samo po sebi nije razlog za donošenje privremene mjere. Suprotno tumačenje vodilo bi zaključku da u situaciji kad se apelanti pozovu na ovakve razloge, Ustavni sud uvijek mora udovoljiti takvom zahtjevu, što je u suprotnosti i sa samim smislom i ciljem instituta privremene mjere na način kako je on reguliran Pravilima Ustavnog suda (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-
3941/23 od 28. septembra 2023. godine, tačka 12). Prema tome, Ustavni sud ukazuje da navedenom argumentacijom apelantica nije ponudila relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da su ispunjeni uvjeti propisani odredbom člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.
14. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman