Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1230/25 (B.T.Š.)
Odluka donesena 26. 03. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1230/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
26. 03. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. marta 2026. godine, u predmetu broj AP-1230/25, rješavajući zahtjev B. T. Š. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev B. T. Š. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. B. T. Š. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Amra Gurda, advokat iz Sarajeva, podnijela je 20. marta 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 51 0 P 165921 24 Rev od 9. jula 2024. godine, Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 165921 23 Gž2 od 14. marta 2024. godine i Presude Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 P 165921 19 P od 25. aprila 2022. godine. Apelantica je 15. i 17. aprila, te 27. maja 2025. godine dopunila apelaciju.
2. Apelantica je dopisom od 19. februara 2026. godine urgirala donošenje odluke o svojoj apelaciji, te istovremeno podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu pred Općinskim sudom u Sarajevu broj 65 0 I 1188972 25 I.
3. Ustavni sud je prethodno, Odlukom broj AP-2264/24 od 18. oktobra 2024. godine (kojom je obuhvaćen i apelanticin predmet broj AP-2337/24), odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelantica podnijela protiv presude Kantonalnog suda iz tačke 1. ove odluke (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2264/24 od 18. oktobra 2024. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Uvodne napomene
4. Apelantica je kao doktor medicine bila zaposlena u JU „Bolnica Travnik“ (u daljnjem tekstu: tužiteljica). Nakon što joj je odobrena specijalizacija iz pedijatrije, apelantica je s tužiteljicom zaključila ugovor o specijalizaciji (u daljnjem tekstu: ugovor) kojim su regulirale međusobna prava i obaveze, te je između ostalog ugovoreno da J. K. H. i A. Z. garantiraju ispunjenje apelanticine obaveze. Apelantica je nakon završene specijalizacije 21. septembra 2018. godine s tužiteljicom zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme, dok je 24. septembra 2019. godine otkazala zaključeni ugovor s tužiteljicom. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv apelantice i J. K. H. i A. Z. (u daljnjem tekstu: drugotužena i trećetužena ili ostale tužene) radi isplate duga na ime troškova specijalizacije.
Postupak u kojem su donesene osporene odluke
5. Presudom Općinskog suda broj 51 0 P 165921 19 P od 25. aprila 2022. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 51 0 P 165921 23 Gž2 od 14. marta 2024. godine, utvrđeno je da je raskinut ugovor (stav 1. izreke), te su apelantica i ostale tužene obavezane da tužiteljici solidarno isplate precizirani novčani iznos (stav 2. izreke). Odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtjev kojim su apelantica i ostale tužene tražile da se utvrdi ništavnost odredbi ugovora. Sudovi su obrazložili da je tužiteljica dokazala da su ispunjeni uvjeti za raskid ugovora, odnosno da je u skladu s odredbom člana 121. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) u potpunosti izvršila svoju obavezu iz ugovora i da joj pripada pravo na naplatu svojih potraživanja (član 132. stav 2. ZOO-a). S druge strane, utvrđeno je da apelantica nije izvršila svoje obaveze iz ugovora, odnosno nije ostala ugovoreno vrijeme u radnom odnosu kod tužiteljice nakon specijalizacije. Visina tužbenog zahtjeva je utvrđena na osnovu nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke, dok je u vezi s protivtužbenim zahtjevom utvrđeno da sporne odredbe ugovora nisu u suprotnosti s Ustavom, imperativnim propisima i moralom društva.
6. Presudom Vrhovnog suda broj 51 0 P 165921 24 Rev od 9. jula 2024. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina revizija, dok je usvojena revizija ostalih tuženih i u odnosu na njih ukinuta drugostepena presuda i predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje. Vrhovni sud je u obrazloženju naveo da su nižestepeni sudovi pravilno zaključili da je apelanticinim otkazivanjem ugovora za nju nastala obaveza vraćanja srazmjernog dijela sredstava koje je tužiteljica uložila u njenu specijalizaciju.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica na osnovu pravomoćnih presuda pokrenula izvršni postupak protiv apelantice u kojem je predložila da se izvršenje provede pljenidbom novčanih sredstava s apelanticinog tekućeg računa u banci. Rješenjem broj 65 0 I 1188972 25 I od 14. januara sud je odredio predloženo izvršenje.
8. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Tvrdi da redovni sudovi nisu dali jasno obrazloženje za svoje odluke i da su pogrešno primijenili relevantne propise. Smatra da su osporene odluke redovnih sudova rezultat pogrešne primjene materijalnog prava, konkretno odredbi ZOO-a. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelantica navodi da je Vrhovni sud u međuvremenu promijenio svoje dotadašnje pravno shvatanje po pitanju troškova specijalizacije, koje je relevantno za njen predmet jer dovodi u pitanje zakonitost osporenih odluka na osnovu kojih je doneseno izvršenje na njenim novčanim sredstvima. Navodi da je donošenjem rješenja o izvršenju, kojim je blokiran njen račun, ugrožena njena egzistencija i egzistencija članova njene porodice zajedno sa skoro rođenim djetetom. Smatra da su navedene okolnosti dovoljne za zaključak da bi nastavkom izvršnih radnji u predmetu broj 65 0 I 1188972 25 I prije donošenja odluke o apelaciji za nju nastupile nenadoknadive štetne posljedice.
9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijetiu interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
12. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavnih sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“, što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine, tačka 11, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravomoćne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.
13. Apelantica ističe da promijenjeni pravni stav Vrhovnog suda dovodi u pitanje zakonitost osporenih odluka na osnovu kojih je doneseno rješenje o izvršenju. Smatra da bi provođenje takvog izvršenja ugrozilo egzistenciju nje i njene porodice, što predstavlja dovoljan razlog za donošenje privremene mjere. Ustavni sud prvenstveno zapaža da apelantica kao argument za donošenje privremene mjere ističe razloge koji se odnose na meritum predmeta, a takvi razlozi ne mogu poslužiti kao osnov za donošenje privremene mjere jer bi se na taj način prejudicirala konačna odluka Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud dalje zapaža da apelantica zahtjev za privremenu mjeru zasniva na navodima o ugroženoj egzistenciji nje i njene porodice usljed nastavka izvršnog postupka u predmetu broj 65 0 I 1188972 25 I. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelantica, osim što je uz zahtjev za donošenje privremene mjere dostavila rješenja o izvršenju i osim navoda da je banka blokirala njen račun, što samo po sebi ne može predstavljati dovoljan razlog za usvajanje privremene mjere, nije dostavila dokaze koji bi potvrdili njene navode da je ugrožena egzistencija nje i njene porodice. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je odredbama Zakona o izvršnom postupku propisana mogućnost protivizvršenja u slučaju da izvršna isprava bude „ukinuta, preinačena, poništena“, te apelantica u istom izvršnom postupku može „zatražiti od suda da naloži tražiocu izvršenja da [...] vrati ono što je izvršenjem dobio“. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantica nije dokazala da su ispunjeni uvjeti za donošenje privremene mjere iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga Ustavni sud smatra da je apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
14. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman