Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1224/25 (R. P.)

Odluka donesena 26. 03. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1224/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

26. 03. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. marta 2026. godine, u predmetu broj AP-1224/25, rješavajući zahtjev Radoslava Pilipovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Radoslava Pilipovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Radoslav Pilipović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornjih Podgradaca, kojeg zastupa Rafaela Ljubojević-Đurić, advokatica iz Gradiške, podnio je 19. marta 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 P 103979 24 Gž od 30. decembra 2024. godine. Apelant je 4. aprila 2025. godine i 19. februara 2026. godine dopunio apelaciju.

2. Apelant je 20. februara 2026. godine podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi se Osnovnom sudu u Gradiški (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) naložilo da bez odlaganja obustavi izvršenje Rješenja o izvršenju broj 72 0 P 103979 25 I od 26. decembra 2025. godine do donošenja odluke po apelaciji.

3. Presudom Osnovnog suda broj 72 0 P 103979 22 P od 12. jula 2024. godine odbijen je tužiteljicin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se naloži apelantu da tužiteljici preda u posjed sporne nekretnine (sporna kuća i zgrada, voćnjak, dvorište i pristupni put), te apelantov protivtužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je po osnovu održaja stekao pravo vlasništva sa dijelom 1/1 na spornim nekretninama, što je tužiteljica dužna priznati i trpjeti njegovu uknjižbu.

4. Presudom Okružnog suda broj 72 0 P 103979 24 Gž od 30. decembra 2024. godine uvažena je tužiteljicina žalba i preinačena presuda Osnovnog suda tako što je apelant obavezan da tužiteljici preda u posjed sporne nekretnine. Odbijena je apelantova žalba i potvrđena presuda Osnovnog suda u odnosu na odbijajući dio protivtužbenog zahtjeva.

5. U postupku je utvrđeno da je apelant 1996. godine uselio u spornu kuću kao izbjeglo i raseljeno lice i da je u to vrijeme tužiteljicin otac bio vlasnik spornih nekretnina. Također je utvrđeno da je nakon smrti tužiteljicinog oca sporne nekretnine naslijedila njena sestra, koja ih je kasnije poklonila tužiteljici. Tužiteljica je upisana kao nosilac prava posjeda, odnosno vlasništva, jer na tom katastarskom području nisu ustanovljene zemljišne knjige. Utvrđeno je i da je sporna kuća u pretežnom dijelu sagrađena na spornim nekretninama, a da je jednim dijelom sagrađena na parceli na kojoj je kao nosilac prava vlasništva upisano treće lice JP „Šume RS“ a.d. Sokolac. Okružni sud je usvojio tužiteljicin tužbeni zahtjev na osnovu čl. 126. i 127. Zakona o stvarnim pravima. U vezi s tim, obrazloženo je da je tužiteljica opisala pravilno sporne nekretnine prema evidenciji iz javnog registra, a da za osporavanje tužiteljicinog prava na vraćanje u posjed nije pravno relevantna činjenica da je sporna kuća sagrađena na dijelu parcele u vlasništvu trećih lica sve dok su na snazi javne evidencije na osnovu kojih je tužiteljica označila sporne nekretnine. Redovni sud je odbio apelantov protivtužbeni zahtjev za utvrđivanja stjecanja prava vlasništva održajem jer je u toku postupka utvrđeno da apelant koristi sporne nekretnine do opoziva, odnosno „prekarija“ koji ne može biti osnov stjecanja prava vlasništva na osnovu dosjelosti. U vezi s tim, obrazloženo je da je apelant izjavio da mu je tužiteljicin otac rekao da boravi u spornoj kući koliko god hoće.

6. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Kršenje navedenog prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Poziva se na odluku Ustavnog suda broj AP-4746/20. Apelant smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi se naložilo Osnovnom sudu da obustavi izvršenje. Kao razloge za donošenje privremene mjere, apelant navodi da bi provođenjem rješenja o izvršenju pretrpio nenadoknadivu štetu jer u spornoj kući, koja je predmet izvršenja, živi od 1996. godine kao svom jedinom domu. Dalje navodi da bi provođenjem izvršenja ostao bez jedinog mjesta stanovanja, te da apelacija ne bi imala svrhu ukoliko bi se proveo postupak izvršenja. Ističe da je skoro tri decenije održavao spornu nekretninu i ulagao u nju, te da niko nije branio njegov posjed niti tražio iseljenje do tužiteljice. Također ističe da je apelacija osnovana i da je u njoj detaljno opisao kršenje prava na dom, te traži da se tužiteljica obaveže da mu nadoknadi troškove sastavljanja zahtjeva za privremenu mjeru.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavni sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“, što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine). Stoga zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravomoćne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.

11. Apelant smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi se naložilo Osnovnom sudu da obustavi izvršni postupak jer u spornoj kući, koja je predmet izvršenja, živi od 1996. godine kao svom jedinom domu, pa bi provođenjem rješenja o izvršenju pretrpio nenadoknadivu štetu. Međutim, Ustavni sud ukazuje da navedene tvrdnje same po sebi ne mogu biti dovoljan osnov za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere, niti apelant može zahtjev za privremenu mjeru zasnivati na navodima koji se tiču merituma predmeta (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1770/20 od 4. juna 2020. godine, tačka 25, dostupna na www.ustavnisud.ba). Prema tome, Ustavni sud smatra da argumentacijom koju je apelant naveo nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

12. U vezi s apelantovim traženjem da se tužiteljica obaveže da mu nadoknadi troškove sastavljanja zahtjeva za privremenu mjeru, Ustavni sud ukazuje da, prema Pravilima Ustavnog suda, ne postoji mogućnost obavezivanja bilo koga da snosi troškove podnošenja apelacije, odnosno zahtjeva za privremenu mjeru kao u konkretnom slučaju, te da ti troškovi padaju isključivo na apelantov teret.

13. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.

15. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1224/25 (R. P.) | Sudska praksa | Aktio