Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-654/26 (Grad Teslić)

Odluka donesena 16. 04. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-654/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

16. 04. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 16. aprila 2026. godine, u predmetu broj AP-654/26, rješavajući zahtjev Grada Teslića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Grada Teslića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Grad Teslić (u daljnjem tekstu: apelant), koji zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske, Sjedište zamjenika pravobranioca u Doboju, podnio je 19. februara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 U 007995 24 Uvp od 25. novembra 2025. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „zabranio raspolaganje parcelama k.č. br. 613/46, 613/48 i 613/40 (u daljnjem tekstu: sporne parcele), uključujući otuđenje, opterećenje, prodaju, parcelaciju ili promjenu kulture zemljišta“ do odluke Ustavnog suda o apelaciji.

2. Djelimičnim rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: RUGIP), Područna jedinica Teslić (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) od 31. januara 2023. godine usvojen je zahtjev J. R., te je utvrđeno da na spornim parcelama prestaje društvena svojina, a uspostavlja se svojina fizičkih lica, kako je pobliže označeno u rješenju. Odlučeno je da će se o zahtjevu u odnosu na druge parcele odlučiti posebnim rješenjem.

3. Rješenjem RUGIP-a od 19. jula 2023. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja.

4. Presudom Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 007995 23 U od 15. februara 2024. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja iz prethodne tačke ove odluke, a osporenom presudom Vrhovnog suda odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje prvostepene presude.

5. Sud se u obrazloženju pozvao na odredbe člana 44. Zakona o građevinskom zemljištu (u daljnjem tekstu: ZGZ). Navedenim odredbama je, u suštini, propisano da danom stupanja na snagu tog zakona (1. decembar 2006. godine) po sili zakona prestaje državno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni u skladu s regulacionim planom ako je u društveno vlasništvo prešlo na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta. U vezi s tim, sud je ukazao da su sporne parcele rješenjem Skupštine opštine Teslić od 7. jula 1980. godine izuzete iz posjeda ranijeg vlasnika Đ. R. (prednik podnosioca zahtjeva u konkretnom predmetu) u svrhu pripreme zemljišta za stambenu i komunalnu izgradnju u mjestu Banja Vrućica. Dalje, istakao je da se vještakinja građevinsko-arhitektonske struke Lj. V. u nalazu i mišljenju jasno izjasnila da na spornim parcelama nema izgrađenih objekata, tako da te parcele nisu privedene namjeni prema regulacionom planu iz 1973. i 1978. godine. Takođe, sud je naveo da apelant neosnovano navodi da se te odredbe ZGZ-a ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju na sporne parcele jer je rješenjem prvostepenog organa od 4. oktobra 2013. godine utvrđeno da je apelant njihov vlasnik. U vezi s tim, sud je obrazložio da iz izjave vještaka geodetske struke proizlazi da parcele koje su navedene u tom rješenju odgovaraju parcelama koje su nastale cijepanjem spornih parcela na više parcela u skladu sa važećim regulacionim planom, pa je u skladu s tim i doneseno djelimično prvostepeno rješenje. Konačno, sud je naveo da apelantovi navodi da je za izuzeto zemljište isplaćena naknada nisu od uticaja na odluku u ovom postupku, imajući u vidu da ne samo da ta naknada nije preuzeta iz depozita Osnovnog suda u Tesliću, nego se o isplati naknade za izuzeto zemljište ne može raspravljati u ovom postupku.

6. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav (1) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant navodi da „postoji neposredna opasnost da bi tuženi ili treća lica promjenom faktičkog i pravnog stanja onemogućili izvršenje buduće odluke suda i nanijeli nenadoknadivu štetu podnosiocu apelacije“, ali te navode ne obrazlaže.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra da treba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud ukazuje da se argumentacija iz zahtjeva za donošenje privremene mjere u suštini odnosi na meritum predmeta i na apelantov navod da bi mu izvršenjem rješenja prvostepenog organa bila nanesena šteta, a taj navod apelant nije obrazložio. Stoga Ustavni sud smatra da nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako je to propisanom odredbama člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu navedenog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu ove apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-654/26 (Grad Teslić) | Sudska praksa | Aktio