Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3683/25 (Digitel Telekom d.o.o. Gradačac)
Odluka donesena 16. 04. 2026.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršni postupak
- Nenadležnost za odlučivanje
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Proporcionalnost
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3683/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 04. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 16. aprila 2026. godine, u predmetu broj AP-3683/25, rješavajući apelaciju koju je podnio „Digitel Telekom“ d.o.o. Gradačac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. a) i h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana
58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Digitel Telekom“ d.o.o. Gradačac protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 I 076897 25 Gž od 14. novembra 2025. godine i zbog dužine trajanja izvršnog postupka u pogledu navoda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Digitel Telekom“ d.o.o. Gradačac protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 I 076897 25 Gž od 14. novembra 2025. godine u pogledu navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Digitel Telekom“ d.o.o. Gradačac protiv Obavijesti Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, Ureda disciplinskog tužioca, broj UDT DI 015183 25 od 28. januara 2026. godine zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. „Digitel Telekom“ d.o.o. Gradačac (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 4. augusta 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 28 0 I 076897 21 I od 3. oktobra 2023. i 15. jula 2025. godine i zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
2. Apelant je podneskom od 16. decembra 2025. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio i osporio Rješenje Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 I 076897 25 Gž od 14. novembra 2025. godine. Ujedno, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu da odmah obustavi izvršne radnje u predmetu broj 28 0 I 076897 21 I dok se ne odluči o meritumu apelacije. Osim toga, apelant je tražio da Ustavni sud „zabrani raspolaganje novčanim sredstvima i daljnji prijenos spornog iznosa koji je predmet naplate, naloži bankama da obustave prijenos i dostavu izvoda, naloži svim bankama uključenim u izvršenje da u roku od sedam dana obustave sve prijenose i dostave detaljne izvode transakcija vezanih za predmet, privremeno stavi sporni iznos pod sudski nadzor/depozit, naloži Općinskom i Kantonalnom sudu dostavljanje kompletnog spisa, naloži forenzičku provjeru autentičnosti spisa te naloži sudu da obavijesti sve relevantne strane banke o privremenim mjerama i dostavi evidenciju o svim izvršenim radnjama“.
3. Apelant je podneskom od 5. februara 2026. godine dopunio apelaciju tako što je obavijestio sud o preduzetim radnjama usmjerenim na podnošenje pritužbi na sudije koje su učestvovale u donošenju rješenja Kantonalnog suda, kao i o ishodu tog postupka. Apelant je u dopuni dostavio i osporio obavijest VSTV-a, Ureda disciplinskog tužioca, broj UDT DI 015183 25 od 28. januara 2026. godine.
Uvodne napomene
4. Presudom Općinskog suda djelimično je usvojen tužbeni zahtjev tužioca F. B. i obavezan je apelant da mu isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. januara 1992. godine pa do konačne isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.
5. Presudom Kantonalnog suda uvažena je tužiočeva žalba i prvostepena presuda je preinačena tako što se apelant obavezuje da tužiocu isplati određeni novčani iznos s kamatom počevši od 1. januara 1992. godine do 1. aprila 1996. godine, po stopi koju su poslovne banke u mjestu ispunjenja plaćale na devizne štedne uloge po viđenju za DEM (domicilna kamata), te od 1. aprila 1996. godine pa do isplate zakonsku zateznu kamatu. Ujedno, apelant je obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka.
Izvršni postupak
6. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda od 14. marta 2003. godine određeno je izvršenje na osnovu presude Općinskog suda, koja je preinačena presudom Kantonalnog suda, radi naplate novčanog potraživanja F. B. (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), izvršenjem na apelantovim novčanim sredstvima.
7. Tražilac izvršenja je povukao prijedlog za izvršenje u dijelu naplate glavnog duga i troškova parničnog postupka jer je taj dug u međuvremenu plaćen, dok je ostao pri prijedlogu za izvršenje za naplatu zakonskih zateznih kamata.
8. Zaključkom Općinskog suda od 30. maja 2023. godine sud je pozvao tražioca izvršenja da u ostavljenom roku dostavi sudu tačan obračun kamata na iznos glavnog duga.
9. Rješenjem Općinskog suda od 3. oktobra 2023. godine obustavljen je izvršni postupak i ukinute su sve provedene izvršne radnje. Općinski sud je obrazložio da tražilac izvršenja nije postupio po navedenom zaključku.
10. Rješenjem od 15. jula 2025. godine usvojen je prigovor tražioca izvršenja, rješenje o obustavi izvršnog postupka je stavljeno van snage i odlučeno je da se izvršni postupak nastavlja. Ujedno je odbijen apelantov prijedlog za donošenje protivizvršenja u tom postupku.
11. Rješenjem Kantonalnog suda odbijena je apelantova žalba i potvrđeno je prvostepeno rješenje.
12. Kantonalni sud je ukazao da je rješenje o izvršenju prethodno dostavljeno banci u kojoj apelant ima otvoren račun i da je stoga banka u obavezi da obračuna zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga, te da stoga nije bilo osnova da sud poziva tražioca izvršenja da dostavi tačan obračun. Nadalje, Kantonalni sud je ukazao da su neprihvatljivi apelantovi žalbeni navodi da izvršna isprava na osnovu koje je dozvoljeno izvršenje ne postoji. Naime, sud je ukazao da iz sadržaja spisa slijedi da je izvršenje određeno na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda, koja je preinačena presudom Kantonalnog suda kojom je apelant obavezan na novčano plaćanje tražiocu izvršenja. Apelant ničim nije dokazao da je navedena presuda kao izvršna isprava izgubila svoju djelotvornost i da više ne postoji osnov za vođenje izvršnog postupka. Suprotno apelantovim žalbenim navodima, pravilno je prvostepeni sud odbio apelantov prijedlog za donošenje rješenja o protivizvršenju. U vezi s tim, sud je ukazao da apelant ničim nije dokazao da je izvršna isprava na osnovu koje je određeno izvršenje i naplaćen glavni dug od apelanta ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez djelovanja, da je rješenje o izvršenju pravosnažno ukinuto ili preinačeno ili da je tokom izvršnog postupka namirio tražiocu izvršenja potraživanje mimo suda, u smislu člana 54. stav (1) Zakona o izvršnom postupku.
Postupak po pritužbi VSTV-a
13. Apelant je 15. decembra 2025. godine podnio pritužbu VSTV-u, Uredu disciplinskog tužioca, protiv sudija koje su donijele osporeno rješenje Kantonalnog suda. Obaviješću VSTV-a, Ureda disciplinskog tužioca, od 28. januara 2026. godine odbačena je apelantova pritužba primjenom odredbi člana 82. stav (1) tačka e) Poslovnika VSTVBiH. U obavijesti je navedeno da Ured disciplinskog tužioca nema ovlasti da cijeni dokaze u konkretnom predmetu, utvrđuje činjenice ili utječe na sudije u pogledu primjene zakonskih odredbi, u smislu člana 87. stav 81). Zakona o
VSTVBiH.
14. Apelant tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na učinkovit pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno primijenili relevantne propise. U opširnoj apelaciji i dopunama apelacije apelant, u suštini, problematizira pravosnažnu sudsku odluku na osnovu koje je pokrenut izvršni postupak. Posljedično tome, smatra da nije pravilan ni izvršni postupak. Apelant ističe da su sve novčane tražbine koje su, do tada, namirene tokom izvršnog postupka namirene bez valjane izvršne isprave. Naposljetku, apelant se žali na dužinu trajanja izvršnog postupka i traži isplatu naknade nematerijalne štete.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. a) i h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.
16. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. Član 18. stav (3) tač. a) i h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom; (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.a)Nenadležnost Ustavnog suda u pogledu obavijesti VSTV-a, Ureda disciplinskog tužioca
18. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj „Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini“.
19. Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o apelantovoj apelaciji u dijelu kojim je osporio obavijest VSTV-a, Ureda disciplinskog tužioca, koji nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini, odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-5489/15 od 6. decembra 2016. godine i Odluka dopustivosti broj AP-1380/16 od 7. marta 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke u pogledu ovog dijela apelacije.
Ratione materiae u pogledu navoda o povredi prava na pravično suđenje
21. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno osoba protiv koje se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
22. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Kantonalnog suda se odlučivalo o žalbi koju je podnio apelant kao izvršenik u izvršnom postupku protiv rješenja kojim je odlučeno da se izvršni postupak nastavlja, a sve u izvršnom postupku pokrenutom na osnovu izvršne isprave. Ustavni sud ukazuje da u tom postupku nisu utvrđivana apelantova „nova građanska prava ili obaveze“, već da su ona utvrđena izvršnom ispravom na osnovu koje je i pokrenut izvršni postupak. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelant ne uživa zaštitu i jamstva iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa je apelacija u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.b)U odnosu na navode o povredi prava na imovinu
23. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
24. U vezi s navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o miješanju u apelantovo pravo na imovinu koje je propisano „zakonom“ i koje služi zakonitom cilju u javnom interesu, a to je provođenje postupka prinudnog namirenja potraživanja na osnovu izvršne isprave u situaciji kad izvršenik dobrovoljno ne ispuni utvrđenu obavezu. Pri tom, Ustavni sud ne zapaža bilo kakve razloge zbog kojih bi navedena odluka predstavljala neproporcionalno miješanje u apelantovo pravo na imovinu, odnosno predstavljala prevelik teret. Također, Ustavni sud podsjeća da postoji nesumnjiva obaveza izvršenja obaveza utvrđenih izvršnom ispravom, te da se samo paušalnim pozivanjem na pravo na imovinu takva obaveza ne može izbjeći. Stoga, Ustavni sud smatra da ništa ne ukazuje da je osporenom odlukom na apelanta stavljen neproporcionalno težak teret. Stoga su i ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
25. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. a) i h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman