Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3981/23 (E. A.)

Odluka donesena 02. 07. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3981/23

Apelacija

Odluka o meritumu

02. 07. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3981/23, rješavajući apelaciju Emine Alispahić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 2. jula 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Emine Alispahić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog prekomjerne dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 I 354544 20 Gž od 13. juna 2023. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke Emini Alispahić isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Emine Alispahić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 I 354544 20 Gž od 13. juna 2023. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Emina Alispahić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banovića podnijela je 7. septembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 I 354544 20 Gž od 13. juna 2023. godine.

2. Apelantica je 12. juna 2025. godine dopunila apelaciju tako što je predložila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi zabranio Kantonalnom pravobranilaštvu Tuzla (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) da traži prinudno izvršenje apelacijom osporenog rješenja Kantonalnog suda i kojom bi zabranio Općinskom sudu u Banovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) da provede to rješenje po prijedlogu Pravobranilaštva do donošenja odluke Ustavnog suda po podnesenoj apelaciji.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda, te Tuzlanskog kantona – Ministarstvo za boračka pitanja Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 3. i 7. aprila 2025. godine da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju, koji su 28. aprila 2025. godine dostavljeni apelantici na izjašnjenje.

4. Apelantica je izjašnjenje na odgovore dostavila 6. maja 2025. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je 6. marta 2019. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika, na osnovu Presude Kantonalnog suda broj 03 0 U 015181 16 U od 13. oktobra 2016. godine, radi naplate potraživanja na ime duga po osnovu odobrenih bespovratnih finansijskih sredstava na ime pomoći u rješavanju stambenih potreba. Općinski sud je 1. aprila 2019. godine donio predloženo rješenje o izvršenju, protiv kojeg je izvršenik 9. aprila 2019. godine izjavio prigovor. Izvršenik je za sastavljanje prigovora zatražio naknadu troškova u određenom novčanom iznosu. Apelantica je sudu dostavila odgovor na izvršenikov prigovor ističući da je on neosnovan. Dalje slijedi da je apelantica s Općinom Banovići (u daljnjem tekstu: Općina) 12. aprila 2019. godine zaključila ugovor o isplati novčanih sredstava koja su joj dosuđena navedenom presudom Kantonalnog suda. Nakon toga, apelantica je podneskom od 5. juna 2019. godine Općinskom sudu predložila da se izvršenje odloži do 31. decembra 2019. godine jer joj je Općina isplatila dio duga koji ona potražuje od izvršenika na osnovu navedene presude Kantonalnog suda. Općinski sud je rješenjem od 19. septembra 2019. godine odložio izvršenje na način kako je to apelantica zatražila podneskom. Međutim, protiv tog rješenja izvršenik je 2. oktobra 2019. godine izjavio prigovor te je zatražio naknadu troškova za njegovo sastavljanje u određenom novčanom iznosu. Dalje slijedi da je apelantica podneskom od 27. decembra 2019. godine obavijestila sud da povlači prijedlog za izvršenje jer je Općina u cijelosti izmirila njeno potraživanje. Općinski sud je rješenjem od 30. januara 2020. godine obustavio izvršenje u toj pravnoj stvari i ukinuo sve provedene izvršne radnje. Međutim, protiv tog rješenja izvršenik je izjavio prigovor u kojem je naveo da je Općinski sud dužan da odluči o troškovima postupka.

7. Općinski sud je rješenjem od 21. aprila 2020. godine, između ostalog, odbio izvršenikov zahtjev za naknadu troškova za sastavljanje prigovora.

8. Općinski sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da u toku postupka nije odlučio o osnovanosti prigovora koje je izvršenik izjavio protiv rješenja o izvršenju i rješenja o odlaganju izvršenja, te da to nije moguće u fazi postupka kada je doneseno rješenje o obustavi izvršnog postupka. Imajući u vidu navedeno, istakao je da se izvršeniku ne mogu dosuditi troškovi za sastavljanje prigovora prema postignutom uspjehu podnesenog pravnog lijeka jer nema odluke suda po izjavljenim prigovorima.

9. Rješenjem Kantonalnog suda, u dijelu koji apelantica osporava apelacijom, izvršenikova žalba je uvažena, prvostepeno rješenje preinačeno tako što je apelantica obavezana da izvršeniku nadoknadi troškove postupka za sastavljanje prigovora izjavljenih protiv rješenja o izvršenju i rješenja o odlaganju izvršenja, u iznosu preciznije navedenom u izreci rješenja.

10. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da se ne može prihvatiti stav Općinskog suda da izvršeniku ne pripadaju troškovi za sastavljanje prigovora jer o njihovoj osnovanosti prvostepeni sud nije odlučio prije donošenja rješenja o obustavi postupka. U vezi s tim, ukazao je da je odredbom člana 16. stav (5) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da je tražilac izvršenja dužan izvršeniku nadoknaditi neosnovano prouzrokovane troškove, te da je stavom (6) istog člana propisano da se zahtjev za naknadu troškova podnosi najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka postupka. Imajući u vidu da je izvršenik u roku propisanom odredbom članom 16. stav (6) ZIP-a podnio zahtjev za naknadu troškova postupka, ukazao je da postoji apelanticina obaveza da mu nadoknadi neosnovano prouzrokovane troškove, nezavisno od toga što je do obustave postupka, na apelanticin prijedlog, došlo prije nego što je prvostepeni sud odlučio o izjavljenim prigovorima. Dalje je naveo da je cijeneći osnovanost izvršenikovog zahtjeva za naknadu troškova postupka imao u vidu da je izvršenik uz prigovor koji je izjavio protiv rješenja o izvršenju dostavio dokaz da je apelantica na osnovu iste presude Kantonalnog suda ranije podnosila prijedlog za izvršenje, te da je taj postupak okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 I 290945 17 Gži od 24. augusta 2018. godine. U vezi s tim, ukazao je da su redovni sudovi u tom postupku utvrdili da presuda na osnovu koje je pokrenut izvršni postupak nema podobnost izvršne isprave iz člana 23. stav (2) ZIP-a, čije bi se izvršenje moglo ostvariti u sudskom izvršnom postupku. U vezi s tim, ukazao je da su utvrdili da je ta presuda donesena u upravnom sporu i da glasi na ispunjenje novčane obaveze u određenom iznosu, za rješavanje apelanticinih stambenih potreba, te da će se isplata određenog novčanog iznosa realizirati pod uvjetima, na način i u rokovima koji su predviđeni odredbama čl. 39–42. Uredbe o utvrđivanju uvjeta, kriterija i postupka za odobravanje finansijskih sredstava za pomoć u rješavanju stambenih potreba branilaca i članova njihovih porodica. Sud je detaljno naveo uvjete koje je apelantica trebala da ispuni, te dokumentaciju koju je nadležnom organu trebala da dostavi kako bi joj se u skladu s navedenom uredbom mogla isplatiti novčana potraživanja. Također je naveo način na koji će se apelantici ta novčana sredstva isplatiti kada se utvrdi da je ispunila propisane uvjete. Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da je apelantica prethodni i konkretni izvršni postupak pokrenula na osnovu iste presude, koja nema podobnost izvršne isprave iz člana 23. stav (2) ZIP-a, o čemu je zauzet isti stav i u pravosnažno okončanom ranije vođenom izvršnom postupku, sud je zaključio da je apelantica izvršeniku neosnovano prouzrokovala troškove tog postupka. Imajući to u vidu, zaključio je da je apelantica u obavezi da te troškove nadoknadi izvršeniku, u smislu odredbe člana 16. stav (5) ZIP-a.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

11. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“ i pravo na pristup sudu, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica navodi da ju je Kantonalni sud pogrešno obavezao da izvršeniku nadoknadi troškove za sastavljanje prigovora jer ti troškovi nisu bili potrebni da bi se provelo izvršenje u konkretnom slučaju. Dalje navodi da je postupak pokrenula na osnovu pravosnažne i izvršne isprave, te da je neosnovan stav Kantonalnog suda da presuda na osnovu koje je pokrenula izvršni postupak ne predstavlja izvršnu ispravu u smislu odredbi ZIP-a. Konačno, smatra da je postupak dugo trajao te traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM. b)Odgovori na apelaciju

12. Redovni sudovi su naveli da u postupku u kojem je donesena osporena odluka nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva. Osim toga, u odnosu na navode o dužini trajanja postupka, Općinski sud je naveo da je odluku donio u razumnom roku. Kantonalni sud je naveo da na građanskom referatu ima veliki broj neriješenih starih predmeta, a što je rezultat nedovoljnog broja sudija i kontinuiranog priliva predmeta radi odlučivanja o žalbama. Također, Kantonalni sud je naveo da predmete rješava u skladu s Planom rješavanja starih predmeta, te da je u skladu s tim donio odluku u konkretnom predmetu.

13. Izvršenik je naveo da apelantici nije dao povoda da ponovo podnese prijedlog za izvršenje na osnovu iste isprave. Dalje je naveo da je zakonska obaveza suda i stranaka u izvršnom postupku da se postupak provede sa što manje troškova i da pri tome onemoguće svaku zloupotrebu prava u postupku. Smatra da je apelantica kao stranka koja se savjesno ne koristi svojim pravima dužna, u skladu s odredbom člana 16. stav (5) ZIP-a, nadoknaditi neosnovano prouzrokovane troškove postupka. Također smatra da je sud dužan da odluči o svim troškovima postupka. Imajući to u vidu, smatra da osporenom odlukom nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva te predlaže da se apelacija odbaci kao nedopuštena ili odbije kao neosnovana.c)Izjašnjenje na odgovore

14. Apelantica je ponovila navode iz apelacije, ukazujući da osporena odluka Kantonalnog suda nije pravilna i zakonita.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH, 25/20 – odluka USBiH i 19/25)

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH), koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 16. st. (5) i (6)

Troškovi postupka (5) Tražilac izvršenja dužan je izvršeniku nadoknaditi neosnovano prouzrokovane troškove. (6) Zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka postupka. Član 21. stav (1)

Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

Član 23.

Izvršna isprava (1) Izvršne isprave su: 1) izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje; 2) izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drukčije određeno, 3) izvršna notarska isprava; 4) druge isprave koje su zakonom određene kao izvršne isprave. (2) Pod izvršnom ispravom iz stava 1. ovog člana smatra se svaka takva isprava donesena u Bosni i Hercegovini..

16. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi: Član 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost i meritum

17. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana, u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

18. Apelantica ukazuje da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“ i pravo na pristup sudu, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

U odnosu na osporenu odluku

21. Ustavni sud, prije svega, zapaža da apelantica u apelaciji paušalno navodi da joj je povrijeđeno pravo na pristup sudu, odnosno da te navode nije obrazlagala, pa se Ustavni sud neće upuštati u njihovu ocjenu.

22. Apelantica smatra da je Kantonalni sud u konkretnom slučaju proizvoljno utvrdio činjenično stanje i primijenio relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

23. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke, uz pozivanje na relevantne odredbe ZIP-a, dao detaljne, jasne i relevantne razloge za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud obrazložio da je apelantica izvršeniku neosnovano prouzrokovala troškove postupka jer ga je ponovo pokrenula na osnovu iste presude Kantonalnog suda za koju se u ranije vođenom i pravosnažno okončanom izvršnom postupku utvrdilo da ne predstavlja izvršnu ispravu, u smislu odredbe člana 23. stav (2) ZIP-a (vidi činjenični dio ove odluke). Imajući to u vidu, te ukazujući na sadržaj odredbe člana 16. stav (5) ZIP-a, Kantonalni sud je obavezao apelanticu da izvršeniku nadoknadi troškove postupka. Imajući u vidu navedeno, te sadržaj relevantne odredbe ZIP-a, Ustavni sud u obrazloženju osporene odluke ne zapaža bilo kakvu proizvoljnost.

24. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da osporenom odlukom nije prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

U odnosu na suđenje u razumnom roku

25. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26, i Stojanović i Jusufović protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 16. decembra 2021. godine, stav 7).

26. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je postupak trajao od podnošenja prijedloga za izvršenje 6. marta 2019. godine do donošenja rješenja Kantonalnog suda 13. juna 2023. godine, tj. četiri godine i tri mjeseca. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud rješenjem od 19. septembra 2019. godine izvršenje odložio do 31. decembra 2019. godine, tj. oko tri mjeseca. Dakle, u konkretnom slučaju relevantan period koji će Ustavni sud cijeniti je četiri godine.

27. Ustavni sud zapaža da se radilo o izvršnom postupku, koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo raspraviti, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom postupku. Također, Ustavni sud smatra da apelantica svojim postupcima nije u značajnoj mjeri utjecala na dužinu trajanja postupka.

28. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Općinskim sudom trajao deset mjeseci, te da je Općinski sud u tom periodu donio ukupno četiri odluke (rješenje o izvršenju, rješenje o odlaganju izvršenja, rješenje o obustavi postupka, rješenje kojim je odbio izvršenikov zahtjev za naknadu troškova). Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud imao procesni propust, tj. da nije odlučio o osnovanosti prigovora koje je izjavio izvršenik protiv rješenja o izvršenju, te rješenja o odlaganju izvršenja (vidi činjenični dio ove odluke), što je utjecalo na daljnji tok konkretnog postupka. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu bio potreban period od tri godine i oko dva mjeseca da donese odluku po žalbi, a u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da ima veliki broj predmeta, te da je odluku u konkretnom postupku donio u skladu s Planom rješavanja starih predmeta. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u toj oblasti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2395/15 od 10. maja 2017. godine, tač. 42, 51. i 52, i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da dužina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

29. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

30. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–34), Ustavni sud smatra da, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantici treba isplatiti iznos od 500,00 KM. Tu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostala prava

31. Apelantica ukazuje i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantica tvrdnje o povredi tog prava, u suštini, zasniva na istim navodima koje je istakla u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već razmotrio u prethodnim tačkama ove odluke. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelanticino pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

32. Osim toga, apelantica se pozvala i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da član 14. Evropske konvencije nije nezavisan nego ima važnu ulogu u nadopunjavanju ostalih odredbi Evropske konvencije i njenih protokola (vidi Evropski sud, Oreščanin protiv Hrvatske, odluka od 7. februara 2023. godine, predstavke br. 19544/15 i 44792/16, tačka 21). Imajući u vidu prethodna razmatranja Ustavnog suda, kao i činjenicu da apelantica nije dostavila bilo kakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerovatnim da je u postupku diskriminirana po nekom od zabranjenih osnova u vezi s uživanjem prava iz Evropske konvencije, niti to proizlazi iz predočenih dokumenata, Ustavni sud te navode neće razmatrati.

VII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije imajući u vidu da je izvršni postupak, koji je po zakonu hitne prirode, u relevantnom periodu trajao četiri godine, od čega pred Kantonalnim sudom tri godine i oko dva mjeseca, a u odgovoru na apelaciju taj sud nije ponudio prihvatljive razloge za takvo prolongiranje donošenja odluke.

34. Ustavni sud, dalje, zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje u situaciji kada je Kantonalni sud u osporenoj odluci dao jasne i zadovoljavajuće razloge za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

35. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3981/23 (E. A.) | Sudska praksa | Aktio