Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5209/25 (A. T. i drugi)
Odluka donesena 16. 04. 2026.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5209/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 04. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 16. aprila 2026. godine, u predmetu broj AP-5209/25, rješavajući apelacije koje su podnijeli Alen Teskeredžić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Alen Teskeredžić, Emir Teskeredžić, Danijela Teskeredžić-
Bayraktar, Amira Teskeredžić-Mittermaier, Aida Teskeredžić-
Pašalić, Vesna Teskeredžić-Mamula, Fahrudin Teskeredžić, Armin Teskeredžić, Emin Teskeredžić, Bisera Teskeredžić-Vrabec, Mirha Teskeredžić i Ferida Teskeredžić-Merkez protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0010165 25 od 2. oktobra 2025. godine i
Darko Popović protiv Rješenjā Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTPR 0002679 25, broj T12 0 KTP 0002713 25, broj T12 0 KTP 0002685 25, broj T12 0 KTP 0002690 25 i broj T12 0 KTP 0002689 25 sva od 11. novembra 2025. godine, te broj T12 0 KTP 0002746 25 od 4. decembar 2025. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-5209/25
1. Alen Teskeredžić, Emir Teskeredžić, Danijela Teskeredžić-Bayraktar, Amira Teskeredžić-
Mittermaier, Aida Teskeredžić-Pašalić, Vesna Teskeredžić-Mamula, Fahrudin Teskeredžić, Armin Teskeredžić, Emin Teskeredžić, Bisera Teskeredžić-Vrabec, Mirha Teskeredžić i Ferida Teskeredžić-
Merkez (u daljnjem tekstu: apelanti), koju zastupa Adil Lozo advokat iz Advokatskog društva "Adil Lozo i drugi" d.o.o. Travnik, podnijeli su 3. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 0010165 25 od 2. oktobra 2025. godine.
2. Naredbom Kantonalnog tužilaštva Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) od 26. marta 2025. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv dva prijavljena fizička lica, po prijavi apelanata protiv njih, jer ne postoje osnovi sumnje da su počinili krivično djelo. Rješenjem Kantonalnog tužilaštva od 22. maja 2025. godine odbijena je kao neosnovana pritužba podnesena na navedenu naredbu o neprovođenju istrage. Osporenim rješenjem Federalnog tužilaštva od 2. oktobra 2025. godine odbijena je kao neosnovana pritužba protiv navedenih odluka Kantonalnog tužilaštva, te je utvrđeno da su naredba od 26. marta 2025. godine i rješenje od 22. maja 2025. godine pravilne i zakonite.
AP-202/26
3. Darko Popović iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 16. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republičko javno tužilaštvo) broj T12 0 KTPR 0002679 25 od 11. novembra 2025. godine.
4. Naredbom Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) od 3. jula 2025. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv prijavljenog fizičkog lica i protiv odgovornog lica u pravnom licu, po apelantovoj prijavi podnesenoj protiv njih, jer je nastupila relativna zastara krivičnog gonjenja prije podnošenja prijave za jedno djelo, a u dijelu prijave drugog krivičnog djela, jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. Rješenjem Okružnog tužilaštva od 9. septembra 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba podnesena na navedenu naredbu o neprovođenju istrage. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 11. novembra 2025. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen protiv navedenog rješenja Okružnog tužilaštva.
AP-203/26
5. Apelant je podnio 16. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTP 0002713 25 od 11. novembra 2025. godine.
6. Naredbom Republičkog javnog tužilaštva od 7. oktobra 2025. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv tri prijavljena fizička lica, po apelantovoj prijavi podnesenoj protiv njih, jer ne postoje osnovi sumnje da su učinila krivično djelo. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 11. novembra 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba podnesena na navedenu naredbu o neprovođenju istrage.
AP-205/26
7. Apelant je podnio 16. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTP 0002685 25 od 11. novembra 2025. godine.
8. Naredbom Republičkog javnog tužilaštva od 16. septembra 2025. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv prijavljenog fizičkog lica, po apelantovoj prijavi podnesenoj protiv njega, jer ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena učinila krivično djelo. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 11. novembra 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba podnesena na navedenu naredbu o neprovođenju istrage.
AP-207/26
9. Apelant je podnio je 19. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTP 0002690 25 od 11. novembra 2025. godine.
10. Naredbom Republičkog javnog tužilaštva od 25. septembra 2025. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv prijavljenog suda, po apelantovoj prijavi podnesenoj protiv njega, jer postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 11. novembra 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba podnesena na navedenu naredbu o neprovođenju istrage.
AP-280/26
11. Apelant je podnio 24. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTP 0002689 25 od 11. novembra 2025. godine.
12. Naredbom Republičkog javnog tužilaštva od 25. septembra 2025. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv više prijavljenih lica, po apelantovoj prijavi podnesenoj protiv njih, jer ne postoje osnovi sumnje da su prijavljena lica učinila krivično djelo. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 11. novembra 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba podnesena na navedenu naredbu o neprovođenju istrage. AP-451/26
13. Apelant je podnio 5. februara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTP 0002746 25 od 4. decembra 2025. godine.
14. Naredbom Republičkog javnog tužilaštva od 5. novembra 2025. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv prijavljenog fizičkog lica, po apelantovoj prijavi podnesenoj protiv njega, jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 4. decembra 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba podnesena na navedenu naredbu o neprovođenju istrage.
Spajanje predmeta
15. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-5209/25.
Apelacioni navodi
16. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelant u apelacijama br. AP-202/26, AP-203/26, AP-205/26, AP-207/26, AP-280/26 i AP-451/26 se poziva i na povredu prava lica da ne bude podvrgnuto mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije.
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacijā Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
18. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
20. Razmatrajući pitanje da li su u konkretnim slučajevima na apelante primjenjive garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se postupci, u kojima su donesene osporene odluke, odnose na „osnovanost krivične optužbe“ protiv trećeg lica, u kojima se apelanti pojavljuju u svojstvu podnosilaca krivične prijave. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“, zato što se samo takvo lice može smatrati „žrtvom“ u smislu tog člana. Obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja navedenog člana 6. (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluke o dopustivosti br. AP-19/02 od 17. marta 2004. godine, AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine i AP-3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
21. U vezi sa apelantovim navodima u apelacijama br. AP-202/26, AP-203/26, AP-205/26, AP-
207/26, AP-280/26 i AP-451/26 o povredi prava lica da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, Ustavni sud najprije ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi naveo da član 3. Evropske konvencije štiti neke od osnovnih vrijednosti demokratskog društva. To je jedno od „apsolutnih prava“ Evropske konvencije, od čijeg poštovanja države nikada ne mogu odstupati, čak ni u periodu rata. U vezi procesnih garancija člana 3. Evropske konvencije, zabrana mučenja i nečovječnog postupanja nameće državi obavezu da efikasno istraži sve tvrdnje o takvom postupanju i da, prema potrebi, krivično goni navodne počinioce. Međutim, Ustavni sud, u okolnostima konkretnog slučaja smatra kako se navodi iz apelacija ni na koji način ne mogu dovesti u vezu sa povredom navedenog prava, naročito u odnosu na konkretne postupke u kojima je odlučeno da se protiv prijavljenih lica neće provoditi istrage zbog krivičnih djela za koja ih je apelant prijavio. Stoga, apelantovi navodi ne ulaze u opseg člana 3. Evropske konvencije, pa su njegove apelacije i u ovom dijelu ratione materiaeinkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-
1102/22 od 6. jula 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
22. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman