Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-95/25 (J. P. i drugi)
Odluka donesena 16. 04. 2026.
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-95/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 04. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 16. aprila 2026. godine, u predmetu broj AP-95/25, rješavajući apelacije koje su podnijeli Jasmin Perenda i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Jasmin Perenda protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 09 0 U 037473 24 Uvp 2 od 16. oktobra 2024. godine;
D. P. protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 298054 24 Gž od 22. januara 2025. godine;
„Gulf Real Estate“ d.o.o. Sarajevo protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 045549 24 Uvp od 10. aprila 2025. godine i
G. B. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 V 254657 25 Gži 2 od 10. septembra 2025. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-95/25
1. Jasmin Perenda (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatsko društvo Marić&Co d.o.o. Sarajevo, podnio je 9. januara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 037473 24 Uvp 2 od 16. oktobra 2024. godine.
2. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Vrhovnog suda, odbijen je apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje. U obrazloženju osporenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da je apelant podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje pravnog lijeka. U vezi s tim, ukazao je da je odredbom člana 328. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje neke radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njen prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u pređašnje stanje) ako ocijeni da je do propuštanja došlo usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći. Slijedom navedenog, Vrhovni sud je ukazao da činjenica da je apelantov punomoćnik „izgubio iz vida da mjesec februar konkretne godine ima 29, a ne 28 dana“ nije opravdan razlog koji se nije mogao predvidjeti ili izbjeći, u smislu navedene zakonske odredbe.
2.AP-1435/25 i AP-2353/25
3. D. P. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Violeta Popović advokat iz Banjaluke, podnio je 2. aprila 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 298054 24 Gž od 22. januara 2025. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-1435/25. Apelant je 26. maja 2025. godine podnio novu apelaciju Ustavnom sudu protiv navedenog rješenja Okružnog suda. Apelacija je zavedena pod brojem AP-2353/25.
4. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Okružnog suda, odbijen je apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje. U obrazloženju osporenog rješenja, Okružni sud je naveo da je apelant podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje zbog propuštanja roka za uređenje tužbe koja mu je vraćena radi ispravke i dopune. Naime, Okružni sud je naveo da je apelantu 7. februara i 25. jula 2019. godine pokušano lično dostavljanje rješenja od 6. februara i 23. jula 2019. godine, te kako nije bio na adresi ostavljeno mu je pismeno obavještenje za preuzimanje pismena, a pismeno vraćeno sudu. U vezi s tim, Okružni sud je ukazao da je prvostepeni sud postupio u skladu sa odredbom člana 347. stav (3) u vezi sa odredbama čl. 345. i 346. ZPP, čime su navedena pismena uredno uručena apelantu, te kako je apelant propustio da uredi tužbu u propisanom roku, time je nastupila prekluzija izvršenja te radnje. Slijedom navedenog, Okružni sud je ukazao da apelant nije dokazao da je propuštanje navedene procesne radnje bilo opravdano, uzrokovano uzrocima koji se nisu mogli predvidjeti ili izbjeći, te je sud shodno odredbi člana 328. stav (1) ZPP odlučio kao u izreci osporenog rješenja.
3. AP-1853/25
5. „Gulf Real Estate“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Tarik Potogija advokat iz Sarajeva, podnio je 25. aprila 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 045549 24 Uvp od 10. aprila 2025. godine.
6. U postupku, u kojem je donesena Presuda Suda BiH od 10. aprila 2025. godine, odbijen je apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje. U obrazloženju osporene presude, Sud BiH je naveo da je Presudom tog suda od 28. oktobra 2024. godine odbijena kao neosnovana apelantova tužba izjavljena protiv rješenja tužene (Uprave za indirektno oporezivanje) od 26. marta 2023. godine kojim je potvrđen njen zaključak od 24. februara 2023. godine (kojim je odbijen apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje žalbe). U vezi s tim, Sud BiH je naveo da je prvostepeno rješenje tužene od 6. januara 2023. godine, kojim je apelantu utvrđen određeni razrez indirektnog poreza, neposredno uručeno apelantu 10. januara 2023. godine, koji je to rješenje potpisao i ovjerio pečatom. Takođe, ukazao je da apelantov punomoćnik ničim nije dokazao da je bio njegov punomoćnik i u toku prvostepenog postupka i da je konkretno rješenje trebalo biti njemu dostavljeno. Osim toga, naveo je da je apelant tuženoj neposredno podnio žalbu na rješenje kojim mu je utvrđen razrez indirektnog poreza nakon isteka roka propisanog odredbom člana 136. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja. Slijedom navedenog, Sud BiH je ukazao da su razlozi zbog kojih apelant traži povrat u pređašnje stanje subjektivne, a ne objektivne prirode, odnosno da je do kašnjenja u izjavljivanju žalbe došlo zbog apelantovog propusta, a ne nepredviđenih okolnosti, te su time nižestepeni organi pravilno postupili kada su odbili njegov zahtjev za povrat u pređašnje stanje shodno odredbi člana 95. stav (1) Zakona o upravnom postupku.
4. AP-5049/25
7. G. B. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Grabovac i Vegar iz Mostara, podnio je 24. novembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 V 254657 25 Gži 2 od 10. septembra 2025. godine.
8. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Kantonalnog suda, u dijelu koji apelant osporava apelacijom, odbačen je njegov prijedlog za povrat u pređašnje stanje. U obrazloženju osporenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da je apelant podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje zbog propuštanja roka za izjavljivanje žalbe na rješenje prvostepenog suda od 17. maja 2023. godine. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je apelant 9. marta 2023. godine zaprimio rješenje o izvršenju od 7. marta 2023. godine, na koji je njegova tadašnja punomoćnica izjavila prigovor. Dalje, naveo je da apelant protiv rješenja od 17. maja 2023. godine, kojim je odbijen navedeni prigovor, a koji je njegova tadašnja punomoćnica zaprimila 26. maja 2023. godine, nije izjavio žalbu. Takođe, ukazao je da je apelant navedenoj punomoćnici otkazao punomoć za zastupanje 2. septembra 2024. godine, što ukazuje da ga je zastupala ovlaštena punomoćnica, te da je bio upoznat da se vodi konkretni izvršni postupak. Osim toga, apelant je 30. avgusta 2024. godine podneskom tražio izdavanje jedinstvenog pristupnog koda za konkretni predmet, koji mu je istog dana i izdat, te je od tog dana imao mogućnost uvida u sve poduzete radnje od kada je počeo teći rok za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje (pod uslovom da ranije nije imao uvida u spis). Slijedom navedenog, Kantonalni sud je ukazao da je apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje koji je podnio 9. novembra 2024. godine neblagovremen, shodno odredbi člana 329. st. (2) i (3) ZPP.
Spajanje predmeta
9. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-95/25.
Apelacioni navodi
10. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, pojedini apelanti su se pozvali i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
8. Evropske konvencije, te povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
12. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluke redovnih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke, donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli povrat u pređašnje stanje. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u ovim slučajevima nije raspravljano o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te su stoga navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine. Takođe, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o njihovom pravu na „imovinu“ u smislu člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnim pitanjima, kako je to već navedeno (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-1007/22 od 6. jula 2022. godine i AP-
4849/25 od 19. februara 2026. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
13. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da je i navod o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, koje su istakli pojedini apelanti ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, u odnosu na navode o povredi drugih ustavnih prava, koje su pojedini apelanti istakli (vidi tačku 10. Odluke), Ustavni sud zaključuje da su i ti navodi, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman