Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4923/25 (L. D.)
Odluka donesena 16. 04. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4923/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
16. 04. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 16. aprila 2026. godine, u predmetu broj AP-4923/25, rješavajući zahtjev Ljubiše Dukića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev koji je podnio Ljubiša Dukić za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljubiša Dukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Gordana Koprivica, advokat iz Banjaluke, podnio je 12. novembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 I 107425 25 Gž od 15. septembra 2025. godine. Podneskom od 25. novembra 2025. godine apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo izvršenje koje je određeno Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 I 107425 23 I od 8. marta 2024. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Ustavni sud je odlukom odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-4923/25 od 19. februara 2026. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
3. Podneskom od 18. februara 2026. godine, koji je Ustavni sud zaprimio 20. februara 2026. godine, apelant je dostavio „Dopunu zahtjeva za donošenje privremene mjere“ u kojem je informisao Ustavni sud o novim činjenicama koje su nastupile nakon podnošenja apelacije. S obzirom na to da je dopuna stigla nakon što je Ustavni sud odlučio o zahtjevu, Ustavni sud će „Dopunu zahtjeva za privremenu mjeru“ tretirati kao novi zahtjev za donošenje privremene mjere.
4. Iz činjeničnog stanja proizlazi da je banka (tražilac izvršenja) pokrenula izvršenje protiv apelanta kao izvršenika na osnovu ugovora o hipoteci radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od preko 2.000.000,00 KM, zajedno s kamatama. Predloženo je da se izvršenje sprovede procjenom i prodajom nepokretnosti u apelantovoj svojini odnosno susvojini, što je sud prihvatio donoseći rješenje o izvršenju od 8. marta 2024. godine. Pravne lijekove koje je apelant koristio kako bi osporio rješenje o izvršenju sudovi su odbili. Apelantove ključne tvrdnje u postupku su se odnosile na to da su sudovi dozvolili predloženo izvršenje uprkos činjenici što je Osnovni sud u Banjaluci izdao privremenu mjeru kojom je tražiocu izvršenja zabranjeno da izvrši naplatu po osnovu ugovora o zasnivanju hipoteke. Sudovi su obrazložili da su tvrdnje neosnovane jer se mjera obezbjeđenja ne odnosi na naplatu izvršenja po osnovu osporenog rješenja o izvršenju.
5. Banka je podneskom od 28. oktobra 2025. godine djelimično povukla izvršenje određeno rješenjem o izvršenju od 8. marta 2024. godine u odnosu na susvojinske udjele od ½ nepokretnosti koje su pobliže označene, a koje su evidentirane u korist M. D.
6. Osnovni sud je donio Zaključak o prodaji nepokretnosti broj 72 0 I 107425 23 I od 12. februara 2026. godine. Navedenim zaključkom je određena prva prodaja usmenim javnim nadmetanjem na nepokretnostima koje su pobliže označene u zaključku, a koje se u pretežnom dijelu nalaze u apelantovoj isključivoj svojini. Zaključkom je procijenjena ukupna vrijednost predmeta izvršenja na iznos od 701.509,89 KM. Ročište za prodaju nepokretnosti zakazano je za 31. mart 2026. godine u 11.15.
7. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. U „Dopuni zahtjeva za donošenje privremene mjere“ apelant je naveo da je Osnovni sud, uprkos mjeri obezbjeđenja kojom je tražiocu izvršenja zabranjeno da izvrši naplatu po osnovu ugovora o zasnivanju hipoteke, zakazao prodaju nepokretnosti za 31. mart 2026. godine. Još je navedeno da je banka djelimično povukla izvršenje na susvojinskim dijelovima M. D., te da je neophodna intervencija Ustavnog suda budući da protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek. Apelant je ukazao na hitnost postupanja u vezi s donošenjem privremene mjere jer će, kako je naveo, nakon 31. marta 2026. godine za apelanta nastupiti nenadoknadiva šteta.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
10. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra datreba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke i druge zakonom određene izvršne isprave predstavlja dio prava na „pristup sudu“, što je neodvojiv elemenat prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-2534/23 od 17. jula 2023. godine, tačka 7, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke ili zakonom određene izvršne isprave mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je za Ustavni sud posebno neprihvatljivo da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava, s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3941/23 od 28. septembra 2023. godine, tačka 11, dostupna na www.ustavnisud.ba).
12. Ustavni sud je nakon analize navoda iz „Dopune zahtjeva za donošenje privremene mjere“ zaključio da apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je podneseni zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman