Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-320/26 (A. Ž.)
Odluka donesena 16. 04. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-320/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
16. 04. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger, te sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 16. aprila 2026. godine, u predmetu broj AP-320/26, rješavajući zahtjev Amire Žmirić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev koji je podnijela Amira Žmirić za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Amira Žmirić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banjaluke, koju zastupa Milan D. Petković, advokat iz Banjaluke, podnijela je 29. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 428652 25 Gž od 7. novembra 2025. godine. Istovremeno, apelantkinja je zatražila donošenje privremene mjere kojom bi se ukinulo osporeno rješenje i naložilo njeno vraćanje na Listu odgovornih nastavnika na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: tuženi ili izvršenik) za precizirane predmete, odnosno da tuženi postupi prema rješenju Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) nakon sprovedenog izvršnog postupka i pravosnažnim presudama prema kojima tuženi ne smije sprečavati apelantkinju u obavljanju radnih zadataka definisanih ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, te ne smije angažovati druga lica na poslove za koje je apelantkinja ugovorom zadužena. Uvodne napomene
2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 Rs 318830 19 Rs od 28. maja 2021. godine, koja je u cijelosti potvrđena Presudom Okružnog suda broj 71 0 Rs 318830 21 Rsž od 17. decembra 2021. godine, tuženi je obavezan da apelantkinju vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljala prije otkaza ugovora o radu u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je apelantkinja u izvršnom postupku broj 71 0 I 321184 20 I vraćena na posao po osnovu odluka iz prethodne tačke te da je naknadno uvrštena u proces nastave.
4. Tuženi je donio Odluku broj 02/04-3.2849-52/23 od 28. decembra 2023. godine kojom je apelantkinju izbrisao s Liste odgovornih nastavnika za precizirane predmete za akademsku 2023/2024. godinu, te je za te predmete imenovao drugo lice.
5. Apelantkinja je u upravnom postupku, odnosno sporu, uspješno osporila odluke koje su donesene u vezi s tim jer su u konačnici poništene.
6. Uprkos tome tuženi kao poslodavac ne dopušta apelantkinji da obavlja poslove svog radnog mjesta.
Izvršni postupak
7. Apelantkinja je 4. aprila 2024. godine podnijela prijedlog za izvršenje po osnovu izvršnih isprava, pravosnažne presude Osnovnog suda od 28. maja 2021. godine iz tačke 2. ove odluke sa zahtjevom da je izvršenik vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljala prije otkaza ugovora o radu na način kako je to određeno pravosnažnom presudom, te da se izvršeniku izrekne novčana kazna.
8. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 428652 24 I od 26. maja 2025. godine odbačen je apelantkinjin prijedlog kao neblagovremen. Sud se pozvao na odredbe člana 215. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) kojima je propisan rok od 30 dana u kojem se može podnijeti prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave kojom je poslodavcu naloženo vraćanje na posao. Navedeno je da zaposlenik stiče pravo da podnese takav prijedlog po proteku roka za dobrovoljno izvršenje koje je određeno u izvršnoj ispravi. U vezi s tim navedeno je da je izvršna isprava donesena tokom 2021. godine, te da je prije podnošenja prijedloga za izvršenje protekao rok od 30 dana iz člana 215. ZIP-a.
9. Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 I 428652 25 Gž od 7. novembra 2025. godine odbio apelantkinjinu žalbu te je potvrdio prvostepeno rješenje. Navedeno je da su žalbeni navodi neosnovani jer je apelantkinja na osnovu istih sudskih odluka vraćena na posao, te da joj u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje radni odnos kod izvršenika nije prestao. Osim toga, navedeno je da apelantkinja, u smislu člana 36. ZIP-a, uz prijedlog za izvršenje nije dostavila novu izvršnu ispravu kojom je odlučeno o zakonitosti novodonesenih akata izvršenika u parničnom postupku, a povodom kojih apelantkinja smatra da su uzrokovali novu povredu radnih prava. Okolnost da se apelantkinja ponovo našla u istoj/sličnoj situaciji u kojoj je bila prije donošenja izvršnih isprava, apelantkinji ne pruža pravo da uspješno ishoduje pravnu zaštitu pokretanjem novog izvršnog postupka na osnovu istih odluka po osnovu kojih je ranije uspješno ishodovala vraćanje na posao. Navedeno je da bi se na takav način izbjeglo sudsko preispitivanje zakonitosti novodonesenih akata, čime bi izvršni sud preuzeo ulogu parničnog suda.
10. Apelantkinja smatra da su joj osporenom odlukom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na pravnu sigurnost iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na slobodu kretanja roba, usluga, kapitala i lica širom Bosne i Hercegovine iz člana I/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Smatra da su odluke nezakonite i da su suprotne odredbama ZIP-a, o čemu se apelantkinja detaljno izjasnila u apelacionim navodima.
11. Privremenom mjerom apelantkinja traži ukidanje osporenog rješenja, te donošenje odluke kojom će biti vraćena na Listu odgovornih nastavnika kod izvršenika za precizirane predmete, kako je to preciznije navedeno u tački 1. ove odluke. Smatra da bi nedonošenjem privremene mjere za nju nastupila nenadoknadiva šteta. Ističe da bi se donošenjem privremene mjere spriječilo miješanje u apelantkinjina ustavna prava, posebno pravo na rad, te nastanak pravne anarhije. Smatra da je donošenje privremene mjere u interesu pravilnog vođenja sudskog postupka, pravne sigurnosti, te bi se spriječili daljnji propusti u postupku. Ukoliko Ustavni sud ne bi donio privremenu mjeru, na apelantkinju bi se stavio preveliki teret jer ona, i pored sudskih odluka u svoju korist, trpi diskriminaciju tako što izvršenik ne poštuje sudske odluke. Apelantkinja navodi da ima opravdan strah da bi ponovo mogla ostati bez posla kao i 2019. godine ukoliko Ustavni sud ne donese privremenu mjeru.
12. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
13. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
14. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra datreba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
15. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U vezi s donošenjem privremene mjere apelantkinja, osim razloga koji se tiču merituma spora, te tvrdnji da bi ponovo mogla ostati bez posla, nije navela razloge koji bi opravdali donošenje privremene mjere. Pri tome, Ustavni sud naglašava da razlozi koji se odnose na meritum spora ne mogu biti relevantan osnov za usvajanje zahtjeva. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da argumentacijom koju je apelantkinja navela nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je podneseni zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
16. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman