Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-361/26 (M. K. i drugi)

Odluka donesena 16. 04. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-361/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

16. 04. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 16. aprila 2026. godine, u predmetu broj AP-361/26, rješavajući zahtjev Mersije Kasumović i Fuada Kasumovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Mersije Kasumović i Fuada Kasumovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Mersija Kasumović i Fuad Kasumović (u daljnjem tekstu: apelantica i apelant ili apelanti) iz Zenice, koje zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Emir Čolaković i Nina Dragoljić“ iz Zenice, podnijeli su 31. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 242836 25 Gž od 3. decembra 2025. godine. Apelanti su podnijeli i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom su tražili da Ustavni sud odloži „izvršenje Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 P 242836 24 P od 14. jula 2025. godine, koje je preinačeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 P 242836 25 Gž od 3. decembra 2025. godine“, do okončanja postupka po apelaciji.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 P 242836 24 P od 14. jula 2025. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev J. V., S. V., D. P., A. K., V. V. i D. K. (u daljnjem tekstu: tužitelji) kojim su tražili da se utvrdi da su apelanti izvršili smetanje posjeda na njihovu štetu na način da su određenih datuma na preciziranim parcelama (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine) upisanim kao posjed i vlasništvo tužitelja neovlašteno i samoinicijativno vršili precizirane građevinske radove i radove na čišćenju, rušenju i uklanjanju objekta koji je izgradio otac tužitelja i uklanjanje voćnih stabala, kosidbu trave i pripremu zemljišta za izgradnju kuće, koristeći unajmljene radnike, građevinsku mehanizaciju i druge mašine, pri tome verbalno napadajući tužitelje. Tužitelji su u tužbi tvrdili da su bili u posljednjem mirnom i faktičkom posjedu spornih nekretnina te su proveli dokaze iz kojih proizlazi da je njihov prednik – otac 1987. godine kupio sporne nekretnine i da je upisan kao suvlasnik, da je poništen upis prava vlasništva S. S. na spornim nekretninama te da on nikada nije bio u njihovom posjedu. U vezi s tim, Općinski sud je istakao da je na osnovu vještačenja geodetske struke, iskaza svjedoka te dokaza koje su proveli apelanti utvrdio da je apelantica 28. augusta 2023. godine sa S. S. zaključila notarski obrađen ugovor o kupoprodaji spornih nekretnina te se upisala kao njihova vlasnica i posjednica s dijelom 1/1, uz napomenu da će sporne nekretnine činiti njenu i apelantovu bračnu stečevinu. S obzirom na to da su apelanti uvedeni u posjed nekretnina nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora, da su parcele prilikom predaje u posjed izgledale zapušteno te da tužitelji nisu osporavali predaju spornih nekretnina u posjed apelantima, Općinski sud je zaključio da tužitelji nisu dokazali posljednji mirni i faktički posjed koji, stoga, nesporno pripada apelantima, zbog čega oni nisu mogli ni činiti smetanje posjeda tužitelja.

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 P 242836 25 Gž od 3. decembra 2025. godine djelomično je uvažena žalba tužitelja i prvostepeno rješenje preinačeno tako što je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na smetanje posjeda na precizirani datum, i to tako što su apelanti samovoljno i bez dozvole tužitelja vršili precizirane građevinske radove i radove na čišćenju, kosidbi, oranju, uklanjanju voćnih stabala i korova, koristeći unajmljene radnike, građevinsku mehanizaciju i druge mašine, pri tome verbalno napadajući tužitelje. Apelantima je naloženo da odmah prestanu s tim radnjama i uznemiravanjem tužitelja u njihovom posljednjem mirnom posjedu spornih nekretnina i da verbalno i na drugi način ne zabranjuju tužiteljima ili trećim licima koje tužitelji angažiraju da izvode radove na spornim nekretninama. U preostalom dijelu koji se odnosio na smetanje posjeda na druge datume prvostepeno rješenje je ukinuto i tužba u tom dijelu odbačena. Kantonalni sud je istakao da iz provedenih dokaza proizlazi da su, suprotno utvrđenju prvostepenog suda, tužitelji dokazali da su faktički posjednici nekretnina na kojim se traži zaštita posjeda. U vezi s tim je istaknuto da iz provedenih dokaza proizlazi da je prednik tužitelja kupio sporne nekretnine i bio upisan kao njihov suvlasnik, da su tužitelji njegovi nasljednici te da je poništen upis prava vlasništva S. S. na spornim nekretninama, što proizlazi iz Rješenja Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 015508 24 Gž od 25. juna 2024. godine. Kantonalni sud je naveo da iz iskaza svjedoka proizlazi da su tužitelji bili u posjedu spornih nekretnina sve do preciziranog datuma 2024. godine kada su apelanti učinili smetanje posjeda na navedeni način pa je u tom dijelu prvostepeno rješenje preinačeno.

4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelanti vide u proizvoljnoj primjeni prava i pogrešno utvrđenim činjenicama. Navode da nisu izvršili nikakvo smetanje posjeda jer iz svih provedenih dokaza proizlazi da je apelantica uknjižena kao vlasnica spornih nekretnina s dijelom 1/1 na osnovu pravno valjanog i notarski obrađenog ugovora o kupoprodaji i na osnovu povjerenja u tačnost i istinitost javnih knjiga. Zatim ukazuju da ničim nije dokazano da su tužitelji bili u faktičkom posjedu spornih nekretnina jer su apelantima one predate u zapuštenom stanju. Apelanti smatraju i da drugostepeni sud nije dao adekvatno obrazloženje presude jer nije objasnio u čemu se sastoji javni interes za ograničavanje apelanata u korištenju njihovog vlasništva na spornim nekretninama. Smatraju da su oni ometeni u mirnom uživanju imovine. Stoga smatraju da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom će odložiti „izvršenje Rješenja Općinskog suda broj 43 0 P 242836 24 P od 14. jula 2025. godine, koje je preinačeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 P 242836 25 Gž od 3. decembra 2025. godine“, do okončanja postupka po apelaciji.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud naglašava da je za njega neprihvatljivo da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“, što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-2534/23 od 17. jula 2023. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja Rješenja Kantonalnog suda broj 43 0 P 242836 25 Gž od 3. decembra 2025. godine mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je za njega naročito neprihvatljivo da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere ističe navodno kršenje ustavnih prava budući da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-

3941/23 od 28. septembra 2023. godine, tačka 11, dostupna na www.ustavnisud.ba).

9. U kontekstu navedenog, Ustavni sud ukazuje da apelanti, osim pozivanja na kršenje ustavnih prava, kao razlog za donošenje privremene mjere navode da zbog osporenog rješenja neće moći koristiti svoje nekretnine. Međutim, Ustavni sud ukazuje da argumentacijom koju su apelanti naveli, a tiče se merituma predmeta, nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-361/26 (M. K. i drugi) | Sudska praksa | Aktio