Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3814/25 („Sarajevoinvest“ d.o.o. Pale i drugi)
Odluka donesena 14. 05. 2026.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3814/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 05. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-3814/25, rješavajući apelacije koje su podnijeli „Sarajevoinvest“ d.o.o. Pale i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
„Sarajevoinvest“ d.o.o. Pale protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTPR 0002547 25 od 9. jula 2025. godine;
E. V. protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0009979 25 od 11. juna 2025. godine;
Esed Brakmić protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0005732 25 3 od 3. septembra 2025. godine;
Ćamil Festić protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0010324 25 3 od 19. novembra 2025. godine i
Tunjo Krištić protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0010368 25 od 23. oktobra 2025. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3814/25
1. „Sarajevoinvest“ d.o.o. Pale (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 18. avgusta 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republičko javno tužilaštvo) broj T12 0 KTPR 0002547 25 od 9. jula 2025. godine.
2. Naredbom Okružnog javnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružno javno tužilaštvo) od 26. decembra 2024. godine odlučeno je da se neće sprovoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave zbog krivičnog djela samovlašće iz člana 314. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS), krivičnog djela krađa iz člana 224. KZRS i krivičnog djela izazivanje opšte opasnosti iz člana 394. KZRS, protiv „Majneks“ d.o.o. i G. V. i G. R., kao odgovornih lica u tom pravnom licu. U obrazloženju navedene naredbe, Okružno javno tužilaštvo je navelo da ne postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo, odnosno da je spor nastao u vezi stvarnih prava na koncesiju apelanta i prijavljenog pravnog lica, te je ukazao da svoj građansko-pravni odnos mogu eventualno rješavati u parničnom postupku. Rješenjem Okružnog javnog tužilaštva od 3. februara 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Osporenim rješenjem Republičkog javnog tužilaštva odbijen je kao neosnovan i apelantov prigovor protiv rješenja Okružnog javnog tužilaštva.
2. AP-3835/25
3. E. V. (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 18. avgusta 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 0009979 25 od 11. juna 2025. godine.
4. Naredbom Kantonalnog tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) od 18. decembra 2024. godine obustavljena je istraga koja je pokrenuta na osnovu apelantove krivične prijave protiv A. Š., zbog krivičnog djela neizvršenje sudske odluke iz člana 351. stav (2) u vezi sa stavom (1), u vezi sa članom 55. Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH). U obrazloženju navedene naredbe, Kantonalno tužilaštvo je navelo da je analizirajući sve prikupljene dokaze utvrđeno da je osumnjičeni obezbijedio postupanje po spornom rješenju suda, te shodno tome vratio apelanta na rad na određeno radno mjesto, zbog čega je zaključeno da nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni počinio navedeno krivično djelo. Rješenjem Kantonalnog tužilaštva od 7. marta 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Osporenim rješenjem Federalnog tužilaštva odbijena je kao neosnovana i apelantova pritužba protiv rješenja Kantonalnog tužilaštva.
3. AP-4940/25
5. Esed Brakmić (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 17. novembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog tužilaštva broj T11 0 KTA 0005732 25 3 od 3. septembra 2025. godine. Apelant je 1. marta 2026. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio dodatnu dokumentaciju.
6. Naredbom Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) od 26. marta 2025. godine odlučeno je da se neće sprovoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave protiv B. F. i ostalih NN lica, zbog krivičnog djela krivotvorenja isprave iz člana 373. stav (1) KZFBiH. U obrazloženju navedene naredbe, Kantonalno tužilaštvo je navelo da je evidentno da se u konkretnom slučaju radi o građansko-pravnom odnosu, odnosno o opozivu testamenta i utvrđivanju ništavosti konkretnog ugovora o poklonu za šta je stvarno i mjesno nadležan parnični sud, slijedom čega je zaključeno da ne postoje osnovi sumnje da su prijavljena lica učinila krivična djela. Rješenjem Kantonalnog tužilaštva od 3. juna 2025. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Osporenim rješenjem Federalnog tužilaštva odbijena je kao neosnovana i apelantova pritužba protiv rješenja Kantonalnog tužilaštva.
4. AP-170/26
7. Ćamil Festić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sead Festić, advokat iz Sarajeva, podnio je 16. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog tužilaštva broj T11 0 KTA 0010324 25 3 od 19. novembra 2025. godine.
8. Naredbom Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) od 7. jula 2025. godine odlučeno je da se neće sprovoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave protiv J. Ć., zbog toga što ne postoje osnovi sumnje da je počinio krivično djelo teška krađa iz člana 287. stav (1) tačka a) KZFBiH. Naredbom Kantonalnog tužilaštva od 7. jula 2025. godine obustavljena je istraga na osnovu apelantove krivične prijave protiv E. Ć., zbog toga što je zaključeno da nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni počinio navedeno krivično djelo. U vezi s tim, Kantonalno tužilaštvo je navelo da je tokom istrage provedeno više potrebnih i mogućih istražnih radnji koje nisu rezultirale pribavljanjem bilo kakvih dokaza protiv osumnjičenih čime bi bio zadovoljen standard neophodan za podizanje optužnice. Rješenjem Kantonalnog tužilaštva od 25. jula 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedenih naredbi. Osporenim rješenjem Federalnog tužilaštva odbijena je kao neosnovana i apelantova predstavka protiv rješenja Kantonalnog tužilaštva.
5. AP-194/26
9. Tunjo Krištić (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 19. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog tužilaštva broj T11 0 KTA 0010368 25 od 23. oktobra 2025. godine.
10. Naredbom Kantonalnog tužilaštva Posavskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) od 4. jula 2025. godine odlučeno je da se neće sprovoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave protiv D. M., zbog krivičnog djela prevara povjerilaca iz člana 299. stav (2) KZFBiH, jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. U obrazloženju navedene naredbe, Kantonalno tužilaštvo je navelo da je prijavljeni u cijelosti i dobrovoljno izmirio apelantovo potraživanje, te je shodno tome apelant povukao prijedlog za izvršenje, te kako za apelanta nije nastupila bilo kakva imovinska šteta kao posljedica izvršenja navedenog krivičnog djela, donesena je navedena odluka. Rješenjem Kantonalnog tužilaštva od 21. jula 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedenih naredbi. Osporenim rješenjem Federalnog tužilaštva odbijena je kao neosnovana i apelantova pritužba protiv rješenja Kantonalnog tužilaštva.
11. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3814/25.
12. Apelanti su se u svim apelacijama pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na efikasan pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije (osim apelant u AP-194/26). Takođe, apelanti u apelacijama AP-3814/25, AP-4940/25 i AP-170/26 pozvali su se na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant u apelaciji AP-
4940/25 se pozvao se na povredu prava na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine, ali te navode nije posebno obrazlagao, niti argumentovao.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
14. Razmatrajući pitanje da li su u konkretnim slučajevima na apelante primjenjive garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se postupci u kojima su donijete osporene odluke, odnosi na „osnovanost krivične optužbe“ protiv trećeg lica, u kojem se apelanti pojavljuju u svojstvu podnosilaca krivičnih prijava. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“, zato što se samo takva osoba može smatrati „žrtvom“ u smislu tog člana. Obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja navedenog člana 6. (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluke o dopustivosti br. AP-19/02od 17. marta 2004. godine, AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine i AP-3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
15. Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o povredi prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Takođe, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti o pravu na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su navodi pojedinih apelanata o kršenju prava na imovinu, odnosno o kršenju prava na privatni i porodični život takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman