Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1340/23 (T.V.H.)
Odluka donesena 11. 06. 2026.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-1340/23
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 06. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1340/23, rješavajući apelaciju T. V. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nussberger, potpredsjednica
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 11. juna 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio T. V. H.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je u toku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine u predmetu broj 06 0 U 020041 25 Uvp. Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, da odmah preduzme odgovarajuće mjere radi donošenja odluke u predmetu broj 06 0 U 020041 25 Uvp, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da T.
V. H. isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete
zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, i Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u prethodno navedenom roku od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. T. V. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zagreba, podnio je 14. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog prekomjerne dužine trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinom Novi Travnik - Služba za inspekcijski nadzor (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ), a koji je u toku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u predmetu broj 06 0 U 020041 25 Uvp.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Ministarstva prostornog uređenja, građenja, zaštite okoline, povratka i stambenih poslova Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), i prvostepenog organa, zatraženo je 13. aprila 2023. godine da dostave odgovore na apelaciju, koji su dostavljeni u periodu od 5. do 22. maja 2023. godine.
3. Ustavni sud je 5. septembra 2025. godine od prvostepenog organa i Ministarstva, a 16. januara 2026. godine od Vrhovnog suda, zatražio da dostave informaciju o statusu postupka po apelantovom zahtjevu koja je 19. septembra 2025. godine i 22. januara 2026. godine dostavljena.
4. Odgovori na apelaciju su 24. februara 2026. godine dostavljeni apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant je u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje na odgovore.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 8. avgusta 2013. godine prvostepenom organu podnio zahtjev za inspekcijski nadzor zato što je investitor (I. H.) bespravno izgradio stambeni objekat na nekretnini preciznije navedenoj u zahtjevu na kojoj apelant ima pravo suvlasništva. Apelant je 19. novembra 2013. godine podnio dopunu navedenog zahtjeva zbog „bespravne izgradnje potpornog i betonskog zida, septičke jame i asfaltnog prilaza na spornoj nekretnini“.
7. Rješenjem službe za inspekcijski nadzor od 10. decembra 2013. godine, investitoru I. H. naloženo je uklanjanje „stambenog objekta, potpornog i betonskog zida, septičke jame i asfaltnog prilaza na spornoj nekretnini“.
8. Apelant je 19. decembra 2013. godine i 5. novembra 2014. godine prvostepenom organu podnio zahtjev za pristup informacijama. Nakon toga, apelant je 24. decembra 2014. godine podnio Instituciji ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine žalbu zbog kršenja zakona o slobodi pristupa informacijama FBiH, a koja je 26. aprila 2016. godine donijela preporuku u vezi sa apelantovom žalbom.
9. Rješenjem prvostepenog organa od 26. oktobra 2016. godine apelantu je odobren pristup informacijama neposrerdnim uvidom u predmetni spis. Odlučujući o apelantovom prigovoru, Načelnik Općine Travnik je donio rješenje od 9. januara 2017. godine kojim je poništeno rješenje od 26. oktobra 2016. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.
10. Budući da prvostepeni organ nije proveo postupak u skladu sa rješenjem od 9. januara 2017. godine, apelant je 28. januara 2019. godine prvostepenom organu podnio žalbu zbog ćutanja administracije.
11. Rješenjem prvostepenog organa od 11. februara 2020. godine apelantu je odobren pristup informacijama u predmetnoj upravnoj stvari te mu je u prilogu navedenog rješenja dostavljen zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 29. novembra 2013. godine i rješenje službe za inspekcijski nadzor od 10. decembra 2013. godine kojim je investitoru I. H. naloženo uklanjanje „stambenog objekta, potpornog i betonskog zida, septičke jame i asfaltnog prilaza na spornoj nekretnini“
12. Apelant je 21. februara 2020. godine podnio žalbu protiv rješenja od 10. decembra 2013. godine, koja je rješenjem prvostepenog organa od 24. aprila 2020. godine, odbijena kao neosnovana. Navedeno rješenje je potvrđeno rješenjem drugostepenog organa od 24. avgusta 2020. godine,
13. Presudom Kantonalnog suda od 22. oktobra 2020. godine uvažena je apelantova tužba i poništena rješenja od 24. avgusta 2020. godine i od 24. aprila 2020. godine, te je predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.
14. U ponovnom postupku, prvostepeni organ uprave je donio rješenje od 14. juna 2021. godine i dopunu rješenja od 8. septembra 2021. godine kojim je naloženo investitoru I.H. da ukloni stambeni objekat, potporni i betonski zid, septičku jamu i asfaltirani prilaz na spornoj nekretnini kako je sve preciznije navedeno u navedenim rješenjima. Rješenjem Ministarstva od 10. novembra 2021. godine odbijena je žalba investitora izjavljena protiv navednog rješenja.
15. Presudom Kantonalnog suda od 28. februara 2022. godine odbijena je tužba investitora kao neosnovana i potvrđeno rješenje Ministarstva od 10. novembra 2021. godine.
16. Zaključkom o dozvoli izvršenja od 7. juna 2022. godine utvrđeno je da su rješenje od 14. juna 2021. godine i dopunsko rješenja od 8. septembra 2021. godine postala konačna i izvršna 15. avgusta 2021. godine, te da se dozvoljava izvršenje istih.
17. Rješenjem Ministarstva od 12. septembra 2022. godine odbijena je žalba investitora izjavljena protiv navedenog zaključka.
18. Presudom Kantonalnog suda od 16. januara 2023. godine uvažena je tužba investitora I.H., poništeno rješenje Ministarstva od 12. septembra 2022. godine i zaključak o dozvoli izvršenja od 7. juna 2022. godine i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak uz uputu prvostepenom organu da u ponovnom postupku omogući tužitelju da se izjasni na sve činjenice i dokaze navedene u osporenom rješenju.
19. Rješenjem Vrhovnog suda od 13. aprila 2023. godine odbačen je apelantov zahtjev za preispitivanje presude Kantonalnog suda od 16. januara 2023. godine, jer osporena odluka ima formalnu, ali ne i materijalnu pravosnažnost, pošto je osporenom presudom uvažena tužba i predmet vraćen na ponovni postupak.
20. Postupajući u ponovnom postupku po presudi Kantonalnog suda od 16. januara 2023. godine, prvostepeni organ je donio Zaključak od 6. februara 2024. godine kojim se dozvoljava izvršenje rješenja od 14. juna 2021. godine i dopunskog rješenja od 8. septembra 2021. godine koja su postala konačna i izvršna 15. avgusta 2021. godine. Navedenim zaključkom naređeno je investitoru kao izvršeniku da izvrši naloženu upravnu mjeru iz rješenja od 14. juna 2021. godine i dopunskog rješenja od 8. septembra 2021. godine kako je sve precizirano u zaključku.
21. Rješenjem Ministarstva od 20. avgusta 2024. godine odbijena je žalba investitora koju je podnio protiv zaključka od 6. februara 2024. godine
22. Presudom Kantonalnog suda od 12. maja 2025. godine odbijena je tužba investitora podnesena protiv rješenja Ministarstva od 20. avgusta 2025. godine.
23. Investitor je Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke - presude Kantonalnog suda od 12. maja 2025. godine.
24. Iz odgovora Vrhovnog suda od 22. januara 2026. godine proizlazi da je predmet 29. avgusta 2025. godine dostavljen Vrhovnom sudu radi odluke po zahtjevu za preispitivanje, te da je još uvijek postupak u toku pred tim sudom.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
25. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja postupka vršenja inspekcijskog nadzora i provođenja rješenja o uklanjanju bespravne gradnje s nekretnine u njegovom suvlasništvu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo hronologiju postupka po njegovom zahtjevu ukazujući da postupak „od podnošenja zahtjeva 8. 08. 2013. godine do podnošenja apelacije nije okončan“. Apelant navodi da 10 godina čeka da nadležni organi uprave i sud riješe bespravnu gradnju, ali da je postupak po njegovom zahtjevu još uvijek u toku i neizvjesno je kada će se okončati. Također, apelant predlaže da mu Ustavni sud „odredi pravičnu naknadu nematerijalne štete“ zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelacije
26. Redovni sudovi su u odgovoru na apelaciju istakli da pred tim sudovima nije došlo do povrede prava na koja se apelant poziva u apelaciji. Vrhovni sud je naveo da je predmet 29. avgusta 2025. godine dostavljen tom sudu radi donošenja odluke po zahtjevu za preispitivanje sudske odluke-presude Kantonalnog suda od 12. maja 2025. godine, te da još uvijek nije donesena odluka.
27. Ministarstvo je opisalo hronologiju postupka, navodeći da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom po zahtjevu za preispitivanje presude Kantonalnog suda od 12. maja 2025. godine. Ministarstvo smatra da je u žalbenom postupku postupalo u zakonskim rokovima, te da pred tim organom nije bilo kršenja ustavnih prava na koje se apelant pozvao. Predložilo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
28. Prvostepeni organ je u odgovoru na apelaciju opisao hronologiju postupka, navodeći da je taj organ postupao u zakonskim rokovima, te da pred tim organom nije bilo kršenja ustavnih prava na koje se apelant pozvao.
c) Izjašnjenje
29. Apelant je u izjašnjenju na odgovore na apelaciju u suštini ponovio navode u izjavljenoj apelaciji, ukazujući da postupak još uvijek nije okončan, iako je prošlo „gotovo 13 godina“ od podnošenja zahtjeva, te je neizvjesno i kada će biti okončan. Predlaže da se apelacija usvoji.
V. Relevantni propisi
30. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98, 48/99 i 61/22). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve sto je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Organ je dužan po službenoj dužnosti pribavljati podatke o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija.
31. Zakon o upravnim sporovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) u relevantnm dijelu glasi: Član 55. Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
Član 57. Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ dužan je da ga donese bez odlaganja a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.
32. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi: Član 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost i meritum
33. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, da ispunjava i ostale razloge dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
34. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. pravima.
Pravo na pravično suđenje
35. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
36. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
37. Ustavni sud ponavlja da se opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, presuda od 7. februara 2002. godine, predstavka broj 53176/99, tačka 38. i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).
38. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut 8. avgusta 2013. godine apelantovim zahtjevom za provođenje inspekcijskog nadzora, te da nije okončan jer je prema dostavljenoj informaciji postupak u toku pred Vrhovnim sudom radi donošenja odluke o zahtjevu za preispitivanje sudske odluke -presude Kantonalnog suda od 12. maja 2025. godine. Dakle, relevantni period koji će Ustavni sud uzeti u obzir je period od 12 godina. Dalje, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku, tj. sporu koji po zakonu nije hitne prirode. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo utvrditi i raspraviti, Ustavni sud smatra da se nije radilo o naročito složenom predmetu. U odnosu na apelantov doprinos dužini postupka, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim postupcima doprinio dužini trajanja postupka.
39. Analizirajući ponašanje organa uprave i redovnih sudova, Ustavni sud nije uočio bilo kakvu činjenicu ili argument koji bi mogao opravdati sveukupnu dužinu navedenog postupka. Naime, Ustavni sud ponavlja da postupak u konkretnoj upravnoj stvari, traje duže od 12 godina, pri čemu je posebno uočljiv doprinos organa uprave ukupnoj dužini trajanja postupka. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud tri puta donosio odluke, od toga dvije kojima su poništavana rješenja prvostepenog i drugostepenog organa uprave, te predmet vraćan prvostepenom organu uprave na ponovni postupak. Osim toga, imajući u vidu da su odluke organa uprave poništavane i postupak vraćan u početnu fazu (vidi činjenično stanje u ovoj odluci), Ustavni sud smatra da organi uprave u konkretnom slučaju nisu vodili efikasno postupak i u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realizuju svoja prava, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4843/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 38, dostupna na www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud ističe da organi uprave u odgovorima na apelaciju nisu ponudili objektivno opravdanje za dužinu trajanja postupak. Pored toga, Ustavni sud je u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem sa rješavanjem predmeta pred organima i sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. maja 2017. godine, tač. 53-66. i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na www.ustavnisud.ba),
40. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je ukupnoj dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinijela činjenica da organi uprave nisu učinkovito postupali, odnosno nisu postupali u razumnim rokovima, na način kako je propisano odredbama Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima, te nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.
41. Stoga, Ustavni sud ukazuje da je dužina trajanja konkretnog postupka, koji još uvijek nije okončan, a priori suprotna principu „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Ustavni sud u činjenicama konkretnog predmeta ne zapaža takve izuzetne okolnosti.
42. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Naknada nematerijalne štete
43. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–34), Ustavni sud smatra da apelantu, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM. Navedenu naknadu dužna je platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostala prava
44. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to da povredu tih prava zasniva na identičnim navodima koje je iznio u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati te naavode u odnosu na pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da postupak traje duže od 12 godina i još uvijek nije okončan, čemu je u najvećoj mjeri doprinijelo višestruko vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje, kao i dužina trajanja postupka pred organima uprave koji nisu postupali efikasno i u skladu sa standardima prava na pravično suđenje niti su u odgovorima na apelaciju ponudili objektivno opravdanje za ovoliko dugo trajanje postupka.
46. Na osnovu 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), te člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman