Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-855/26 (N.M.)

Odluka donesena 16. 04. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-855/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

16. 04. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 16. travnja 2026. godine, u predmetu broj AP-855/26, rješavajući zahtjev N. M. za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka e) i članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neutemeljen zahtjev N. M. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. N. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Savezne Republike Njemačke, koju zastupa Mladen Šimić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnijela je 5. ožujka 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 P 051041 25 Mož od 13. studenog 2025. godine. Istodobno, apelantica je podnijela zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio provedbu daljnjih izvršnih radnji u izvršnom predmetu Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 63 0 P 038932 24 I ili naložio njegovo odlaganje, do donošenja odluke o apelaciji.

Uvodne napomene

2. Pravomoćnom sudskom presudom obvezan je K. M. (u daljnjem tekstu: apelantičin suprug) da P. K. (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) isplati precizirani novčani iznos na ime naknade po osnovi izvršenog ugovora o djelu, s kamatama i troškovima postupka. Na prijedlog tražitelja izvršenja za izvršenje navedene presude, Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 63 0 P 038932 24 I od 13. veljače 2024. godine kojim je dozvolio izvršenje na nekretnini koja je upisana kao vlasništvo apelantičinog supruga s dijelom 1/1 (u daljnjem tekstu: sporna nekretnina). Postupajući po apelantičinom prigovoru kao treće osobe koja polaže prava na spornoj nekretnini po osnovi bračne stečevine, Općinski sud je donio zaključak od 4. ožujka 2025. godine kojim je uputio apelanticu da pokrene parnicu radi dokazivanja da je suvlasnica u opsegu od 1/2 idealnog suvlasničkog dijela sporne nekretnine i da je izvršenje na tom dijelu nedopušteno. Slijedom toga, apelantica je 18. lipnja 2024. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tražitelja izvršenja i supruga radi utvrđenja njezinog suvlasništva na spornoj nekretnini i da ona predstavlja njezinu bračnu stečevinu, te proglašenja konkretnog izvršenja nedopuštenim, s prijedlogom za određivanje mjere osiguranja.

Postupak okončan osporenom odlukom

3. Rješenjem Općinskog suda broj 63 0 P 051041 25 Mo od 29. kolovoza 2025. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 63 0 P 051041 25 Mož od 13. studenog 2025. godine, odbijen je apelantičin prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja i mjere osiguranja kojim je tražila odlaganje izvršenja u predmetu Općinskog suda broj 63 0 P 038932 24 I do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi proglašenja izvršenja nedopuštenim.

4. U postupku je sud utvrdio da apelantica nije dokazala da postoji opasnost da bi bez predložene mjere moglo biti spriječeno ili znatno otežano ostvarivanje njezinog prava i da predložena mjera adekvatno osigurava to pravo. U svezi s tim, ukazano je da su apelantica i njezin suprug bili u braku na dan stjecanja sporne nekretnine na kojoj su izgradili kuću. Dalje je ukazano da čak i u situaciji da je apelantica bila upisana s dijelom 1/2 na spornoj nekretnini, trebalo bi odbiti prijedlog za određivanje mjere osiguranja jer apelantica živi u bračnoj zajednici sa svojim suprugom, pa je mogla znati za pravomoćnu sudsku presudu i dug po osnovi nje. Istaknuto je i da apelantica odgovara za obveze koje je njezin suprug poduzeo radi podmirivanja tekućih potreba bračne odnosno obiteljske zajednice, u konkretnom slučaju troškova zemljanih radova na spornoj nekretnini po osnovi ugovora o djelu koji su zaključili apelantičin suprug i tražitelj izvršenja.

5. Apelantica navodi da su joj osporenom odlukom prekršeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelantica vidi u proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju, proizvoljnoj ocjeni dokaza i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, te kršenju prava na obrazloženu odluku. Poziva se na odluke Ustavnog suda br. AP-2326/18 i AP-648/19. Apelantica smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi se naložila zabrana provedbe izvršnih radnji u izvršnom predmetu Općinskog suda ili odlaganje tog postupka kako bi se spriječile teško nadoknadive štetne posljedice koje bi mogle nastupiti za apelanticu. U svezi s tim, apelantica navodi da je izvršni postupak u fazi procjene i prodaje sporne nekretnine koja predstavlja bračnu stečevinu, odnosno da je Općinski sud zaključkom od 9. veljače 2026. godine odredio uviđaj na licu mjesta za 20. ožujka 2026. godine radi utvrđivanja vrijednosti sporne nekretnine. Tvrdi da je u neizvjesnoj situaciji i da se sporna nekretnina može brzo prodati trećoj osobi, čime ona gubi svoja prava na spornoj nekretnini, jer članak

94. Zakona o izvršnom postupku pruža direktnu zaštitu kupcu nekretnine. Apelantica ističe da je na spornoj nekretnini izgrađena kuća velike vrijednosti pa riskira da izgubi bilo kakva prava na njoj, iako nije dužnica po pravomoćnoj sudskoj presudi. Osim toga, ističe i da je u apelaciji iznijela ozbiljne prigovore kojima ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje.

6. Prilikom ispitivanja utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.

7. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

8. Članak 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.

9. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavni sud zaključio da je neophodno i opravdano usvojiti predloženu privremenu mjeru. U tom kontekstu Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“, što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-5066/22 od 28. siječnja 2023. godine). Stoga zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravomoćne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.

10. Apelantica smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi se naložilo Osnovnom sudu da odloži ili zabrani provedbu izvršnih radnji u izvršnom postupku jer bi joj prodajom sporne nekretnine mogle biti nanesene štetne posljedice, a u apelacijskim navodima je iznijela ozbiljne prigovore glede kršenja prava na pravično suđenje. Međutim, Ustavni sud ukazuje da navedene tvrdnje same po sebi ne mogu biti dovoljna osnova za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere niti apelantica zahtjev za privremenu mjeru može temeljiti na navodima koji se tiču merituma predmeta (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1770/20 od 4. lipnja 2020. godine, točka 25., dostupna na www.ustavnisud.ba). Prema tome, Ustavni sud smatra da argumentacijom koju je apelantica navela nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno nije dokazala da su ispunjeni uvjeti iz članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga Ustavni sud smatra da je apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere neutemeljen.

11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neutemeljenim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.

13. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. 600-8006

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-855/26 (N.M.) | Sudska praksa | Aktio