Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4410/25 (S. P. i drugi)

Odluka donesena 14. 05. 2026.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4410/25

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 05. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-4410/25, rješavajući apelacije koje su podnijeli Slobodan Prorok i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Slobodan Prorok protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 040454 24 Gvlž od 23. maja 2025. godine; Milko Ujić, vlasnik s.t.r. „Dijana“ protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 61 0 Ps 015626 25 Pvlž od 25. septembra 2025. godine;

Anto Bešker protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 09 0 U 028239 25 Uvp od 4. septembra 2025. godine;

Almir Šiljak protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Rs 173153 25 Rsvlž od 18. septembra 2025. godine i

Darko Popović protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 386679 25 Rsvlž od 11. novembra 2025. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-4410/25

1. Slobodan Prorok (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Namik Smajović advokat iz Sarajeva, podnio je 6. oktobra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 040454 24 Gvlž od 23. maja 2025. godine.

2. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Kantonalnog suda, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom Presudom tog suda broj 65 0 P 040454 19 Gž 4 od 12. aprila 2019. godine. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je ukazao da nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka propisani odredbom člana 255. stav (1) tačka 9) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Naime, naveo je da je apelant istakao da su nakon donošenja pravosnažne odluke nastupile nove činjenice, koje bi trebale dovesti do povoljnije odluke suda. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da bi se dozvolilo ponavljanje postupka iz tog razloga neophodno je da su činjenice nastale prije zaključenja glavne rasprave, bez obzira na to kad su nastali dokazi. Slijedom navedenog, naveo je da konkretne činjenice nisu postojale u trenutku zaključenja glavne rasprave, te da stoga nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka.

2. AP-5129/25

3. Milko Ujić, vlasnik s.t.r. „Dijana“ (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Pavle Crnogorac advokat iz Sarajeva, podnio je 28. novembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 61 0 Ps 015626 25 Pvlž od 25. septembra 2025. godine.

4. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Višeg privrednog suda, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnim Rješenjem tog suda broj 61 0 Ps 015626 24 Pž od 28. novembra 2024. godine. U obrazloženju osporene odluke, Viši privredni sud je ukazao da nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka propisani odredbom člana 255. stav (1) tačka 9) ZPP. Naime, naveo je da je apelant istakao da su nakon donošenja pravosnažne odluke nastupile nove činjenice. Međutim, Viši privredni sud je ukazao da apelant u pretežnom dijelu prijedloga za ponavljanje postupka pobija činjenično utvrđenje i pravne zaključke prvostepenog suda, koji nisu pravni osnov za ponavljanje postupka. U vezi s tim, naveo je da okolnosti i apelantovi navodi u prijedlogu za ponavljanje postupka nisu nove činjenice i ne predstavljaju nove dokaze koji bi bili od uticaja za donošenje povoljnije odluke, a koje je apelant mogao iznijeti žalbi, što je propustio učiniti.

3. AP-5250/25

5. Anto Bešker (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Darislav Paponja advokat iz Mostara, podnio je 8. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 028239 25 Uvp od 4. septembra 2025. godine. Apelant je 12. januara 2026. godine dopunio apelaciju.

6. U postupku, u kojem je donesena osporena presuda Vrhovnog suda, odbijena je apelantova tužba za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 028239 24 Uvl od 24. marta 2025. godine. U obrazloženju osporene odluke, Vrhovni sud je naveo da nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka propisani odredbom člana 47. stav (1) tačka 1) Zakona o upravnim sporovima. Naime, naveo je da apelant neosnovano tvrdi da je u ranijem postupku formalno-pravni nedostatak određenog ugovora bio razlog za donošenje osporene presude, jer ta činjenica nije bila odlučna ni za organe uprave, niti sud. Slijedom navedenog, ukazao je da tim dokazom spor ne bi bio povoljnije riješen za apelanta, te je shodno tome odbijena njegova tužba za ponavljanje postupka.

4. AP-5453/25

7. Almir Šiljak (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 18. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 Rs 173153 25 Rsvlž od 18. septembra 2025. godine.

8. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Kantonalnog suda, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom Presudom tog suda broj 51 0 Rs 173153 23 Rsž 2 od 20. decembra 2023. godine. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je ukazao da nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka propisani odredbom člana 255. stav (1) tač. 1, 2, 3, 4, 6 i 9) ZPP. Naime, naveo je da apelant nije dokazao da postoji sumnja u objektivnost postupajućeg sudije, te da time nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka iz tog razloga. Takođe, naveo je da apelant kao razlog za ponavljanje postupka, shodno članu 255. stav (1) tač. 2) i 3) ZPP, vidi u nemogućnosti da sasluša zakonskog zastupnika tužioca, što ne predstavlja razlog za ponavljanje postupka. Nadalje, ukazao je da apelant uz prijedlog za ponavljanje postupka nije dostavio pravosnažnu krivičnu presudu kojom bi dokazao da su ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka shodno odredbi člana 255. stav (1) tačka 4) ZPP, dok u odnosu na dostavljenu odluku Općinskog suda u Travniku od 7. novembra 2016. godine ne postoji identitet zahtjeva, koji je zakonom propisan razlog za ponavljanje postupka u skladu sa tačkom 6) navedene odredbe. Konačno, ukazao je da apelant ne ističe nove činjenice i dokaze shodno odredbi člana 255. stav (1) tačka 9), već ponavlja navode koje je iznosio u toku ranijeg postupka, te je shodno navedenom odbijen njegov prijedlog.

5. AP-204/26

9. Darko Popović (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 19. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Rs 386679 25 Rsvlž od 11. novembra 2025. godine.

10. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Okružnog suda, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnim Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Rs 386679 22 Rs od 24. maja 2024. godine. U obrazloženju osporene odluke, Okružni sud je ukazao da nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka propisani odredbom člana 255. stav (1) tačka 6) ZPP. Naime, naveo je da je apelant dostavio dokaz, novinski članak o razrješenju direktora „Elektrokrajina“ Banjaluka, koji nije u vezi sa razlozima na kojima se zasniva navedeno rješenje Osnovnog suda (tužba odbačena kao neuredna), pa ne može ni uticati na donošenje povoljnije odluke.

11. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4410/25.

12. Apelanti se u svim apelacijama pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Pored toga, apelanti se u apelacijama br. AP-4410/25, AP-5129/25 i AP-5453/25 pozivaju i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok se apelanti u apelacijama br. AP-5250/25, AP-5453/25 i AP-204/26 pozivaju na povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Takođe, apelanti u apelacijama br. AP-4410/25 i AP-5453/25 pozvali su se i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, a apelant u apelaciji broj AP-5129/25 pozvao se i na povredu člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Nadalje, apelanti u apelacijama br. AP-4410/25 i AP-5129/25 ukazuju na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te su se apelanti u apelacijama br. AP-

5129/25 i AP-5453/25 pozvali na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Osim toga, apelanti u apelacijama br. AP-4410/25 i AP-5129/25 pozvali su se na povredu člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, dok apelant u apelaciji broj AP-4410/25 ukazuje na povredu člana II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, a apelant u AP-5129/25 ukazuje na povredu člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

14. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi ustavnih prava odnose na odluke donesene u postupcima u kojim se odlučivalo o prijedlozima, odnosno tužbi za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konstantno ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka u kojem je prijedlog za ponavljanje odbačen ili odbijen, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju „građanska prava i obaveze“, tj. ne raspravlja se o meritumu spora, nego se samo odlučuje o postojanju uslovā da se odobri ponavljanje postupka (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluka o dopustivosti broj AP-4717/23 od 19. juna 2024. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Samo kada se u takvom postupku, s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja, radi o utvrđivanju apelantovih „građanskih prava i obaveza“, može se utvrditi da su takve apelacije dopustive.

15. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnih slučajeva, u postupcima po prijedlozima, odnosno tužbi apelanata za ponavljanje postupaka nije odlučivalo o njihovim „građanskim pravima i obavezama“ u smislu člana 6. Evropske konvencije, već samo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupaka. Stoga, takvi postupci ne ulaze u obim prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Takođe, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnim postupcima nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti o pravu na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te su stoga navodi apelanata u pojedinim predmetima izneseni u tom pravcu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesorna prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, koje su istakli pojedini apelanti ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, u odnosu na navode o povredi ostalih ustavnih prava, Ustavni sud zaključuje da su i ti navodi, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4410/25 (S. P. i drugi) | Sudska praksa | Aktio