Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-694/26 (A.F.)
Odluka donesena 16. 04. 2026.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-694/26
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 04. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 16. aprila 2026. godine, u predmetu broj AP-694/26, rješavajući apelaciju A. F., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. F. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 034212 24 Uvp od 4. decembra 2025. godine zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. A. F. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) podnijela je 12. februara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 034212 24 Uvp od 4. decembra 2025. godine. Apelantkinja je takođe podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud do donošenja odluke o apelaciji „obustavio izvršenje i sve pravne posljedice osporene presude Vrhovnog suda, kao i svih akata i radnji koje se zasnivaju na toj presudi ili iz nje proizlaze, uključujući svako postupanje koje vodi prinudnom izvršenju ili sankcionisanju apelantkinje“. Apelantkinja je 13. marta 2026. godine dostavila i dopunu apelacije.
Uvodne napomene
2. Apelantkinja je majka i zakonski staralac maloljetnog djeteta (u daljnjem tekstu: dijete).
3. Rješenjem JU Centar za socijalni rad Banja Luka (u daljnjem tekstu: Centar) od 5. novembra 2019. godine ocu djeteta i djedu po ocu određen je lični kontakt s djetetom na način pobliže određen rješenjem. Rješenjem Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) od 3. januara 2020. godine odbijene su žalbe podnesene protiv navedenog rješenja. Presudom od 25. januara 2021. godine odbijena je apelantkinjina tužba podnesena protiv drugostepenog rješenja.
4. U septembru 2020. godine apelantkinja je zajedno s djetetom napustila Bosnu i Hercegovinu i privremeno boravi na Kipru zbog neophodnih zdravstvenih kontrola i liječenja djeteta.
Postupak u kojem je donesena osporena odluka
5. Centar je u postupku po službenoj dužnosti donio rješenje od 25. maja 2021. godine kojim je proglasio ništavim rješenje od 5. novembra 2019. godine (vidi tačku 3. ove odluke) jer izvršenje rješenja nije moguće.
6. Rješenjem Ministarstva od 30. jula 2021. godine poništeno je rješenje Centra od 25. maja 2021. godine. Presudom Okružnog suda od 25. maja 2022. godine tužba je odbijena. Presudom Vrhovnog suda od 9. februara 2023. godine preinačena je navedena presuda Okružnog suda tako što je tužba uvažena i rješenje Ministarstva poništeno.
7. U ponovnom postupku Rješenjem Ministarstva broj 11/05-544-203-1/21 od 10. marta 2023. godine poništeno je prvostepeno rješenje od 25. maja 2021. godine i predmet vraćen Centru na ponovni postupak. Ministarstvo je zaključilo da se prilikom donošenja prvostepenog rješenja nije vodilo računa o pravilima postupka, da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno i da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Ministarstvo je istaklo da su to razlozi da se prvostepeno rješenje poništi i predmet vrati Centru na ponovni postupak i odlučivanje.
8. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 034212 23 U od 1. decembra 2023. godine odbijena je apelantkinjina tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva.
9. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 034212 24 Uvp od 4. decembra 2025. godine odbijen je apelantkinjin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda. Vrhovni sud je u obrazloženju ukazao da su na rješenje od 5. novembra 2019. godine oba roditelja izjavila žalbe, koje su rješenjem Ministarstva od 3. januara 2020. godine odbijene, pa je to rješenje postalo izvršno 18. februara 2020. godine, prije pokretanja konkretnog upravnog postupka. Zbog toga, kako je obrazloženo, nema mogućnosti da se proglasi ništavim prema članu 252. tačka 3. ZOUP-a s obzirom na to da se ništavim može proglasiti samo rješenje čije izvršenje uopšte nije moguće, što nije slučaj u konkretnoj stvari. Vrhovni sud je takođe istakao da je pravilan stav Ministarstva da okolnost da dijete s apelantkinjom privremeno boravi u inostranstvu nije razlog da se rješenje proglasi ništavim. Navedeno je razlog da Centar djetetu, u skladu s njegovim najboljim interesom, omogući lični odnos s ocem, prilagođen tim okolnostima, putem različitih sredstava komunikacije ili na drugi način, jer je pravo djeteta da održava lične odnose i neposredne kontakte s roditeljem s kojim ne živi.
10. Apelantkinja smatra da je osporenom presudom prekršeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, pravo na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i opšta zabrana diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja se pozvala i na kršenje odredbi čl. 3, 6, 9, 12, 18, 19, 24. i 28. Konvencije o pravima djeteta.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
12. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
13. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
14. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
15. Ustavni sud zapaža da su osporenom presudom Vrhovnog suda potvrđene nižestepene odluke, tj. rješenje Ministarstva od 10. marta 2023. godine kojim je poništeno prvostepeno rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje (vidi tačku 7. ove odluke). S obzirom na to da osporenom odlukom Vrhovnog suda nije okončan konkretni postupak, te da iz apelacionog spisa proizlazi da je u toku postupak pred nadležnim organima, slijedi da je apelacija preuranjena.
16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantkinjin zahtjev za donošenje privremene mjere.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman