Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-769/25 („PA – RENT“ d.o.o. Brčko distrikt BiH)

Odluka donesena 14. 05. 2026.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-769/25

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 05. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-769/25, rješavajući apelacije „PA – RENT“ d.o.o. Brčko distrikt BiH i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: „PA – RENT“ d.o.o. Brčko distrikt BiH protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 044861 24 Uvp od 19. decembra 2024. godine;

„IMZIT-COMERC“ d.o.o. Sarajevo protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 046062 24 Uvp od 10. aprila 2025. godine;

Nenad Bojanić, vlasnik SP „Sloboda“ protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 046166 25 Uvp od 10. aprila 2025. godine;

„Defter“ d.o.o. Sarajevo protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 038388 25 Uvp od 3. aprila 2025. godine i

Mihada Bašić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 U 026192 25 Uvp od 6. novembra 2025. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-769/25

1. „PA – RENT“ d.o.o. Brčko distrikt BiH (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ibrahim Šadić advokat iz Brčkog, podnio je 21. februara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 044861 24 Uvp od 19. decembra 2024. godine.

2. Rješenjem Grupe za reviziju i kontrolu Regionalnog centra Tuzla od 15. januara 2021. godine apelantu je, kao poreskom obvezniku, utvrđen dodatni razrez PDV-a i naložena uplata utvrđene obaveze. Rješenjem Odsjeka za poreze Regionalnog centra Tuzla od 18. marta 2021. godine odbijena je apelantova žalba kao neosnovana i potvrđeno prvostepeno rješenje.

3. Presudom Suda BiH od 23. aprila 2024. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv navedenog rješenja. Presudom Suda BiH od 19. decembra 2024. godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke.

2. AP-2809/25

4. „IMZIT-COMERC“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sanel Nezirić advokat iz Sarajeva, podnio je 20. juna 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda BiH broj S1 3 U 046062 24 Uvp od 10. aprila 2025. godine.

5. Rješenjem Grupe za reviziju i kontrolu Regionalnog centra Sarajevo od 3. juna 2021. godine apelantu je, kao poreskom obvezniku, utvrđen razrez indirektnog poreza i naložena uplata utvrđene obaveze. Rješenjem Odsjeka za poreze Regionalnog centra Sarajevo od 29. jula 2021. godine odbijena je apelantova žalba kao neosnovana i potvrđeno prvostepeno rješenje.

6. Presudom Suda BiH od 5. avgusta 2024. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv navedenog rješenja. Presudom Suda BiH od 10. aprila 2025. godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke.

3. AP-2849/25

7. Nenad Bojanić, vlasnik SP „Sloboda“ (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragan Tolimir advokat iz Banjaluke, podnio je 24. juna 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda BiH broj S1 3 U 046166 25 Uvp od 10. aprila 2025. godine.

8. Rješenjem Grupe za reviziju i kontrolu Regionalnog centra Banjaluka od 22. juna 2021. godine apelantu je, kao poreskom obvezniku, utvrđen razrez indirektnih poreza i naložena uplata utvrđene obaveze. Rješenjem Odsjeka za poreze Regionalnog centra Banjaluka od 29. septembra 2021. godine odbijena je apelantova žalba kao neosnovana i potvrđeno prvostepeno rješenje. Rješenjem Direktora Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine od 22. maja 2023. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv drugostepenog rješenja.

9. Presudom Suda BiH od 20. novembra 2024. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv navedenog rješenja. Presudom Suda BiH od 10. aprila 2025. godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke.

4. AP-3187/25

10. „Defter“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatsko društvo „Nezirić&Partneri“ iz Sarajeva, podnio je 10. jula 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 038388 25 Uvp od 3. aprila 2025. godine.

11. Rješenjem Odsjeka za inspekcijski nadzor Kantonalne poreske kancelarije Sarajevo od 10. septembra 2019. godine apelantu je, kao poreskom obvezniku, utvrđena dodatna poreska obaveza sa kamatama i naložena uplata utvrđene obaveze. Rješenjem Federalnog ministarstva finansija od 30. jula 2024. godine odbijena je apelantova žalba kao neosnovana i potvrđeno prvostepeno rješenje.

12. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 11. februara 2025. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv navedenog rješenja. Presudom Vrhovnog suda od 3. aprila 2025. godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke.

5. AP-407/26

13. Mihada Bašić (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Adis Bašić advokat iz Srebrenika, podnijela je 4. februara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 03 0 U 026192 25 Uvp od 6. novembra 2025. godine.

14. Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 29. septembra 2025. godine odbačen je apelantkinjin zahtjev za odlaganje izvršenja osporenih upravnih akata u postupku prinudne naplate poreske obaveze. U obrazloženju navedenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da apelantkinja nije dostavila dokaz da takav zahtjev nije podnosila kod nadležnog organa uprave. Rješenjem Vrhovnog suda od 6. novembra 2025. godine odbačen je apelantkinjin zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Spajanje predmeta

15. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-769/25. Apelacioni navodi

16. U svim navedenim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelantkinja u apelaciji broj AP-407/26 pozvala se na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

18. U pogledu navoda apelanata o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća da, shodno svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u područje javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam „građanskih prava i obaveza“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Lazauskai protiv Litvanije, odluka od 6. septembra 2016. godine, predstavka broj 4964/11, tačka 29. i Ustavni sud, odluka broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine, odluka dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreskog i carinskog, odnosno javnog zakonodavstva. S druge strane, Ustavni sud podsjeća da se u pogledu krivičnopravnog aspekta prava na pravično suđenje, član 6. Evropske konvencije izuzetno primjenjuje na postupke razreza dodatnog poreza, ukoliko je svrha i suština tog postupka krivičnopravna u smislu Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Jussila protiv Finske [VV], 2006, stav 38; Steininger protiv Austrije, 2012, st. 34–37; Chap Ltd protiv Armenije, 2017, stav 36; Melgarejo Martinez de Abellanosa protiv Španije, 2021, stav 25). Odlučujući o primjenjivosti krivičnopravnog aspekta člana 6. Evropske konvencije na dodatni porez, Evropski sud je posebno uzimao u obzir sljedeće elemente: zakon koji propisuje kazne odnosio se na sve građane u njihovom svojstvu poreznih obveznika; svrha dodatnog poreza nije bila novčana naknada štete, već u osnovi kazna u svrhu odvraćanja od ponavljanja djela; dodatni porez nametnut je na osnovu opšteg pravila čija je svrha bila i odvraćanje i kažnjavanje. Međutim, Ustavni sud zapaža da se u konkretnim slučajevima ne radi o utvrđivanju sankcije za poreski prekršaj, tako da ni krivičnopravni aspekt prava na pravično suđenje nije primjenjiv u tim slučajevima. Stoga, u skladu s iznesenim stanovištima, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

19. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da je i navod o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, koje je istakla apelantkinja u apelaciji broj AP-407/26, ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

20. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-769/25 („PA – RENT“ d.o.o. Brčko distrikt… | Sudska praksa | Aktio