Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3189/25 (R. S. i drugi)

Odluka donesena 14. 05. 2026.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3189/25

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 05. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-3189/25, rješavajući apelacije koje su podnijeli Rok Snežič i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Rok Snežič protiv Rješenja Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KTP 0026132 25 od 29. aprila 2025. godine;

Tunjo Krištić protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0010312 25 od 20. oktobra 2025. godine;

E. B. protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0010546 25 od 27. novembra 2025. godine;

Darko Popović protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTP 0002737 25 od 25. novembra 2025. godine i

Darko Popović protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTP 0002711 25 od 11. novembra 2025. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3189/25

1. Rok Snežič (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 8. jula 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) broj T20 0 KTP 0026132 25 od 29. aprila 2025. godine.

2. Naredbom Tužilaštva BiH od 10. januara 2025. godine odlučeno je da se neće sprovoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave protiv O. M., direktora Obavještajno-bezbjednosne agencije Bosne i Hercegovine, zbog toga što ne postoje osnovi sumnje da je počinio krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. U obrazloženju navedene naredbe, Tužilaštvo BiH je navelo razloge zbog kojih je apelantu zabranjen ulazak u Bosnu i Hercegovinu, odnosno procedura i razlozi kojima se rukovodila Obavještajno-bezbjednosna agencija Bosne i Hercegovine prilikom izricanja zabrane, shodno čemu je donesena navedena naredba. Rješenjem Tužilaštva BiH od 29. aprila 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe.

2. AP-189/26

3. Tunjo Krištić (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 15. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 0010312 25 od 20. oktobra 2025. godine.

4. Naredbom Kantonalnog tužilaštva Posavskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) od 10. juna 2025. godine odlučeno je da se neće sprovoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave protiv J. H., zbog krivičnog djela ovjeravanje neistinitog sadržaja iz člana 375. stav (1) Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH), jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. U obrazloženju navedene naredbe, Kantonalno tužilaštvo je navelo da u konkretnom slučaju prijavljeni, kao sudski vještak, nije sačinio nalaz i mišljenje suprotno svojim saznanjima i raspoloživim činjenicama, pa time nije počinjeno bilo koje krivično djelo propisano KZFBiH. Rješenjem Kantonalnog tužilaštva od 25. jula 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Osporenim rješenjem Federalnog tužilaštva odbijena je kao neosnovana i apelantova pritužba protiv rješenja Kantonalnog tužilaštva.

3. AP-470/26

5. E. B. (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 9. februara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog tužilaštva broj T11 0 KTA 0010546 25 od 27. novembra 2025. godine.

6. Naredbom Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) od 6. oktobra 2025. godine odlučeno je da se neće sprovoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave protiv B. F., zbog krivičnog djela davanje lažnog iskaza iz člana 348. stav (2) u vezi sa stavom (1) KZFBiH. U obrazloženju navedene naredbe, Kantonalno tužilaštvo je navelo da ni na koji način nisu objektizovane tvrdnje da je neistinit iskaz prijavljenog, niti je na tom iskazu zasnovana konkretna odluka donesena u parničnom postupku, slijedom čega je zaključeno da ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeni počinio krivično djelo. Rješenjem Kantonalnog tužilaštva od 6. novembra 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Osporenim rješenjem Federalnog tužilaštva odbijena je kao neosnovana i apelantova pritužba protiv rješenja Kantonalnog tužilaštva.

4. AP-484/26

7. Darko Popović (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 9. februara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republičko javno tužilaštvo) broj T12 0 KTP 0002737 25 od 25. novembra 2025. godine.

8. Naredbom Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala Republičkog javnog tužilaštva (u daljnjem tekstu: Posebno odjeljenje Republičkog javnog tužilaštva) od 22. oktobra 2025. godine odlučeno je da se neće sprovoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave protiv B. V., sudije Osnovnog suda u Banjaluci, zbog krivičnog djela povreda zakona od strane sudije ili javnog tužioca iz člana 346. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS). U obrazloženju navedene naredbe, Posebno odjeljenje Republičkog javnog tužilaštva je navelo da je prijavljena sudija u konkretnom sudskom postupku detaljno i pravilno obrazložila koje radnje je preduzimala i kada, slijedom čega je zaključeno da ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena počinila navedeno krivično djelo. Osporenim rješenjem Republičkog javnog tužilaštva odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe.

5. AP-485/26

9. Darko Popović (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 9. februara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTP 0002711 25 od 11. novembra 2025. godine.

10. Naredbom Posebnog odjeljenja Republičkog javnog tužilaštva od 8. oktobra 2025. godine odlučeno je da se neće sprovoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave protiv Ministarstva pravde Republike Srpske, zbog krivičnog djela povreda ravnopravnosti građana iz člana 139. KZRS, jer postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. U obrazloženju navedene naredbe, Posebno odjeljenje Republičkog javnog tužilaštva je ukazalo da navedeni član KZRS propisuje odgovornost pravnih lica, izuzimajući, između ostalih, i Republiku Srpsku, te je ukazao da Ministarstvo pravde Republike Srpske i nije pravno lice, nego organ izvršne vlasti entiteta. Osporenim rješenjem Republičkog javnog tužilaštva odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe.

Spajanje predmeta

11. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3189/25.

Apelacioni navodi

12. Apelanti su se u svim apelacijama pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Pored toga, apelanti u pojedinim apelacijama pozvali su se i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, povredu prava na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te kršenje zabrane mučenja iz člana 3. Evropske konvencije.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

14. Razmatrajući pitanje da li su u konkretnim slučajevima na apelante primjenjive garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se postupci u kojima su donijete osporene odluke, odnosi na „osnovanost krivične optužbe“ protiv trećeg lica, u kojem se apelanti pojavljuju u svojstvu podnosilaca krivičnih prijava. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“, zato što se samo takva osoba može smatrati „žrtvom“ u smislu tog člana. Obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja navedenog člana 6. (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluke o dopustivosti br. AP-19/02od 17. marta 2004. godine, AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine i AP-3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

15. Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o povredi prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, na koje su se pozvali pojedini apelanti, takođe ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. Takođe, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo ni o imovinskim pravima pojedinih apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti o pravu na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i pravu lica da ne bude podvrgnuto mučenju iz člana 3. Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su navodi pojedinih apelanata o kršenju navedenih prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3189/25 (R. S. i drugi) | Sudska praksa | Aktio