Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2221/25 (R. N. i drugi)
Odluka donesena 16. 04. 2026.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2221/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 04. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 16. aprila 2026. godine, u predmetu broj AP-2221/25, rješavajući apelacije koje su podnijeli Rade Nikolić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Rade Nikolić protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 K 023309 24 Kž 2 od 24. februara 2025. godine
Haris Čaušević protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 002596 25 Kž 35 od 10. decembra 2025. godine
Strahinja Knežević protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 75 0 K 053911 25 Kž od 31. oktobra 2025. godine
Drago Predojević protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 01 0 K 011132 25 Kž 2 od 10. novembra 2025. godine
N. S. protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 292341 25 Kž od 12. novembra 2025. godine i
Muhamed Lišić protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 K 098280 25 Kvl od 18. decembra 2025. godine zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2221/25
1. Rade Nikolić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirnes Ajanović, advokat iz Tuzle, podnio je 16. maja 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 K 023309 24 Kž 2 od 24. februara 2025. godine.
2. U postupku u kojem je doneseno osporeno rješenje Okružnog suda odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravomoćno okončanog presudom Osnovnog suda u Tesliću od 19. oktobra 2017. godine. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je istakao da apelantov navod da se pravomoćna presuda kojom je proglašen krivim zasniva na lažnom iskazu svjedoka i vještaka u konkretnom slučaju ne može biti osnov za ponavljanje krivičnog postupka. Naime, ukazao je da davanje lažnog iskaza svjedoka ili vještaka mora biti utvrđeno pravomoćnom presudom, te da u konkretnom slučaju nije sporno da svjedok i vještak nisu osuđeni za davanje lažnog iskaza. S obzirom na to, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje krivičnog postupka u smislu člana 343. stav (1) Zakona o krivičnom postupku, te je slijedom toga odbio apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka.
2. AP-27/26
3. Haris Čaušević (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Milan Romanić, advokat iz Banjaluke, podnio je 30. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 002596 25 Kž 35 od 10. decembra 2025. godine.
4. U postupku u kojem je doneseno osporeno rješenje Suda BiH odbačen je apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravomoćno okončanog presudom Suda BiH od 15. jula 2015. godine. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da se apelantov zahtjev za ponavljanje postupka zasniva na činjenicama i dokazima koji su već bili predmet ocjene u redovnom postupku i koji su već razmatrani u obrazloženju ranijih odluka, a ne na novim činjenicama i dokazima. U vezi s tim, ukazao je da je ponavljanje postupka kao vanredni pravni lijek predviđeno isključivo u situacijama kada se nakon pravomoćnosti presude pojave nove činjenice i dokazi relevantni za drugačiju odluku suda. S obzirom na to, Sud BiH je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje krivičnog postupka u smislu člana 327. stav (1) Zakona o krivičnom postupku.
3. AP-129/26
5. Strahinja Knežević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Irena Pilipović, advokatica iz Banjaluke, podnio je 13. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 75 0 K 053911 25 Kž od 31. oktobra 2025. godine.
6. U postupku u kojem je doneseno osporeno rješenje Okružnog suda odbačen je kao neosnovan apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravomoćno okončanog presudom Osnovnog suda u Mrkonjić-Gradu od 22. jula 2024. godine. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da apelant nije dokazao činjenicu na kojoj zasniva svoj zahtjev za ponavljanje postupka, odnosno da je do osuđujuće presude došlo usljed krivičnog djela učinjenog od postupajućeg sudije, odnosno da je postupajući sudija pravomoćnom presudom osuđen za takvo djelo. S obzirom na to, Okružni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje krivičnog postupka u smislu člana 343. stav (1) Zakona o krivičnom postupku.
4. AP-186/26
7. Drago Predojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, kojeg zastupa Ognjen Vučen, advokat iz Laktaša, podnio je 15. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01 0 K 011132 25 Kž 2 od 10. novembra 2025. godine.
8. U postupku u kojem je doneseno osporeno rješenje Vrhovnog suda odbačen je apelantov prijedlog za ponavljanje krivičnog postupka pravomoćno okončanog presudom Kantonalnog suda u Bihaću od 23. aprila 2018. godine. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da se apelantov zahtjev za ponavljanje postupka zasniva na činjenicama i dokazima koji su već bili predmet ocjene u redovnom postupku i koji su već razmatrani i ocjenjeni u obrazloženju ranijih odluka, a ne na novim činjenicama i dokazima. S obzirom na to, Vrhovni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje krivičnog postupka u smislu člana 343. stav (1) Zakona o krivičnom postupku.
5. AP-343/26
9. N. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Advokatska firma „Sajić“ o.d. Banjaluka, podnio je 30. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 K 292341 25 Kž od 12. novembra 2025. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud privremeno obustavio primjenu posljedica upisa apelanta u Poseban registar lica pravomoćno osuđenih za krivična djela seksualne zloupotrebe i iskorištavanja djece do okončanja postupka po apelaciji.
10. U postupku u kojem je doneseno osporeno rješenje Okružnog suda odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravomoćno okončanog presudom Osnovnog suda u Banjaluci od 11. juna 2024. godine. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je istakao da apelantov navod da u momentu zaključenja sporazuma o priznavanju krivice nije znao da će, kao učinilac određene vrste krivičnog djela, po sili same pravomoćne presude biti upisan u poseban registar ne predstavlja osnov za ponavljanje krivičnog postupka. U vezi s tim, ukazao je da Zakon o posebnom registru lica pravomoćno osuđenih za krivična djela seksualne zloupotrebe i iskorištavanja djece predstavlja opći pravni propis, te da je stupio na snagu 31. marta 2023. godine, više od godinu dana prije postizanja sporazuma o priznanju krivice (29. maja 2024. godine). S obzirom na to, zaključio da se apelant u konkretnom slučaju poziva na posljedicu osuđujuće presude koja je bila propisana zakonom u vrijeme zaključivanja sporazuma, te da takva okolnost ne može predstavljati „novu činjenicu“ u smislu člana 343. stav (1) Zakona o krivičnom postupku.
6. AP-441/26
11. Muhamed Lišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 4. februara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 K 098280 25 Kvl od 18. decembra 2025. godine.
12. U postupku u kojem je doneseno osporeno rješenje Apelacionog suda odbačen je apelantov prijedlog za ponavljanje krivičnog postupka pravomoćno okončanog presudom Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine od 24. oktobra 2017. godine. U obrazloženju osporene odluke Apelacioni sud je istakao da apelantov navod da se pravomoćna presuda kojom je proglašen krivim zasniva na lažnom iskazu svjedoka i oštećenog u konkretnom slučaju ne može biti osnov za ponavljanje krivičnog postupka. Naime, ukazao je da davanje lažnog iskaza svjedoka ili oštećenog mora biti utvrđeno pravomoćnom presudom, što u konkretnom slučaju apelant nije dokazao. S obzirom na to, Apelacioni sud je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje krivičnog postupka u smislu člana 327. stav (1) Zakona o krivičnom postupku.
13. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2221/25.
14. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, pojedini apelanti su se pozvali i na povrede prava na kažnjavanje samo na osnovu zakona iz člana 7. Evropske konvencije, člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Također, pojedini apelanti su se pozvali na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te prava na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
16. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
18. Ustavni sud ukazuje da se navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o njihovim zahtjevima za „ponavljanje krivičnog odnosno prekršajnog postupka“ koji su pravomoćno okončani odlukama redovnih sudova. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka jer se u tom postupku odlučuje samo o ispunjenosti zakonskih uvjeta da se dozvoli ponavljanje pravomoćno okončanog postupka, a ne odlučuje se o „osnovanosti krivične optužbe“ protiv apelanata (vidi, između ostalih, odluke Ustavnog suda br. AP-1626/22 od 7. septembra 2022. godine i AP-2203/22 od 2. novembra 2022. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga postupci u kojima se odlučivalo o zahtjevu apelanata za ponavljanje pravomoćno okončanih postupaka ne ulaze u obim prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
19. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je u ustanovljenoj praksi Evropskog suda pojam „krivičnog djela“ u članu 7. Evropske konvencije blisko povezan sa značenjem pojma „krivična optužba“ iz člana
6. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Dogan i drugi protiv Turske, odluka od 29. juna 2004. godine, predstavka broj 8803-8811/02). Stoga Ustavni sud ukazuje da član 7. Evropske konvencije nije primjenjiv na one postupke u kojima se ne utvrđuje „krivična optužba“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Budući da je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i navodi o povredi člana 7. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
20. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije i kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije kao akcesornih prava u vezi s pravom na pravično suđenje također ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
21. Konačno, Ustavni sud smatra da osporene odluke ne pokreću pitanje prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, te su stoga i ti navodi ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
22. S obzirom na odluku Ustavnog suda u predmetu broj AP-343/26, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere u tom predmetu.
23. Prema navedenom, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman