Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-712/26 (R.N. i drugi)

Odluka donesena 14. 05. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-712/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 05. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-712/26, rješavajući zahtjev R. N i drugih za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev R. N., M. K., M. A., B. B. i G. D. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. R. N., M. K., M. A., B. B. i G. D. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Kozarske Dubice, koje zastupa Violeta Popović advokat iz Banjaluke, podnijeli su 24. februara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 79 0 Rs 016288 25 Mož od 12. decembra 2025. godine.

2. Apelanti su 25. februara 2026. godine dopunili apelaciju, te ujedno podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio da se vrate na rad do okončanja radnog spora u parničnom postupku po privremenoj mjeri broj 79 0 Rs 016288 24 Mo.

Uvodne napomene

3. Apelanti su u periodu od 2019. do 2022. godine, nakon provedenog javnog konkursa, primljeni u radni odnos u Opštinu Kozarska Dubica (u daljnjem tekstu: prvotužena) na mjesto vatrogasac-spasilac-vozač, te su zasnovali radni odnos na neodređeno vrijeme u statusu namještenika. Upravni inspektor je, nakon izvršenog vanrednog inspekcijskog nadzora, rješenjem od 16. jula 2024. godine naložio načelniku prvotužene da donese rješenja o prestanku radnog odnosa apelantima, iz razloga što ne ispunjavaju zakonom propisane posebne uslove radnih mjesta na koje su raspoređeni. Na osnovu rješenja načelnika prvotužene od 30. jula 2024. godine, donesenim u skladu sa rješenjem Upravnog inspektora i odredbe člana 141. stav 1. tačka 14) Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: ZSN), apelantima su otkazani ugovori o radu.

Postupak u kojem je donesena osporena odluka

4. Apelanti su podnijeli tužbu protiv prvotužene i Republike Srpske (u daljnjem tekstu: drugotužena) radi zaštite prava iz radnog odnosa, utvrđenja mobinga i naknade materijalne i nematerijalne štete. Tužbenim zahtjevom su tražili da sud poništi kao nezakonita rješenja prvotužene o prestanku radnog odnosa, kao i rješenje Upravnog inspektora od 16. jula 2024. godine. Apelanti su uz tužbu, u skladu sa odredbom člana 188. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZOR), podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere da ih sud vrati na posao do okončanja spora.

5. Osnovni sud u Kozarskoj Dubici (u daljnjem tekstu: osnovni sud) je rješenjem 79 0 Rs 016288 25 Rs od 19. novembra 2024. godine usvojio traženu privremenu mjeru na način da je naložio prvotuženoj da apelante privremeno vrati na rad i rasporedi na druge poslove ili, ukoliko je to nemoguće, da ih vrati u status neraspoređenih službenika, sve na način kao je prezentirano u izreci tog rješenja.

6. Rješenjem Okružnog suda broj 79 0 Rs 016288 25 Mož od 12. decembra 2025. godine uvažene su žalbe tuženih i preinačeno je prvostepeno rješenje, na način što je odbijen zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere. Okružni sud je, suprotno stavu prvostepenog suda, obrazložio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 188. ZOR-a za određivanje privremene mjera vraćanja apelanata na posao. Naime, nezakonito ponašanje prvotužene u vrijeme zaključenja ugovora o radu je bilo u korist apelanata, obzirom da su bili u radnom odnosu određeni vremenski period. Međutim, apelanti ne mogu sa uspjehom (u materijalnom smislu) tražiti poništenje rješenja o prestanku radnog odnosa koji nije zasnovan u skladu sa zakonom (član 141. stav 1. tačka 14) ZSN), pa samim tim ne mogu tražiti da se vrate na posao. Također, kod pretpostavke da se na apelante ne primjenjuje ZSN zaključeni ugovori bi bili ništavi, iz razloga što u vrijeme raspisivanja konkursa i prijema u radni odnos nisu ispunjavali posebne uslove propisane odredbom člana 54. stav

1. Zakona o zaštiti od požara RS.

7. Apelanti smatraju da je osporenom odlukom povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovi i člana 8. Evropske konvencije i čl. 5. i 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Smatraju da je osporenom odlukom pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeni propisi, jer se sud meritorno upuštao u ishod postupka umjesto da kod privremene mjere utvrdi da li je otkaz nezakonit ili nije. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelanti su kao razloge naveli da je „apelantima očigledno nezakonito prestao radni odnos, jednostranom voljom poslodavca, bez njihove volje i htijenja, ishodovano odlukom upravnog inspektora, a bez stvarnog utvrđivanja materijalnog i činjeničnog stanja na strani radnika i poslodavca, povredom svih rokova iz radnog prava“. Također, naveli su da je postupak „hitan zbog egzistencijalne ugroženosti apelanata, nenadoknadive štete, jer parnični postupak može trajati više godina, dugotrajno odsustvo sa rada utiče na gubitak vještina i profesionalne degradacije, koju je nemoguće kompenzirati novčanom nadoknadom, a finansijska kreditna opterećenja svih apelanata koja su ranije preuzeli na osnovu stabilnog radnog odnosa na neodređeno vrijeme, nemogućnost njihovog izvršavanja ugovora, dovodi i do trajnog gubitka druge imovine, ako je imaju (zapljena i prodaja pokretnina i nekretnina)“. Smatraju da je „mjera povratka na posao, jedini način da se spriječi nastanak težih štetnih posljedica koje se kasnije ne bi mogle otkloniti“.

8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavnih sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.

10. Apelanti ističu da će zbog nazakonitog prestanka radnog odnosa za njih nastupiti štetne posljedice koje će uticati na gubitak njihovih vještina i profesionalnu degradacije, te da neće moći vraćati kredite zbog čega će ostati bez svoje imovine. Ustavni sud prvenstveno zapaža da apelanti kao argument za donošenje privremene mjere ističu razloge koji se odnose na meritum predmeta, a takvi razlozi ne mogu poslužiti kao osnov za donošenje privremene mjere jer bi se na taj način prejudicirala konačna odluka Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud dalje zapaža da apelanti zahtjev za privremenu mjeru zasnivaju na navodima o gubitku vještina i profesionalnoj degradaciji, te gubitku imovine zbog kreditnih zaduženja. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelanti, uz zahtjev za donošenje privremene mjere, nisu dostavili dokaze kojima bi potkrijepili svoje tvrdnje o kreditnim zaduženjima i eventualno pokrenutim izvršnim postupcima protiv njih. Stoga, Ustavni sud smatra da apelanti nisu dokazali da su ispunjeni uvjeti za donošenje privremene mjere iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-712/26 (R.N. i drugi) | Sudska praksa | Aktio