Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-754/26 („MF BANKA“ a.d. Banjaluka)

Odluka donesena 14. 05. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-754/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 05. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-754/26, rješavajući zahtjev „MF BANKE“ a.d. Banjaluka za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev „MF BANKE“ a.d. Banjaluka za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. „MF BANKA“ a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Miloš Stevanović, advokat iz Banjaluke, podnio je 26. februara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 U 048663 26 Uvp od 12. februara 2026. godine i S1 3 U 048663 24 U od 28. novembra 2025. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene te predložio „da Ustavni sud, do okončanja postupka po apelaciji, odredi privremenu mjeru obustave izvršenja/prinudne naplate osporenog razreza, kada bi izvršenje moglo prouzrokovati teško popravljivu štetu“.

2. Grupa za kontrolu velikih poreskih obveznika Uprave za indirektno oporezivanje BiH (u daljnjem tekstu: Grupa) je donijela rješenje broj 04/4-1/II-17-1-UP-I-44-85-2/22 od 29. maja 2023. godine kojim je apelantu izvršen razrez indirektnih poreza za poreski period od 1. aprila 2018. godine do 31. januara 2022. godine u iznosu od 239.528,00 KM (u daljnjem tekstu: sporni iznos). U obrazloženju rješenja Grupa je navela da je prilikom kontrole obračuna indirektnih poreza za navedeni period utvrđeno da je apelant primao usluge kartičnih kuća (Visa i Mastercard). Dalje, Grupa je ukazala da su te usluge na osnovu priloženih ugovora o licenci, pratećih dokumenata i pravilnika, te na osnovu opisa tih usluga na ispostavljenim fakturama (licenca, autorizacija, administrativne naknade, izvod/izvještaj) okvalifikovane kao nefinansijske usluge na koje je apelant propustio obračunati PDV. Shodno tome, Grupa je primjenom relevantnih odredbi Zakona o PDV-u i Instrukcije o postupanju pri podnošenju PDV prijava primaoca usluga od lica koje nema sjedište u BiH i lica u posebnoj šemi u građevinarstvu (u daljnjem tekstu: Instrukcija) , utvrdila apelantu razrez dodatne obaveze po osnovu PDV-a u spornom iznosu.

3. Odsjek za kontrolu velikih poreskih obveznika Uprave za indirektno oporezivanje BiH (u daljnjem tekstu: Odsjek) je donio rješenje broj 04/4-1/II-17-1-UP-I-44-85-10/22 od 26. jula 2023. godine kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Grupe od 29. maja 2023. godine.

4. Uprava za indirektno oporezivanje BiH (u daljnjem tekstu: tužena ili Uprava) je donijela rješenje broj 01/4-2-UP/II-302/23 od 21. maja 2024. godine kojim je odbijena kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Odsjeka od 26. jula 2023. godine. Tužena je u obrazloženju rješenja, pored ostalog, navela da je apelant na tržištu nastupao kao izdavatelj i kao prihvatitelj platnih kartica, za što su ga ugovorom ovlastile globalne kartične kuće Visa i Mastercard, a koje su pružale usluge autorizacije, kliringa i poravnanja apelantu. Dalje, istakla je da su neosnovane apelantove tvrdnje da usluge obuhvaćene ino fakturama kartičnih kuća potpadaju pod finansijske i novčane usluge, te da se radi o uslugama koje su shodno odredbi člana 25. Zakona o PDV-u oslobođene od plaćanja PDV-a.

5. Sud BiH je presudom broj S1 3 U 048663 24 U od 28. novembra 2025. godine odbio apelantovu tužbu protiv rješenja tužene od 21. maja 2024. godine. U obrazloženju presude Sud BiH je citirao relevantne odredbe Zakona o PDV i navedene Instrukcije, te Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u. Dalje, ukazao je da suština pravnog odnosa između kartične kuće i finansijske institucije, odnosno banke, nije pružanje finansijskih usluga, nego kompleksna usluga koju čini, prije svega licenca, kao i tehnološka i tehnička potpora prilikom obavljanja transakcija. Osim toga, Sud BiH je naveo da Mastercard nije finansijska institucija i ne izdaje kreditne, debitne, čekovne ili platne kartice bilo koje vrste, već se radi o globalnoj tehnološkoj kompaniji koja posluje u oblasti platne industrije i koja pruža tehničku podršku potrebnu za obradu platnih transakcija. Naime, istakao je da to znači da kartične kuće nisu ni u jednom trenutku u posjedu novčanih sredstava niti imaju bilo kakvu odgovornost za prijenos tih sredstava, te je jasno da te kuće ne pružaju usluge koje su oslobođene obračunavanja i plaćanja PDV-a, nego usluge tehnološke i tehničke prirode koje su oporezive u sistemu PDV-a. Na kraju, Sud BiH je ukazao da su neosnovani navodi tužbe da je razrez dodatne obaveze posljedica promjene tumačenja propisa na način da tužena promjenom tumačenja derogira ranije izdata mišljenja. Naime, istakao je da je to zbog toga što se apelant povodom spornog pitanja nije obraćao tuženoj niti je ona izdala mišljenje shodno članu 50. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja, koje bi kao takvo, bilo obavezujuće samo u odnosu na apelanta i tuženu.

6. Sud BiH je presudom broj S1 3 U 048663 26 Uvp od 12. februara 2026. godine odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Suda BiH od 28. novembra 2025. godine. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je pobijana presuda vijeća za upravne sporove pravilna i zakonita, te da prihvata razloge odbijanja tužbenog zahtjeva date u obrazloženju pobijane presude. Dalje, Sud BiH je obrazložio da je nesporno da je apelant, kao registrovani PDV obveznik, u kontrolisanom periodu primao usluge kartične kuće koje obuhvataju autorizaciju kartičnih transakcija, kliring i poravnanje, obradu i prijenos transakcionih podataka, licenciranje i druge prateće usluge nužne za funkcionisanje kartičnog platnog sistema. Također, ukazao je da nije sporno da su te usluge fakturisane bez obračunatog PDV-a, te da apelant na njih nije obračunao PDV po mehanizmu obrnutog poreskog zaduženja, pozivajući se na oslobađanje finansijskih usluga iz člana 25. Zakona o PDV-u. Međutim, suprotno apelantovim navodima, Sud BiH je istakao da usluge koje banka prima od kartičnih kuća ne predstavljaju finansijske usluge u smislu navedenog člana, jer iako su te usluge nužne za funkcionisanje kartičnog platnog prometa, one same po sebi ne dovode do pravne i finansijske promjene sredstava, niti uzrokuju prijenos novca između računa. Sud BiH je odlučio kao u izreci presude primjenom člana 54. stav 1. Zakona o upravnim sporovima BiH.

7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelant navodi da su organi uprave i Sud BiH proizvoljno utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo, te da osporene odluke nisu dovoljno obrazložene, pri čemu je došlo do povrede pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja. S obzirom na to, apelant predlaže donošenje privremene mjere-kojom bi Ustavni sud, do okončanja postupka po apelaciji, odredio obustavu izvršenja/prinudne naplate osporenog razreza, kada bi izvršenje moglo prouzrokovati teško popravljivu štetu.

8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1)Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom traži da se naloži obustava izvršenja/prinudne naplate osporenog razreza porezne obaveze. Stoga proizilazi da apelant taj zahtjev vezuje za navode koji se tiču o meritumu predmeta o čemu Ustavni sud ne može odlučivati u ovoj fazi postupka. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da apelant nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-754/26 („MF BANKA“ a.d. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio