Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-899/26 (Smučarski klub "Sarajevo"-Istočno Sarajevo)
Odluka donesena 14. 05. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-899/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 05. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger, te sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP 899/26, rješavajući zahtjev Smučarskog kluba „Sarajevo“ – Istočno Sarajevo za donošenje privremene mjere, na temelju člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se zahtjev koji je podnio Smučarski klub „Sarajevo“ – Istočno Sarajevo za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Smučarski klub „Sarajevo“ – Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Goran Bubić, advokat iz Banjaluke, podnio je 12. marta 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 89 0 P 069907 25 Rev od 17. decembra 2025. godine. Istovremeno, apelant je zatražio donošenje privremene mjere „kojom se tuženoj Opštini Pale zabranjuje izdavanje građevinske dozvole, a tuženom „Energana“ d.o.o. Trebinje bilo kakvog faktičkog stanja, sve na lokaciji koju obuhvata k.č. br. 1711/28 u površini od 1290 m2, k.o. Prača, Jahorina“.
2. Apelant je primarnim tužbenim zahtjevom protiv Opštine Pale (u daljnjem tekstu: prvotužena), I. S. (u daljnjem tekstu: drugotuženi), A. S. (u daljnjem tekstu: trećetuženi) i „Energana“ d.o.o. Trebinje (u daljnjem tekstu: četvrtotuženi) tražio da se utvrdi da su ništavi kupoprodajni ugovori koje su 2014., odnosno 2016. godine zaključili prvotužena i drugotuženi odnosno drugotuženi i trećetuženi. Predmet kupoprodaje bila je nekretnina iz tačke 1 ove odluke (sporna nekretnina). Zatim, apelant je tražio da se utvrdi ništavost upisa prava svojine na spornoj nekretnini u korist prvotužene, a shodno tome i ništavost kupoprodajnog ugovora iz 2020. godine, koji su zaključili trećetuženi i četvrtotuženi u vezi s kupoprodajom sporne nekretnine, te da se nadležnom organu naloži uspostava stanja kakvo je bilo prije donošenja rješenja od 17. avgusta 2012. godine. Eventualnim tuženim zahtjevom apelant je tražio isplatu naknade na ime sporne nekretnine.
3. Presudom Osnovnog suda u Sokocu, Odjeljenje u Palama (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 0 P 069907 24 P 2 od 30. januara 2025. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 0 P 069907 25 Gž od 2. oktobra 2025. godine, u cijelosti su odbijeni tužbeni zahtjevi. Obrazloženo je da je apelant tužbene zahtjeve temeljio na tvrdnjama da je kao pravni sljednik sarajevskog smučarskog kluba „Dom mladosti“, Jahorina, vlasnik sporne nekretnine koja je prometovana osporenim ugovorima, te navodima da je rješenjem iz 2019. godine poništeno rješenje iz 2016. godine na osnovu kojeg je utvrđena državna svojina i pravo raspolaganja na spornoj nekretnini u korist prvotužene. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da su osporeni ugovori pravno valjani, te da apelant nije dokazao pravno sljedništvo u odnosu na sarajevski smučarski klub „Dom mladosti“ Jahorina i da apelant stoga nema stvarnu aktivnu legitimaciju u pogledu osporavanja ništavosti ugovora. Još je navedeno da sporna nekretnina nije obuhvaćena režimom privremene zabrane raspolaganja, te da se ne radi o državnoj imovini, budući da je pravo raspolaganja odnosno korištenja bilo upisano u korist sarajevskog smučarskog kluba „Dom mladosti“, Jahorina, a ne u korist SR BiH. U odnosu na eventualni tužbeni zahtjev navedeno je da apelant ni taj dio zahtjeva nije dokazao.
4. Presudom Vrhovnog suda broj 89 0 P 069907 25 Rev od 17. decembra 2025. godine odbijena je apelantova revizija. Vrhovni sud je ispitao osporene presude te je zaključio da revizijskim navodima nije dovedena u pitanje njihova zakonitost.
5. Apelant smatra da mu je zbog proizvoljne primjene i tumačenja materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da su sudovi izveli proizvoljan zaključak o nepostojanju pravnog sljedništva, te da su zanemarili primijeniti član 52. Zakona o udruženijima i fondacijama Republike Srpske. Dalje, smatra da su sudovi proizvoljno tumačili Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom, te da prvotužena nije mogla raspolagati spornom nekretninom već da je trebalo zadržati prijeratni status nositelja prava. Apelant se pozvao i na Zakon o stvarnim pravima Republike Srpske.
6. U vezi sa zahtjevom za donošenje privremene mjere apelant je naveo da iz apelacije proizlazi argumentacija o vjerovatnoći osnovanosti apelacije o meritumu spora, te da se shodno tome predlaže donošenje privremene mjere kao u tački 1 ove odluke. Dodatno je apelant naveo da bi u slučaju usvajanja apelacije pretrpio nenadoknadivu štetu što je dodatni argument za usvajanje privremene mjere. Još je obrazloženo da je prvotužena na spornoj nekretnini izdala lokacijske uslove, te da je rješenjem nadležnog organa izvršeno brisanje zabilježbe spora, čime je otvorena mogućnost za izdavanje građevinske dozvole. Predloženo je da se Ustavni sud rukovodi načelom „manje štete“ sve dok se sva apelaciona pitanja ne ispitaju.
7. Prilikom ispitivanja utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.
8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U vezi s donošenjem privremene mjere apelant, osim razloga koji se tiču merituma spora, te navoda vezanih za mogućnost izdavanje građevinske dozvole s obzirom da je u javnim evidencijama na spornoj nekretnini izvršeno brisanje zabilježbe spora, nije naveo razloge koji bi opravdali donošenje privremene mjere. Pri tome, Ustavni sud naglašava da razlozi koji se odnose na meritum spora ne mogu biti relevantan osnov za usvajanje zahtjeva. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da argumentacijom koju je apelant naveo nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je podneseni zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
9. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman