Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4157/25 (M.B.)
Odluka donesena 14. 05. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4157/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 05. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-4157/25, rješavajući zahtjev M. B. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev M. B. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. M. B. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Mirza Ališah, advokat iz Sarajeva, podnijela je 11. septembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 45 0 V 048 206 25 Gž od 2. jula 2025. godine. Apelantica je 24. marta 2026. godine podnijela zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi joj se omogućio kontakt sa njenim unukom (u daljnjem tekstu: dijete), na bilo koji primjeren način (lični susreti ili drugi vid komunikacije), barem jednom u 15 dana, do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Rješenjem Općinskog suda u Goraždu broj 45 0 V 048 206 24 V od 28. aprila 2025. godine, koje je potvrđeno rješenje Kantonalnog suda broj 45 0 V 048 206 25 Gž od 2. jula 2025. godine, odbijen je apelantičin prijedlog kojim je tražila da dijete (rođeno 2019. godine) provodi sedam dana mjesečno (jednu sedmicu) sa apelanticom, naizmjenično praznike i rođendane kod apelantice i druge nene, te sedam dodatnih dana za vrijeme trajanja raspusta u vrtiću, a kasnije u školi. Odbijen je apelantičin prijedlog kojim bi viđala dijete jednom u 15 dana na dva sata pod nadzorom preciziranog organa starateljstva.
3. U postupku je utvrđeno da je dijete, nakon smrti majke za čije ubistvo je nepravosnažno osuđen djetetov otac, odlukom suda dodijeljeno na staranje neni po majci. Apelantica je djetetova nena po ocu. Sud je na osnovu izvedenih dokaza, uključujući i nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, utvrdio da zbog mogućnosti narušavanja emocionalne stabilnosti i izazivanje retraumatizacije i straha kod djeteta, nije u djetetovom najboljem interesu da se održavaju međusobni kontakti.
4. Apelantica navodi da joj je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te član 1. Deklaracije o pravima djeteta iz 1959. godine i član 2. Konvencije o pravima djeteta iz 1989. godine. Kršenje navedenih prava apelantica vidi u proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Apelantica smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi joj se omogućio kontakt sa djetetom. Kao razlog za donošenje privremene mjere apelantica navoda da joj je duže od godinu dana u potpunosti onemogućen kontakt sa djetetom bez jasnog obrazloženja. Ističe da je dijete rođeno u njenoj kući, da je od djetetovog rođenja aktivno učestovala u njegovoj brizi i odgoju i da je njihova povezanost bila snažna. Smatra da je ovakva mjera nužna radi zaštite njenog i djetetovog prava na porodični život, te je u najboljem djetetovom interesu da održava odnose sa članovima porodice.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je za Ustavni sud neprihvatljivo da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine, tačka 10, dostupna na www.ustavnisud.ba).
9. Apelantica smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi joj se omogućio kontakt sa djetetom, ukazujući da duže od godinu dana nemaju kontakta i da je u djetetovom interesu da održava odnose sa članovima porodice. Uvažavajući okolnost da nedostatak kontaktiranja sa djetetom za apelanticu predstavlja izuzetno tešku situaciju, Ustavni sud ukazuje da argumentacijom koju je apelantica navela nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno da apelantica nije dokazala da su ispunjeni uvjeti za donošenje privremene mjere propisani članom 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.
12. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman