Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3500/24 (M.P.)

Odluka donesena 02. 07. 2026.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Krivični postupak
  • Pritvor
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3500/24

Apelacija

Odluka o meritumu

02. 07. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3500/24, rješavajući apelaciju M. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sudija

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sudijana sjednici održanoj 2. jula 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio M. P. protiv rješenjâ Osnovnog suda u Novom Gradu br. 76 0 K 040212 24 Kv od 15. avgusta 2024. godine i 76 0 K 040212 24 Kpp od 13. avgusta 2024. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Grada, kojeg zastupa Aleksandar Pavić, advokat iz Novog Grada, podnio je 19. avgusta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjâ Osnovnog suda u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) br. 76 0 K 040212 24 Kv od 15. avgusta 2024. godine i 76 0 K 040212 24 Kpp od 13. avgusta 2024. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je prethodno Odlukom broj AP-3500/24 od 22. januara 2026. godine odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere (vidi na www.ustavnisud.ba).

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju, koji je Ustavni sud proslijedio apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Apelantov punomoćnik se nije izjasnio, niti je Tužilaštvo dostavilo odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Rješenjem Osnovnog suda (sudija za prethodni postupak) broj 76 0 K 04021224 Kpp od 13. avgusta 2024. godine apelantu je određen pritvor u trajanju od jednog mjeseca, koji se računa od 11. avgusta 2024. godine kada je apelant lišen slobode. Pritvor je određen u skladu sa članom 197. stav 1. tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS) zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivična djela tjelesne povrede iz člana 131. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) u sticaju s krivičnim djelom napada na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 30. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZRS i zbog opasnosti od ponavljanja krivičnog djela.

6. Osnovni sud je naveo da osnovana sumnja da je apelant počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret proizlazi iz dokaza navedenih u prijedlogu za određivanje pritvora. Među tim dokazima su izvještaj o izvršenom krivičnom djelu od 12. avgusta 2024. godine, službene zabilješke PS Novi Grad, zapisnik o alko-testiranju, obavještenje tužiocu o krivičnom djelu s propisanom kaznom zatvora do pet godina, zapisnici o saslušanju šest svjedoka, zapisnik o ispitivanju osumnjičenog apelanta, ovjerena fotokopija rasporeda rada PS Novi Grad, izvod iz kaznene evidencije za osumnjičenog apelanta i akt o ozljedama oštećenih. U rješenju je potom navedeno da postoji osnovana sumnja da je apelant, na način opisan u naredbi o sprovođenju istrage, nanio fizičke povrede oštećenom R. B. te potom izvršio krivično djelo napada na službeno lice u vršenju službene dužnosti na štetu policijskih službenika Policijske stanice Novi Grad A. B. i D. B. Tom prilikom je i policajac A. B. zadobio tjelesne povrede u predjelu lijeve šake.

7. Sud je dao obrazloženje za postojanje posebnog pritvorskog razloga – iteracijske opasnosti. Naime, sud je utvrdio da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant ponoviti krivično djelo ili da će učiniti djelo kojim prijeti, a za to krivično djelo se može izreći kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Pri tome je sud ukazao da je prihvatio razloge Tužilaštva koji se odnose na krivično djelo napada na službeno lice u vršenju službene dužnosti na štetu dvojice policijskih službenika PS Novi Grad jer se za to krivično djelo može izreći kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Kao naročitu okolnost sud je cijenio činjenicu da je apelant bio osuđen 14 puta, između ostalog i za krivična djela protiv života i tijela. U prilog tome sud je ukazao i na dvije pravosnažne presude Osnovnog suda u Novom Gradu od 27. februara 2012. godine i 11. jula 2023. godine, na izvještaj o krivičnom djelu od 27. do 29. maja 2024. godine, te izvod iz kaznene evidencije, iz kojih proizlazi da je apelant počinio krivična djela protiv života i tijela, i to tjelesnu povredu i tešku tjelesnu povredu. Sud je zaključio da apelantova upornost i namjera da se fizički obračuna sa R. B. i da onemogući policijske službenike u vršenju službene dužnosti ukazuju na opravdanu bojazan da bi on mogao ponoviti krivično djelo prema oštećenim policijskim službenicima. Slijedom toga, sud je zaključio da su ispunjeni svi zakonom propisani uslovi za određivanje pritvora apelantu, da postoji razlog iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS u vidu naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će osumnjičeni ponoviti krivično djelo iz člana 30. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZRS na štetu policijskih službenika PS Novi Grad budući da je osumnjičeni i ranije bio pravosnažno osuđen za istovrsno krivično djelo i za brojna druga krivična djela, između ostalih i za krivična djela protiv života i tijela i da je i nakon izdržanih kazni po tim presudama osuđen za druga krivična djela (što proizlazi iz izvoda iz kaznene evidencije), što ukazuje da njegova resocijalizacija nije uspjela. . Nasuprot tome, sud je obrazložio da nije prihvatio razloge Tužilaštva koji se odnose na krivično djelo tjelesne povrede na štetu R. B. jer nije ispunjen formalni uslov budući da je za to krivično djelo propisana novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine.

Konačno, sud je zaključio da je apelantu neophodno odrediti pritvor, pri čemu je imao u vidu da se svrha pritvora ne bi mogla ostvariti bilo kojom blažom mjerom od pritvora.

9. Rješenjem vijeća Osnovnog suda broj 76 0 K 040212 24 Kv od 15. avgusta 2024. godine odbijena je žalba apelantovog branioca izjavljena protiv prvostepenog rješenja. Vijeće je u obrazloženju potvrdilo stavove prvostepenog suda o postojanju osnovane sumnje i iteracijske opasnosti, što je dodatno obrazložilo. Pri tome je vijeće ukazalo da je sudija za prethodni postupak, prilikom donošenja odluke o određivanju pritvora, odluku donio nakon saslušanja stranaka u postupku te za svoju odluku dao jasno obrazloženje, koje i vijeće u cijelosti prihvata. Dalje, vijeće je ocijenilo neosnovanim navode branioca o povredi odredaba člana 200. i člana 196. st. 4. i 5. ZKPRS zbog određivanja pritvora isključivo u trajanju od jednog mjeseca. Obrazložilo je da određivanje pritvora u trajanju od jednog mjeseca ne isključuje mogućnost da se pritvor ukine i prije isteka roka na koji je određen. Vijeće je stoga zaključilo da odluka sudije za prethodni postupak kojom je u rješenju o određivanju pritvora određeno da pritvor traje jedan mjesec nije nezakonita.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.e) i d) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ističe da je prvostepeno rješenje nezakonito jer mu je pritvor određen u maksimalnom trajanju od jednog mjeseca, bez mogućnosti da se pritvor ukine prije isteka tog roka. Dalje, apelant osporava odluku suda o postojanju osnovane sumnje za krivično djelo napada na službeno lice u vršenju službene dužnosti, kao i postojanje iteracijske opasnosti. Ističe da ranija osuđivanost ne može biti relevantna za odluku o pritvoru. Osim toga, apelant smatra da redovni sudovi nisu razmotrili mogućnost da se umjesto mjere pritvora odrede mjere zabrane. Zatim, apelant ističe da sud nije cijenio dokaze iz spisa niti navode odbrane da su cijeli sukob, bez valjanog i zakonitog povoda, izazvali policajci I. K. i M. J. Apelant je ukazao i da se sud „nekritičkim prihvatanjem“ prijedloga Tužilaštva za određivanje pritvora stavio u poziciju prostog „ovjerivača prijedloga“, a da nije poštovao ravnopravnost stranaka u postupku, te presumpciju nevinosti i princip in dubio pro reo.

b) Odgovor na apelaciju

11. Osnovni sud je naveo da je apelacija neosnovana i da osporeno rješenje sadrži odgovore na navode iz apelacije. U prilog tome sud je istakao da je osporene odluke donio na osnovu utvrđenih činjenica i dokaza u postupku sprovedenom u skladu sa zakonskim odredbama. Sud je ukazao da svojim postupanjem nije povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje, zbog čega su neosnovani navodi iz apelacije da je sud opterećen predrasudama u odnosu na apelantovu ličnost i da je odluku o određivanju pritvora donio pod uticajem Tužilaštva i internim stavovima sudske prakse.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21) u relevantnom dijelu glasi:

Razlozi za pritvor

Član 197. stav (1) tačka v) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:

v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna i Trajanje pritvora u istrazi

Član 200. stav (1) (1) Prije donošenja rješenja o određivanju pritvora sudija za prethodni postupak će preispitati osnovanost zahtjeva za određivanje pritvora. Po rješenju sudije za prethodni postupak, pritvor može trajati najduže mjesec dana od dana lišenja slobode. Poslije tog roka osumnjičeni se može zadržati u pritvoru samo na osnovu rješenja o produženju pritvora.

VI.Dopustivost i meritum

13. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 1. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana, u smislu odredbe člana 1. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

14. Apelant smatra da su osporenim rješenjima, kojima mu je određen pritvor, prekršena njegova prava iz čl. II/3. d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije.

Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost

15. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost.

16. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom:

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinilo krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1 tačka

c) ovog člana izvodi se bez odlaganja pred sudiju ili drugo službeno lice ovlašćeno zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. […].

17. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), kompatibilnost pritvora sa članom 5. stav 1. Evropske konvencije je uslovljena ispunjenjem tri uslova. Prvo, pritvor mora biti zasnovan na „osnovanoj sumnji“ da je određeno lice počinilo krivično djelo, što pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija koje bi objektivnog posmatrača uvjerile da je to lice moglo počiniti krivično djelo. Drugo, svrha pritvora mora biti da se određeno lice dovede pred „nadležnu zakonitu vlast“, što treba razmotriti nezavisno od toga da li je ta svrha postignuta. Treće, pritvor prema tački (c) mora, kao i svako lišenje slobode prema članu 5. stav 1. Evropske konvencije, biti „zakonit“ i „u skladu s postupkom propisanim zakonom“ (vidi Evropski sud, Merabishvili protiv Gruzije (VV), presuda od 2. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 11–186. s daljnjim referencama).

1. Dalje, član 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišenje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Poštovanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterijume predviđene zakonom. Osnovana sumnja da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti predstavlja conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi Evropski sud, Stevan Petrović protiv Srbije, presuda od 20. aprila 2021. godine, predstavke br. 6097/16 i 28999/19, tačka 144. s daljnjim referencama). Šta se može smatrati „osnovanom“ sumnjom zavisi od svih okolnosti (vidi Evropski sud, Başer i Özçelik protiv Turske, presuda od 13. septembra 2022. godine, predstavke br. 30694/15 i 30803/15, tačka 187. s daljnjim referencama).

19. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi prilikom određivanja pritvora apelantu u osporenim rješenjima obrazložili na osnovu kojih dokaza su izveli zaključak o postojanju osnovane sumnje da je apelant počinio krivična djela za koja se tereti u toj fazi postupka – istrazi (vidi tačku 6. ove odluke). Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja, vijeće Osnovnog suda je prihvatilo argumentaciju i zaključke sudije za prethodni postupak u pogledu osnovane sumnje. Ustavni sud smatra da obrazloženja osporenih odluka sadrže razloge koji bi, u smislu stavova Evropskog suda, mogli uvjeriti objektivnog posmatrača da je apelant u mjerodavno vrijeme mogao počiniti krivična djela. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelantovo lišenje slobode bilo zasnovano na „osnovanoj sumnji“ da je počinio krivična djela. Osim toga, Ustavni sud smatra da je redovni sud apelantu podjednako pružio i proceduralnu i materijalnu zaštitu jer je prije određivanja pritvora apelantu uz prisustvo branioca omogućio da se izjasni o prijedlogu Tužilaštva za određivanje pritvora, nakon čega je donio odluku o pritvoru u trajanju od jednog mjeseca, u skladu s odredbama člana 200. stav (1) ZKPRS. Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 200. stav (1) ZKPRS propisano da će sudija za prethodni postupak prije donošenja rješenja o određivanju pritvora preispitati osnovanost zahtjeva za određivanje pritvora te da po rješenju sudije za prethodni postupak pritvor može da traje najduže mjesec dana od dana lišenja slobode. U pogledu apelantovog osporavanja dužine trajanja određenog pritvora, Ustavni sud zapaža da je vijeće Osnovnog suda jasno ukazalo da određivanje pritvora u trajanju od jednog mjeseca ne isključuje mogućnost da se pritvor ukine i prije isteka roka na koji je određen, a to obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Dakle, ispunjen je prvi uslov kompatibilnosti apelantovog pritvora, u smislu člana 5. stav 1. Evropske konvencije. Budući da apelant nije problematizovao nadležnost redovnog suda koji mu je odredio pritvor, Ustavni sud smatra da je ispunjen i drugi uslov, tj. da mu je pritvor odredila „nadležna zakonita vlast“.

20. Kada je u pitanju zakonitost postupka za određivanje pritvora, odnosno kompatibilnost apelantovog pritvora s garancijama iz člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da je apelantu pritvor određen na osnovu odredbi člana 197. stav (1) tačka v) ZKPRS. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u osporenim odlukama naveo odgovarajuće i valjane razloge za postojanje iteracijske opasnosti i pojasnio ih pozivom na konkretne okolnosti predmeta, koje u svojoj ukupnosti predstavljaju naročite okolnosti koje ukazuju na opasnost od ponavljanja krivičnih djela, što je detaljno obrazloženo. Pri tome je sud posebno cijenio i to da je apelant ranije 14 puta osuđivan. Te okolnosti su, u samoj početnoj fazi krivičnog postupka, bile dovoljne da uvjere Ustavni sud da je redovni sud dao „relevantne i dovoljne“ razloge. Stoga, u okolnostima navedenog slučaja, kada se radi o određivanju pritvora u trajanju od mjesec dana u početnoj fazi postupka, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi naveli jasne i argumentovane razloge o tome zašto je potrebno apelantu odrediti pritvor, koji pretežu nad njegovim pravom na slobodu.

21. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da razlozi redovnih sudova opravdavaju određivanje apelantovog pritvora i predstavljaju relevantne i dovoljne razloge od javnog interesa koji, nezavisno od pretpostavke nevinosti, pretežu nad apelantovim pravom na slobodu. Pri ocjeni opravdanosti određivanja mjere pritvora apelantu redovni sudovi su imali u vidu s jedne strane značaj osnovnog prava na ličnu slobodu i bezbjednost i s druge strane posebne okolnosti koje su ispitane u svjetlu razloga „za“ i „protiv“, te ocijenjene u vezi s konkretnim okolnostima. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantove navode o proizvoljnoj primjeni člana 197. stav (1) tačka v) ZKPRS. Pri tome, Ustavni sud napominje da je stvar ocjene redovnih sudova da u svakom konkretnom slučaju procijene relevantne okolnosti koje mogu uticati na nesmetano vođenje krivičnog postupka.

22. Osim toga, suprotno apelantovim navodima, redovni sudovi u osporenim odlukama nisu propustili da razmotre da li se svrha pritvora može ostvariti nekom drugom blažom mjerom za obezbjeđivanje apelantovog prisustva suđenju i uspješno vođenje krivičnog postupka protiv njega. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da određivanje apelantovog pritvora na osnovu osporenih rješenja nije bilo „nezakonito“ i nije u suprotnosti sa standardima iz člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije.

23. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nisu povrijeđena apelantova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

Ostali navodi

24. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje, i to segmenta kršenja presumpcije nevinosti i principa in dubio pro reo, Ustavni sud ističe da, osim pozivanja na navodno kršenje tih principa, apelant istaknute navode nije ni na koji način posebno obrazložio, niti je u vezi s tim dostavio neki relevantan dokaz. Stoga, Ustavni sud te navode neće posebno ispitivati.

VII.Zaključak

25. Ustavni sud zaključuje da apelantu nije povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije kada je sud jasno i konkretno naveo naročite okolnosti i obrazložio zašto je potrebno apelantu odrediti pritvor.

26. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3500/24 (M.P.) | Sudska praksa | Aktio